Javor Novak: Pranje ruku
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 04 Veljača 2025 13:08
Čim nešto poduzima Izbavitelj se sjeti velikih riječi. Sad se napokon sjetio ograničavanja cijena za 70 proizvoda. Prije je njegova velika intervencija obuhvaćala samo 30 i nije zaustavila divljanje cijena, čitaj: pljačkanje građana. Tako će biti i s ovom potpuno zakašnjelom akcijom. Bit će jer trgovački centri su zaštićeni stranci iz EU. A ona je kasa bespovratnih kredita.
Od siječnja 2023. od uvođenja eura, divljanje cijena je raspušteno. I to sad traje evo već pune dvije godine. Zašto odmah u proljeće 2023., Izbavitelj nije krenuo u akciju? Jer nije vidio što se događa? Čovjek ne kupuje pa ne zna. Nemojte mu zamjeriti.
U svom glumatajućem obraćanju izveo je predstavu više za Europu i njezine trgovinske centre nego za hrvatske građane. Vrlo prozirno, dohvatio se i „malog čovjeka“ (to su mu građani) i „siromaštva“ (trgovačkih centara). To nije populizam ni lažan populizam već mazanje očiju. Što nas je bacilo u ovo stanje?
Prvo, da nije započet građanski bojkot trgovačkih centara, Izbavitelj ne bi prepoznao koliko smo nezadovoljni. I na što smo sve spremni (vidi Beograd). Ali sada kad utržak Vlade pomalo dolazi u pitanje, kad sve lako može prerasti u političko pitanje s otkazima radnicima, e sad se drug zamislio. Kao odgovorna osoba, možda čak ograniči i svoje jelo i pilo na naš račun?
Drugo, Izbavitelj novim mjerama ne zaustavlja skokovita poskupljenja (a inflacija „niska“). Jer da ih je Vlada pratila i već i prije ograničavala, to bi obuhvaćalo ne samo trgovačke centre nego i tržnice. Ovako Izbavitelj čak ni ne prepoznaje nerad inspektora po tržnicama niti onaj Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. K tome: kako će se ograničavanjem cijena hrane pomoći poljoprivrednicima kojima rastu troškovi gnojiva, placarine, pesticida…?
Treće, zašto Izbavitelj toliko kasni s ograničavanjem cijena? On i guverner Hrvatske narodne banke cijele 2022., pred uvođenje eura, trumbentali su kako poskupljenja ne će biti. Da je nakon uvođenja eura odmah krenuo s obuzdavanjem cijena otvoreno bi priznao da su i on i guverner HNB-a Boris Vujčić (u fotelji od 2012.) - promašili i obmanuli građanstvo? Jer poskupljenja su upravo tada stala divljati. I onda su se oportuno ušutjeli, nema mjera jer „ništa“ se i ne događa. Zatim su opća poskupljenja Izbavitelju prekasno postala očita. I sad prosipa pojam siromaštvo u kontekstu trgovačkih centara, a nikako da čujemo elaboraciju o jetkom i širokom siromaštvu građana. Vojske bijednih u Izbavitelja nema, samo slava. Molim dostavite mu je žurno.
Pune dvije godine kasnije Izbavitelj s rukama u zraku i s fišing pogledom prema nekoj Višnji (?), kao uznosit naturščik velebno, sa 70 proizvoda najavljuje spas. Gdje je biserno vino?, molim samo bez pjene. Jer građanima je stigao kraj svih muka. No, što preostaje Izbaviteljevom „malome čovjeku“? Nama preostaje pjena tek na krajevima usana i jedino rješenje: kao stari Rimljani - trebamo napraviti više mjesta u želucu…
nepoznat uzrok „nije“ do poznato odgovornih
Iz opširnog izlaganja potpredsjednika Vlade i ministra financija Marka Primorca, kojim je izponabrajao cijelu listu prehrambenih proizvoda za koje je PDV snižen na najnižu stopu od 5 %, nije jasno zašto su cijene takve kako jesu. Također je kazao i kako porez na dobit koji je u RH jedan od najnižih u Europi, nije razlog grozdovima poskupljenja hrane. Također je naveo i da inflacija nije razlog jer je s 13 smanjena na 3 i nešto posto (ma što mi mislili o tome). Također je naveo kako ni cijena energenata nije razlog jer ju je Vlada ograničila. Samo ono što nije rekao jest: a što je onda razlog? Iz svega je očito kako Vlada „ne zna“ ili stvarno pojma nema o čemu je tu riječ pa tako niti ne zna kojim mehanizmima cijene svesti u razumne okvire.
Ni druga važna financijska kontrola u državi, a to je Hrvatska narodna banka, nema pojma. Guverner Vujčić hrabro izjavljuje da ne zna zašto se događa što se događa. Zamislite. Tko bi onda imao znati uzrok ovom eskalirajućem stanju? Čija je ovo veća igra?
Hrvatskoj prelaskom na euro sve određuje Europska središnja banka (ECB). Nekadašnji guverner HNB-a sada je kao neki seoski šef poslovnice. Moguće je (iako neuvjerljivo) da on ne zna o čemu se ovdje radi jer njegovo je i samostalno i učešće u procesu kao i ikakvo djelovanje na problem - izlišno, boss mu je ECB-e. A ako Vujčić zna zašto se sve događa, a nama prodaje kako pojma nema, tada radi za ECB-e, a ne za hrvatsku tržišnu sigurnost. Polja djelovanja ECB-a i HNB-a donedavno su bila različita, a sada na istom polju ono što je korisno ECB-u nije uvijek korisno i Hrvatskoj. No ključan je bio potez Izbavitelja, on je bio taj koji mu je uvođenjem eura nabacio „krasan“ šlagvort. Pogubne posljedice koje imamo već godinama, možemo zahvaliti upravo Izbavitelju i upravo tom uvođenju. Izbavio nas je i od kune i od monetarnog suvereniteta, a guverneru besplatno ostvario zlatnu zavjetrinu.
Stalno uspješno uništavanje prehrambenog potencijala Slavonije dovelo nas je u ralje izostanka prehrambene samodostatnosti. Tako brže postajemo kolonija, ona koja sve uvozi. Prehrambena samodostatnost, nešto što strateški razvijaju brojne suverene države, u Hrvatskoj je gotovo zabranjena riječ. I to se ciljano radi, zato tu nije riječ o nesposobnosti Izbavitelja. Ide njemu rashrvaćivanje jako dobro od ruke. Kriva je samo Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja? Malo morgen!
za rubriku vjerovali ili ne
A pazite sad ovo: jedan trgovački lanac (da li iz bijesa ili iz poruge) na vladinih 70 proizvoda najavljuje zamrzavanje cijena za čak 250 proizvoda. Što su dakle do sad čekali? Najavljuju sniženje cijena u prosjeku za 10 % ali pojedinim proizvodima i do 30 %. Pa što je onda bilo sve ovo do sada, kolonijalno guljenje naroda? Prividni paradoks ide i dalje: jedan centar objavio je da je spustio cijene za 1.000 proizvoda! Eto nepotpuna podatka (koliko priznaju) za koliko su nas ljuštili.
Srbija na nogama
Zapravo je nevjerojatan taj uvijek isti diktatorski obrazac: ogromne demonstracije, prosvjedi danima i mjesecima, a predsjednik ni da bi podnio ostavku. Doba se mijenjaju, a ta obrazina ostaje ista. On tek neuvjerljivo popušta, ostavka ona, ostavka ova. Daa može, mogu svi. Ali ne i ja. Kao i svi diktatori, Vučić je i posebno opasan svome narodu, on već sada primjenjuje sve same mjere napredne i demokratske države. Nedostaje samo vršno opterećenje po njega kad će uporabiti sve one viđene „pravne“ metode koje smo navikli gledati u Latinskoj Americi. Jer on bi mogao i potrošiti sadašnju naklonost demokratske Europe i Amerike i nedemokratske Rusije i Kine i tada ugrožen - izgubiti kompas. Zasad ga srpski saveznici još uvijek demfaju i tješe kano žrtvu. Oni tek ne žele eksperimentirati s nekim mogućim novim predsjednikom, drugačije orijentacije. Dvosedežni Vučić zasad je odlično opravdanje i za „rad“ EU na (uzaludnom) odvlačenju Srbije od vječne Rusije. Radi se, skupljaju se bodovi, daju se izjave i nastupi na televizijama. Što uzaludnije to bolje, znači potrajat će i njihova „djelotvorna“ vlast i prevažan položaj.
Orjuna u ekstazi
Hrvatskom se šire socijalističke podrške srpskim prosvjednicima. Nesretno razvedena braća posrnuloj braći. A što mi imamo sa Srbijom, što sa srpskim studentima? Slike s prosvjeda u Splitu šire se po portalima ali u člancima se brižno ne navodi da je bilo i transparenata tipa: „Vi ste svetlo“, šuti se da se mahalo i s „Novostima“ Srpskog narodnog vijeća. Tko su i što su sami su pokazali, na jednom je transparentu pisalo: „Počnimo Yu bav ispočetka“, otvoreno zazivajući povratak Jugoslavije. Oni su to mogli slobodno ali kad im je netko dobacio osudu – trenutno je bio uhićen.
Okupili su se baš na Matejuški nedaleko spomenika njihovom miljeniku - poznatom Jugoslavenu Miljenku Smoji. Orjuna se tako još jednom okreće svom starome suncu: Beogradu. Tobože demokratski, pravdoljubivo, u stvari ciljano auto-optužujuće po Hrvatsku. Poražena peta kolona neometano diže glavu.
HRT
Nekada je ova kuća stvarala program s manje kanala nego što ih ima danas ali s gotovo 5.500 zaposlenih i honoraraca, vanjskih suradnika. Sigurno da taj broj čak ni s povećanim sadašnjim brojem kanala niti s produženim trajanjem sadašnjih kanala, ne bi bio ni približno adekvatan, još manje djelotvoran. Bilo je to uhljebljivanje. Sada rukovodstvo u još jednom valu sporazumnih otkaza i otpremnina želi brojku zaposlenih smanjiti na samo 1.800. No, glavni ravnatelj Robert Šveb tijekom saborske rasprave o Izvješću o radu i poslovanju HRT-a za prošlu godinu, nije naveo hoće li to značiti povećanje broja onih „najjeftinijih robova“ – honoraraca, vanjskih suradnika?
Ni riječi o tzv. outsourcingu pri kojem HRT-e kupuje emisije stranih i domaćih produkcija, no prvenstveno velikom većinom onih engleskih. Ponekad i od tvrtki samih zaposlenika HRT-a ili rodbinskih, prijateljskih i drugih veza (ne će valjda biti i uz proviziju?) koje su samo naoko izvan HRT-a. Ima li HRT-e uopće studiju izvodljivosti: koliko ljudi treba za koliko programa i uz koju cijenu? Ili će se kao i do sada program tretirati kao: dajmo reprizu ovdje, dajmo (englesku) reprizu tamo i imamo popunjena 4 (neprofilirana) tv kanala, 3 (neprofilirana) radijska kanala te Radio Sljeme… koji je i nije HRT-e. To se lijepo vidi na 4-om tv kanalu koji je svjetski šampion po učestaloj vrtnji špica, još k tome predugačkih. Mizerne pak plaće zaposlenicima stara su tema (za neku drugu opširnu raščlambu).
drčno ignoriranje
Ono što čini već tradicionalni i značajni odium spram HRT-a jest tema o kojoj ravnatelj Šveb uopće nije govorio: orijentacija programa. Odnos HRT-a prema svojim gledateljima i slušateljima, posebno prema hrvatskim braniteljima i njihovim udrugama te ignorirajući odnos spram svake peticije protiv određenih odnaroditeljskih programa. To ne može biti uređivačka politika, a niti je ona sveta krava. O tome se ne treba raspravljati u Saboru?
U programu im je vidljiva eksplicitna ideološka konfrontacija između informative koja je servis vladajućeg Izbavitelja i njegove stranke ex-HDZ-a te onih koji ne podnose hrvatsku državu ni hrvatske branitelje niti rodoljublje (iako povremeno i informativa zagusli u tom smjeru). Ovi (s)udareni s činjenicom hrvatske države svako malo istrče s nekim doslovno odurnim protuhrvatskim uratkom. Treća strana, a koja bi imala biti prva, jest domoljubna, koja je već godinama sasvim odgurnuta na margine. A HRT-e se (još uvijek) zove hrvatska ili deminutivno – nacionalna ustanova. Stara je stvar da na razini redakcija postoje još i klanovske čarke, komu koliko.
Prešućuje se i da postoje prešutne, a i te kako stvarne crne liste ljudi koji nikada ne smiju doći u program. Bravo sabornici, nitko ni da bi zucnuo o tome. Kome i za koga HRT-e radi program ako ne želi niti čuti niti vidjeti kritiku istoga, usvojiti činjenicu učestalog postojanja peticija stotina i stotina hrvatskih intelektualaca? Osionost vodstva tog pogroma nevjerojatna je. Porodom od tmine, rođena je u postupku vrućeg telefona s politikom, ili odlaska rukovodećih po mišljenje u političara. Navikli su uslužničkom informativom vezati kritička usta vladajuće politike. „Ostali“, oni koji su također i pretplatnici, rukovodstvu HRT-e samo su smetnja i nebitna galama s vanjske strane plota. Politika ionako gleda samo sebe. Baš kao što i HRT-e vidi jedino politiku pa sebe.
Ako su neovisni zašto temeljem Zakona o HRT-u glavnog ravnatelja imenuje jedino i samo političko tijelo - Hrvatski sabor? A to u praksi znači vodeća politička stranka (s najviše ruku). Kakva je to ovisna neovisnost? Umjesto da financiranje bude obveza, a ne privilegija politike.
alii rukomeet!
Trebalo je moći i znati pobijediti jednu Francusku, trostruke olimpijske pobjednike, šesterostruke svjetske prvake i četverostruke europske. To mogu samo oni najveći: hrvatski reprezentativci. Genijalan Dominik Kuzmanović iz Dugog je Sela nadomak Sesveta. Što je sve nemoguće on obranio, petnaest iznimnih obrana! A zatim je još zabio i legendarni gol. S gola na gol! O francuskoga jada, kako poražavajuće. Kuzma se vinuo do vrhunskog svjetskog i europskog golmana. Dubrovčanin Zvonimir Srna, koji perfektni golovi. Iz Metkovića: Marin Jelinić, golovi u ključnim trenucima. Pa Mostarac Igor Karačić, zabio je gol koji nas je na samom početku tekme odlijepio od Francuza. Odmah ih je deprimirao i takvi su ostali sve do samoga kraja.
Hrvatska repka igrala je gotovo bez ijedne grješke, ali samo se rezultat broji. Svi, svi su bili orni i raspoloženi gristi do pobjede. Svi na visini te vrlo teške zadaće jer Francuzi su igrali prljavo: i kod najočitijih prekršaja pravili su se nevinašcima. Nije im pomoglo, potučeni su: stalno su vukli zaostatak u hrvatskom uzastopnom vodstvu. Bez obzira što su se pri kraju tekme dovukli i opasno primakli na samo tri gola minusa, nisu mogli bolje.
Treba svakako istaknuti i vatrene hrvatske navijačice i navijače koji su u kritičnim trenucima navijali najjače, odano vjerujući kako pobjeda može i mora biti jedino u hrvatskim rukama. A kako je drugačije moglo i završiti nego savršenom pobjedom hrvatske repke. I to među tolikim europskim rukometnim reprezentacijama. Srebro je već naše, bravo dečki!
nedjelja 2. veljače
Nije nam išlo protiv Danske, bili su vrlo jaki. Tekma je često nalikovala hrvanju, a ne rukometu ali velik uzrok našem porazu bila su brojna isključenja. Tu zatim velik razlog igraju i hrvatski promašaji jer toliki su udarci završili u danskim vratnicama. Hrvatski izbornik, Islanđanin Dagur Sigurdsson pomalo je pospano vodio naše igrače i uvijek kasnio s time outom. Za razliku od utakmice u Zagrebu, hrvatskih navijača kao da uopće nije bilo u dvorani, probudili su se tek početkom drugog poluvremena i ponovno utihnuli. Na kraju ni španjolski se suci nisu proslavili, neki čak pišu: „Pobijedili su Danska i suci“.
No, treba reći da su Danci u napadu bili perfektni, brzi, djelotvorni. Bili su bolji, vodili su tijekom cijele utakmice. Ostvarili su rekord i postali prva repka u povijesti koja je osvojila četiri naslova: četvrtu uzastopnu zlatnu medalju na Svjetskim prvenstvima. Naše srebrne dečke ne možemo osuđivati što su povremeno bili umorni ili spori, davali su sve od sebe. Hrvatska je repka apsolutno iznenađenje natjecanja i srebrna je medalja ona visokoga sjaja.
Za utjehu: imali smo protiv Danske minus 6 golova točno koliko i Češka. I to su jedine dvije reprezentacije koje su se toliko približile Danskoj. Svi drugi gubili su od njih s daleko većim minusima.
diva ne zaslužuje divljenje
Prava je parada besmisla slušati kako Josipa Lisac pokušava nešto verbalno artikulirati. U tri minute možda uspije sastaviti četiri riječi jer u međuvremenu mora kreveljiti usne i preokretati očima. O sadržaju je tog „govora“ smiješno i govoriti. Svaki put kad pokušava prosuti pamet umanjuje neprolaznu vrijednost svojih pjesama. A i kad pohvali svog omiljenog Milanovića mislim da tad njega, od tog apsurdnog komplimenta, zapeče u grlu.
čuda su moguća
Kao rukom odneseno, najpopularniji hrvatski pjevač Marko Perković Thompson smije pjevati na glavnom zagrebačkom trgu. Odjednom smije. Za to su i ministri i Vlada. Zoran Pusić je na aparatima. Svi se vesele dolasku rukometaša, svi se vesele Thompsonu. „Pa ljudi moji je li to moguće?“ Hoće li tako biti i na hipodromu?
Posebno su „slikoviti“ oni koji sada prigodno vade fotografije s Thompsonom iz daleke prošlosti. Oni imaju kartu za svaku političku situaciju. A gdje su bili kad se od Marka Perkovića Thompsona nije smjelo pokazati niti M?
Javor Novak
