‘Naganjamo migrante oko škole. Vama je normalno da se motaju oko 12-godišnjakinja?!’
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 03 Kolovoz 2019 19:05
Bojimo se zaraze i bolesti, a prije svega BOJIMO SE ZA SIGURNOST NAŠE DJECE I NAS. SVAKI DAN NOVA LICA DOLAZE BEZ IKAKVE KONTROLE I OPET PONAVLJAMO 90 % SU MUŠKARCI U DOBI OD 20-30 GODINA NASILNIČKOG PONAŠANJA
Vrlo neugodno pismo o suživotu s tražiteljima azila koje je na adresu naše redakcije stiglo uz pritužbu da njihovu stranu priče nitko ne želi objaviti, objavljujemo u cijelosti:
“Poštovani svi,
Javljamo Vam u ime ogorčenih stanara Dugava, a prvenstveno stanara Sarajevske ulice koji žive u neposrednoj blizini „Hotela Porin“, prihvatilišta za azilante. Odmah da raščistimo jednu bitnu stvar, mi nismo nikakvi rasisti ni bilo što drugo što bi nam mogli pripisati neki dušobrižnici, ali nam je dosta slušati priče o „europskoj solidarnosti, ljudskim pravima, potrebi za pomoći nemoćnima, ženi i djeci, stradalima u ratu“ što i mi smatramo i slažemo se da istima treba pomoći, ali isto tako smatramo da je teret smještaja tih ljudi trebalo raspodijeliti ravnomjerno, a ne 600 ljudi smjestiti bukvalno nama u dvorište.
Mi živimo 50 m od prihvatilišta, a od tih 600 „jadnih i nemoćnih“ 90 % je muškaraca u dobi od 20-30 godina koji 24 sata lutaju po kvartu, piju, tuku se, kradu i to sve pred očima naše djece. Naša djeca nemaju više iste uvjete za igru i odrastanje kao ostala djeca u RH.
Slučaj koji nitko nije želio objaviti
Navest ću Vam samo jedan slučaj koji se nedavno dogodio i koji će dokazati ovu našu tvrdnju, a koji nijedne novine (24 sata, Večernji, Jutarnji, Index) nisu htjele prenijeti jer očito imaju zabranu ili se boje nekoga, a bili su obavješteni od strane stanara Sarajevske ulice. Toliko o slobodi medija.
Dogodilo se prije cca 40-tak dana oko 17:00. Dok su se naša djeca bezbrižno igrala u dvorištu ispred zgrade odjedanput je 2 m od njih, scena iz akcijskih filmova, u velikoj brzini parkirano oko 5 policijskih kombija punih interventne policije u punoj ratnoj opremi i svi trčeći odlaze u hotel „Porin“ i nakon određenog vremena privode par azilanata i nose u vrećama neke predmete koje su zaplijenili. Tko će nama i drugima reći da to nije bilo oružje ili eksploziv ili su naši migranti svi dobri, a svi loši o kojima čitamo u novinama su u Njemačkoj, Belgiji, Francuskoj ili negdje drugdje.
Život u našem kvartu je postao nedostojan života čovjeka. Živimo u smeću i smradu. Bojimo se za svoju malodobnu djecu te se osjećamo kao da mi živimo u getu. Jednostavno više ne znamo odakle početi… problemi su na svakom koraku. Dovoljno je samo pogledati fotografije u prilogu…to je pogled s naših terasa.
Motre na našu djecu
Djeca nisu sigurna dok prolaze cestom da bi došli do škole, azilanti im dobacuju i pokušavaju stupiti s njima u kontakt. Napominjemo da su to malodobna djeca, a punoljetna naročito djevojke bez pratnje roditelja u večernjim satima ne mogu se kretati. Ako roditelji nisu doma, pa da mogu otići autom po njih one ne mogu ni izaći van. Okupirali su obližnja školska igrališta, pa naša djeca nemaju više gdje provoditi slobodno vrijeme. Prošli tjedan smo primijetili dva azilanta (muške osobe oko 25 godina) kako svakodnevno sjede 5 metara u parkiću Waldorfske škole tik do naše djece i bulje u djecu. Prestali su kad smo mi roditelji reagirali. Po završetku školske godine tamo se dvadeset do trideset djevojčica i dječaka svakodnevno igra (starost 11-13 godina).
Pitamo Vas da li je primjereno da 25 godišnjaci sjede po više sati uz djevojčice i dječake starosti dvanaest do trinaest godina i u začetku puberteta, a koji je značajno vidljiviji na malodobnim dvanaestogodišnjim djevojčicama?
Prema fotografijama u prilogu vidljivo je da naš život podsjeća na život u smetlištu…imamo li mi pravo kao građani RH na zaštitu dostojanstva naših života i okoline u kojoj živimo i da li imamo prava na siguran život kao i ostali građani RH?
Nigdje u svijetu azilanti (a od njih 500 koliko ih je smješteno u hotelu Porin, 90 % su muškarci, samci, u dobi od 20-30 godina) nisu smješteni 20 m od stambenih zgrada. Svakodnevno novi dolaze bez ikakve kontrole i zna se i ako imaju dokumente da su u većini slučajeva falsificirani. To su naši prvi susjedi. Mi bi molili da se netko iz vlade zamjeni s nama za stanove.
Život u smeću
Uređujemo svoje okućnice i prostore ispred zgrade, no čim pređemo cestu dočeka nas prizor smeća i neurednosti.
Postoji li netko tko je odgovoran za okoliš u kojem ti ljudi žive? Skloni smo razmišljanju da nisu krivi ljudi koji su smješteni u Hotelu Porin, već netko tko je za njih odgovoran i tko im dozvoljava da se ponašaju sa dubokim nepoštovanjem prema svemu što im se pruža u Državi u kojoj se nalaze. Pretpostavljam da uz Crveni križ, Isusovačku službu za izbjeglice i druge organizacij (kojih nije briga za te ljude već je bitno da sišu novac iz državnog proračuna) i MUP ima odgovornost nad radom centra za azilante. Jednostavno ne možemo vjerovati da svim tim ljudima ne smeta smeće koje ih okružuje. Bojimo se zaraze i bolesti, a prije svega BOJIMO SE ZA SIGURNOST NAŠE DJECE I NAS. SVAKI DAN NOVA LICA DOLAZE BEZ IKAKVE KONTROLE I OPET PONAVLJAMO 90 % SU MUŠKARCI U DOBI OD 20-30 GODINA NASILNIČKOG PONAŠANJA.
Molimo MUP i nadležne institucije da nam žurno odgovori na pitanje kako riješiti problem smeća i sigurnosti?
Primjećuje li itko luksuzne automobile koji se svakodnevno zaustavljaju ispred hotela Porin i dovoze i odvoze, tražitelje azila? Ne navodi li to na sumnju kriminalnih suradnji?
Okružje u kojem živimo je nesigurno i pitanje je kada će se dogoditi nešto loše, a tada će biti kasno. Svatko tko misli da je naš stav izraz netrpeljivosti ili netolerancije, pozivamo ga da otkupi naše stanove i živi u njima, a također smo spremni i na zamjenu stanova sa svima u ovoj državi koji imaju želju živjeti u našoj ulici, a posebno s onima koji nas s podozrenjem gledaju, iz razno raznih udruga, koji dođu u 9:00 i odu svojim domovima u 15:00, malo se poigraju s djecom koji ima u prihvatilištu cca 2-3%, a ostali su muškarci od 20-30 godina i to većinom iz ratom nezahvaćenih država??
Sljedeći korak je taj da ćemo uputiti pismo Europskoj komisiji za izbjeglice.
Na osnovu gore navedenog smatramo da prostor hotel Porin koji se nalazi u neposrednoj blizini stambenih zgrada kvarta Dugave nikako nije prikladno mjesto za boravak i smještaj azilanata. Stoga molimo sve institucije da nas zaštite od neprimjerene odluke i da se za tražitelje azila pronađe adekvatan i primjereniji smještaj. Treba znati i da je hotel Porin prije ove namjene radio u plusu i da je preko 50 ljudi dobilo otkaz jer je naša država išla linijom manjeg otpore te umjesto da je uzela sredstva iz europskih fondova i s našom radnom snagom obnovila nešto staro i napušteno i tu ih smjestila, lijepa naša je uništila profitabilan hotel. Moramo još navesti da smo se obraćali za pomoć svim državnim institucija i slali pisma ali nitko nikad nije našao shodno da razgovara s nama, a naročito MUP. O novinama da i ne govorimo, oni očito ne smiju objavljivati takve stvari.
Dok se navedena situacija ne riješi sa punim pravom zahtijevamo i apeliramo kao neposredni susjedi, odnosno stanari Sarajevske ulice i kvarta Dugave da nas se zaštiti i do pronalaska primjerenog smještaja za azilante da se poduzmu adekvatni koraci koji bi nama stanarima kvarta Dugave i neposrednim susjedima hotela Porin ulijevali kakvu takvu sigurnost i osjećaj da sustav kao takav primjereno situaciji brine o svojim građanima.
Ponavljamo: “ Okružje u kojem živimo je nesigurno i pitanje je kada će se dogoditi nešto loše, a tada će biti kasno“
1.Potrebno je hitno osigurati redovno čišćenje okoliša hotela Porin, i održavanje zelenih površina oko hotela ? (gdje su komunalne službe)?
2.Potrebno je osigurati 24 satno dežurstvo policije…osigurati kućicu za smještaj policijskih službenika ispred hotela Porin, uvesti video nadzor kako unutar i van hotela tako i na obližnje zgrade, školska igrališta i autobusne stanice u našem kvartu.
3.Potrebno je osigurati putem programa „ Policija u zajednici“ 6-8 kontakt policajaca koji patroliraju Dugavama svakodnevno 24 h na dan u okolici škola, autobusnih stanica i javno aktivnim površinama.
4.Potrebno je uvesti javni red i mir unutar hotela i oko hotela. (S pravom se pitamo kako tražitelj azila s vrlo upitnom osobnom identifikacijom-za vrlo malo njih znamo retroaktivnu povijest osobe i njegovih osobina, može biti osoba prema kojoj bezrezervno dajemo naše povjerenje). Da oni ga trebaju imati, ali ga i trebaju zaslužiti.
Smatramo da na takvom mjestu, ali i bilo gdje drugdje u Hrvatskoj ne možemo postupati prema azilantima na tako opušten način.
Nemoguće je da u azilu nakon 23h ima bilo kakvih aktivnosti narušavanja javnog reda i mira, a ima ih. Nemoguće je da se u azilu ne sprovode kako tjedne tako i blic kontrole soba i unutrašnjeg interijera azila.
Nemoguće je da tražitelji azila mogu imati neuredne sobe i neuredan zajednički prostor unutar azila i vanjskog prostora azila, a imaju.
Molimo Vas razmislimo svi zajedno koliko možemo napraviti, a da prvenstveno zaštitimo integritet stanovnika Republike Hrvatske i samih azilanata.
Mi samo našim ophođenjem i primjerenim ponašanjem možemo uz malo truda napraviti jako puno.
Stanari Sarajevske ulice i Dugava
Autor:S.V./dnevno.hr
