Utjecaj imigracije na porast nasilja u EU
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 03 Kolovoz 2019 17:08
Kada bi boravak na europskom tlu imigrantima bio uvjetovan prihvaćanjem jednakopravnosti sloboda žene i muškarca, kako u duhovnom i svjetovnom pogledu, tako i u vestimentarnom označju, ne bi imigrantima trebalo prikazivati Europljanke kao žene kojima je poziv na seks isto što i poziv na čaj. Dovoljno bi bilo upozoriti ih da je u Europi svim ženama zabranjeno na sebe navlačiti plahte kako bi se zaštitile od seksualnog nasilja
« Ujedinjeni u poštivanju sigurnosti » je promotivni slogan za edukativnu kampanju namijenjenu njemačkim imigrantima, koja je startala 28. lipnja 2019. u Berlinu (vijest AFP, Schwartz, 31.7.19.).
Ne radi se o svemirskoj sigurnosti koju je EU najavila kao prioritet, nego o sigurnosti žena u europskom prostoru, s obzirom na stotine tisuća muškaraca, samaca, koje postupno donose snažni imigracijski valovi. Edukativni program za prevenciju seksualnog nasilja pripremila je norveška udruga Hero, koja upravlja s nekoliko domova za izbjeglice u Njemačkoj. Nakon projekcije video radova u kojima su simulirani mogući nesporazumi u odnosu muškarac-žena, a koji proizlaze iz duhovnog habitusa imigranata koji je često korijenito različit od europskog, edukatori s imigrantima razvijaju raspravu oko pitanja: kako dokučiti, odgovara li europska žena pozitivno na njihovo udvaranje?
Radi se o programu koji su, između 2013. i 2015., bili dužni slijediti norveški imigranti. Također nakon nekoliko jezovitih slučajeva silovanja Norvežanki. U međuvremenu je broj zločina i seksualnih delikata, počinjenih od strane stranih državljana, porastao za 15% i u Njemačkoj. Isto u razdoblju od dočeka Nove 2015. godine u Kölnu koji je bio obilježen seksualnim nasrtajima izbjeglica (uglavnom državljana Magreba) do 2018. Tako su, pod pritiskom javnosti i radikalne desnice, poglavito nakon slučaja okrutnog silovanja i ubojstva mlade Nijemice od strane afganistanskog izbjeglice u Frieburgu 2018., njemačke udruge koje skrbe o migrantima odlučile nešto poduzeti.
Norveška edukativna metoda
Koje savjete, dakle, daju edukatori imigrantima koji dolaze iz zemalja u kojima se djevojke i dječaci školuju u odvojenim institucijama, gdje je izražavanje nježnosti u javnosti zabranjeno, a silovanje partnerice se ne smatra kaznenim djelom?
Norveškom metodom imigrantima se razlika između konsenzualnog seksa i silovanja objašnjava pomoću pitalice: « Želite li šalicu čaja ? ». Ako Europljanka odgovori : « Da, želim jednu šalicu », onda to znači da ona uistinu želi popiti šalicu čaja. Ukoliko upitana žena oklijeva, izbjeglici se sugerira da skuha čaj, pa da ju ponovno pita želi li popiti šalicu toplog napitka. Međutim, kada Europljanka kaže: « Ne hvala », izbjeglici se savjetuje da ne spravlja čaj i da se ne ljuti zbog odbijanja. Tom je metodom, dakle, poziv na seks banaliziran, izjednačen s pozivom na čaj, pa ne bi bilo čudno da imigranti Europljanke počnu pozivati na čaj, misleći na seks… jer da one, kada pričaju o čaju, u stvari misle na seks. Kako sami tvrde, imigranti iz zadnjih valova migranata su svikli na običajnu i zakonsku dvosmislenost jer u njihovim domovinama ili vlada bezakonje, ili dvozakonje u kojem su obiteljsko-klanovski zakoni jači od onih državnih.
Dvozakonje u Europi
Bit problema prilagodbe izbjeglica iz Magreba, Bliskog istoka i Afganistana europskim civilizacijskim normama leži upravo u činjenici da ti došljaci, u državu koja ih je prihvatila, unose vlastite obiteljsko-klanovske zakone za koje vjeruju da su svuda iznad onih državnih.
Njemačka je, za Prvog svjetskog rata, Francuskoj zavidjela na kolonijama iz kojih je na europsku bojišnicu dovodila ubojite ratnike. Danas, jer se povode za europskim tradicionalnim kolonijalnim silama, Nijemci umjesto da ih ispravljaju, ponavljaju greške svojih susjeda. Tako je u Berlinu, kao proteklog stoljeća u Parizu, na djelu getoizacija. Za očekivati je da, npr. u berlinskom kvartu Marzahn (jednom od najsiromašnijih), u vrlo dogledno vrijeme, žive u autarhiji isključivo izbjeglice s obiteljima koje će se formirati dovođenjem bračnih družica, roditelja i rodbine iz domovine, posredstvom zakonom predviđenih mehanizama « obiteljskog grupiranja (spajanja)». Kvartom bi postupno mogli ovladati obiteljsko-klanovski zakoni doseljenika, neprihvatljivi domorodačkom stanovništvu koje će se odseliti. Stvorit će se nova zona bezakonja, odnosno dvozakonja, čije će se stanovništvo otvoreno protiviti domorodačkim običajima i, poglavito, predstavnicima zakona države u kojoj žive.
Spriječavanje nasilja
Dakle, temeljni su preduvjeti za spriječavanje svakog, pa i seksualnog nasilja od strane imigranata: spriječavanje neželjene imigracije i uspješna integracija imigranata koji se već nalaze na europskom tlu. Jedini efikasan alat za spriječavanje neželjene imigracije je koherentna, autonomna europska vanjska politika i ovladavanje humanitarnim businessom koji je premrežen kriminalnim organizacijama i financiran od strane filantropa – čelnika multinacionalnih tvrtki, čiji profit rase sukladno padu cijene rada, kojem pak doprinosi imigracija.
Kada EU, zahvaljujući autonomnoj vanjskoj politici, ne bi bila i sama implicirana u politiku nametanja demokracije oružjem (Libija), ona ne bi morala prihvaćati funkciju skloništa za sve one koji bježe od bijede koja vlada u prostorima, od Afganistana i Iraka do Sirije, nakon američkih vojnih intervencija. Evidentno je kako potreba za uspostavom demokratskog poretka i poštivanjem ljudskih prava, poglavito prava žena, nije bila veća u Siriji nego u Saudijskoj Arabiji. Tom distorzijom vlastitih načela zaštite ljudskih prava – prava žena, EU stimulira propagaciju vehabizma unutar vlastitih granica. Tako Saudijka, koja ispod teškog crnog pokrivala nosi najskuplje modele najvećih svjetskih kreatora koje smije vidjeti samo njen muž, postaje modna ikona i uzor ženama u prenapučenim europskim velegradovima u kojima kraljuje nasilje.
Uspješna integracija imigranata koji se već nalaze na europskom tlu moguća je jedino priključivanjem manjih skupina došljaka većinskim starosjedilačkim zajednicama. Zakonu starosjedilačke većine koja je sposobna štititi njihova prava, tada bi se rado priklonile i imigrantkinje. Ne bi se trebale, usred Europe (u periferijama velegradova), jednako kao u islamskim državama (saveznicama Amerike i EU), obmotavati raznobojnim plahtama kako bi se zaštitile od seksualnog nasilja, u predatorskom okružju u kojem većina muškaraca ne poštuje Ustavni poredak koji nameće ravnopravnost u odnosu muškarac-žena.
Kada bi boravak na europskom tlu imigrantima bio uvjetovan prihvaćanjem jednakopravnosti sloboda žene i muškarca, kako u duhovnom i svjetovnom pogledu, tako i u vestimentarnom označju, ne bi imigrantima trebalo prikazivati Europljanke kao žene kojima je poziv na seks isto što i poziv na čaj. Dovoljno bi bilo upozoriti ih da je u Europi svim ženama zabranjeno na sebe navlačiti plahte kako bi se zaštitile od seksualnog nasilja, jer su za njihovu efikasnu zaštitu od muškog nasilja zaduženi pozitivni zakoni i institucije države koja ih je udomila.
In fine, da je borba protiv nasilja nad ženama u Europi zaista efikasna, ne bi npr. u Francuskoj, svaki treći dan jedna žena trebala izdahnuti pod udarcima svog partnera, dok istodobno svakih 14,5 dana jednom muškarcu život uspije oduzeti osvetnička ruka njegove partnerice. Jasno je da imigracija nije izvorište nasilja nad ženama u EU, nego aditiv koji uspješno povećava raspon preteksta za nasilništvo.
dr. sc. Sanja Vujačić/geopolitika.news
