Hrvatski sudovi: Četnicima sloboda, braniteljima zatvori
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 31 Kolovoz 2018 13:13
PUSTILI DA JOJ ŠTAKOR IZJEDA LICE: Zločin u Berku jedan je od najtežih.
Zašto je hrvatski sud pustio monstrume?
Općina Tompojevci mala je općina sa velikim brojem stradalih branitelja i civila u Domovinskom ratu u svih pet naselja. Najveći broj stradalih i mučki ubijenih dogodio se u Berku 02.09.1991. godine a iz ove općine upravo na taj datum najavljuje se obilježavanje godišnjice tragičnih stradanja svojih sumještana.
Zločini u Berku
U razdoblju od 02. rujna 1991. do kraja 1992. godine u Berku se dogodio nezapamćen zločin nad civilnim stanovništvom za koji je okrivljeno 35 pripadnika srpske nacionalnosti, većinom članova paravojnih postrojbi. Optužnica koja je 2006. godine podignuta na Županijskom sudu u Vukovaru, jedna je od onih koje se čitaju s nevjericom, osobito kada shvatite da su svi optuženi ili u bijegu ili se brane sa slobode (?!).
Optuženi su sudjelovali u progonu i zastrašivanju civilnog, nesrpsko stanovništvo pri čemu su psihički i fizički zlostavljani a te su torture nerijetko završavale usmrćivanjem. Prijetnje nabijanjem na kolac i guljenjem kože, ubojstvom, klanjem, vješanjem, klanjem, zatvaranjem u logor, izgladnjivanjem i pucanjem iznad glave, miniranjem, bile su svakodnevica nesretnih Hrvata iz Berka a što je rezultiralo ubojstvom 44 mještana od kojih je još 11 na popisu nestalih.
Optužnica prepuna gnjusnih detalja iznosi kako su Mihajlo Eror, Petar Gunj, te Miloš i Mirko Vorkapić 17. prosinca 1991. godine, iz pištolja ubili Ljubicu Gavranović, Tunicu Garvanović i Anu Magić, te mrtva tijela na najbrutalnii način isjekli na komade i bacili u bunar Mate Juratovca, a potom u bunar bacili bombu. Mihajlo Eror i Đorđe Vuletić su u podrumu kuće Mate Mitrovića zlostavljali i mučili Rozaliju Balaž na način da joj je štakor izjedao lice i poslije toga je odveli u nepoznatom smjeru, nakon čega joj se gubi svaki trag. Ime nesretne Rozalije jedno od onih na popisu nestalih… Miloš i Mirko Vorkapić su zaklali Anu Penavić, Milorad Momić i Mirko Čandžija su ubili Zlatka Mitrovića na način da su ga motornom pilom rasjekli, što je morao gledati njegov otac, a potom ubili i njega. I tako u nedogled…
Sudski nemar prema zločin(c)u
Sama činjenica da su zločinci nakon dizanja optužnice bili u bijegu ili pak puštani da se brane sa slobode, ide u prilog tezi kako pokolj u Berku nikada nije shvaćen „za ozbiljno” iako u sebi sadrži apsolutno sve elemente etničkog čišćenja, pa i genocidne namjere. Najbolji primjer šlampavosti i nezainteresiranosti hrvatskog pravosuđa za zločine u Berku, može se vidjeti na primjeru Milorada Momića.
Riječ je o bivšem Škorpionu koji je širu “slavu” stekao ubijanjem šestorice mladih, srebrničkih Bošnjaka. Stravičan video zapis hladnokrvnih Škorpiona koji je svojom brutalnošću zašokirao cijeli svijet, za sada je presudio samo nekima. Momić, koji se jasno vidi na jezivom zapisu smrti, “prijemni ispit” je polagao upravo ubijanjem u selu Berak za koji je, zamislite, dobio tri godine robije! Škorpion kojeg Hrvatska voli, moglo bi se tako reći. Momića je sud u Vukovaru proglasio krivim jer je s desetak drugih pripadnika bivše Teritorijalne obrane u Oroliku, nedaleko od Vinkovaca, 2. 10.1991. fizički zlostavljao Stanka Penavića iz Berka, koji je zarobljen sa skupinom branitelja tog sela. Nakon uložene žalbe, Vrhovni sud je u ožujku 2014. godine zbog “bitne povrede” kaznenog postupka poništio presudu i Momić je pušten iz pritvora! Međutim, ne zadugo… Ponovno je uhićen 25. 08. iste godine i to samo zahvaljujući istrazi u vezi s ratnim zločinom ubojstva šestorice Bošnjaka iz Srebrenice za koje je dobio 15 godina zatvora.
Zašto je puštanje ovakvog nečovjeka bilo potpuno nerazumno?
Berak je, pričaju mještani, do rata imao oko tisuću stanovnika, od kojih je bilo 600-tinjak Hrvata.
„Momića se sjećam od prije rata jer je odrastao u ulici gdje smo živjeli. U ratu se pretvorio u zvijer i odgovoran je za sva zvjerstva koja su se dogodila u Berku 1991. Bez njega se ništa nije moglo i pitao se za sve”, izjavila je Mara Mitrović iz Berka čiji je sin Marin ubijen.
Sjeća kako su 3. rujna, dan poslije pada obrane sela, u njezinu obiteljsku kuću došli Momić i Veselin Šljivančanin i tukli sina Marina.
„Odveli su ga u dvorišne prostorije i tamo tukli. Nisam gledala, ali se jasno čulo kako ga tuku. Kada su došli, vidjela sam svojim očima kako su ga udarili kundakom puške u želudac”, svjedočila je M. Mitrović.
Milorada Momića iz ratnih dana vrlo dobro se sjeća i Vitomir Garvanović koji je prilikom pada ranjen i kao takav prebačen u štab JNA u susjedno selo Orolik.
„Tamo sam vidio Momića koji je bio naoružan mitraljezom. Držali su nas 14 vani i gledao sam kako je Momić, s još nekima, tukao Stanka Penavića koji je od batina pao u nesvijest”, prisjeća se Garvanović.
Za Momića preživjeli mještani kaže da je oduvijek bio mangup, imao sve što poželi jer su mu roditelji bili imućni, pa je tako prvi u selu imao motor i automobil, a volio se i potući. O kakvom se čovjeku radi govori i podatak da je u katoličkoj crkvi u okupiranom Berku otvorio diskoteku, a sakristiju je preuredio u toalet. Momić se na osnovu izjave svjedoka teretio da je u rujnu 1991. godine u improvizovanom logoru u Berku, rukama tukao Anđu i Danicu Rušnov i Maru Kujundžić i da je 5. rujna mitraljeskim rafalom s vojnog transportera ubio Katu Gavranović, koja je stajala pred svojom kućom. Unatoč svemu, Milorad Momić, egzekutor mladih, većinom maloljetnih Bošnjaka i školski primjer ratnog zločinca, po odluci hrvatskog suda, dobio je tri godine zatvora zbog “prebijanja jednog mještana sela Berak”, nakon čega je i pušten.
Malta ga isporučila, hrvatski sud oslobodio…
Županijski sud u Osijeku je, također, oslobodio Gojka Erora optužbi da je u Berku 1991. počinio ratni zločin.
Eror je pritvoren u proljeće 2014. nakon što je za njime izdan europski uhidbeni nalog. Hrvatska je tražila njegovo izručenje s Malte zbog optužbi da je bio povezan s nestankom najmanje 17 ljudi u Berku. Teretilo ga se da je u to vrijeme sudjelovao u mučenju, ubijanju i protjerivanju hrvatskog stanovništva. Na suđenju je kazao kako jest potpisivao dokumente kao zapovjednik štaba Teritorijalne obrane te da je o prisilnom raseljavanju iz Berka tek nešto načuo.
Nije bilo dokaza, pa je tužiteljstvo prekvalificiralo optužnicu te ga optužilo za oružanu pobunu. Kazao je da se ni za to ne osjeća krivim. Sud je na njega primijenio Zakon o oprostu te su optužbe odbačene…
Snježana Vučković/dnevno.hr
