Španovica, Kusonje, Bučje - mjesta četničkih i partizanskih zločina
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 09 Listopad 2018 11:11
Ovog vikenda, 7.10.2018. godine, hodočasnici Hrvatskog žrtvoslovnog društva komemorirali su u Španovici, Kusonjama i logoru Bučje.
U Pakracu, u prepunoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, mjesni župnik vlč. Matije Jurković održao je svetu misu za sve žrtve Španovice stradale u zločinu počinjenom u listopadu 1942 i tijekom II svjetskog rata od strane četnika i partizana.
Kusonje
Nakon svete mise, na putu za Španovicu, hodočasnici su se nakratko zaustavili u Kusonjama te u spomen parku pred kapelicom položili vijence za 20 branitelja, zvjerski pogubljenih u četničkoj zasjedi u akciji oslobađanja Kusonja kraj Pakraca 8. rujna 1991. godine. Njihova okrutno izmasakrirana tijela ekshumirana su 29. siječnja 1992. godine. Na drugu obljetnicu pogubljenja 8. rujna 1993., roditelji žrtava došli su puni boli i tuge, s cvijećem i svijećama na mjesto ovog zločina, ali četnici su im podmetnuli minu, pa su u eksploziji na komemoraciji smrtno stradale još tri osobe, više ih je ranjeno a majka Zorica Posarić teško je ranjena u noge i od tada je u invalidskim kolicima. Danas se u Kusonjama nalazi kapela Male Gospe i spomen područje.
Španovica
Desetak kilometara poslije Kusonja nalazi se Španovica. Španovica je mjesto velike hrvatske tragedije i stradanja. Selo je bilo naseljeno Hrvatima već od 1864., a prije Drugog svjetskog rata imalo je oko dvije i pol tisuće stanovnika. U napadu srbopartizana 5. na 6. listopada 1942. zaklana su i ubijena 142 Španovčana, zapaljeno je 227 kuća i selo je do temelja uništeno. Mnogi mještani završili su u masovnoj grobnici, a ostali prisilno raseljeni. Nakon 1945. srbokomunisti su zabranili povratak preživjelim Hrvatima čija je zemlja konfiscirana i kolonizirana od strane Srba. Preživjeli Španovčani i njihovi potomci ni u hrvatskoj državi nisu dobili povrat svoga vlasništva te tako dijele nepravednu i skandaloznu sudbinu pogubljenih odnosno protjeranih Hrvata iz Boričevca i Zrina. Selo se prije oslobođenja Hrvatske, zvalo Novo Selo, ime Španovica vraćeno mu je 24.2.1992. godine.
Potomci žrtava, Zavičajne zajednice Španovčana u Pakracu i hodočasnici Hrvatskog žrtvoslovnog društva, položili su na groblju vijence. Na groblju se nalazi zajednička grobnica sa 142 Španovčana stradala 5-6 listopada 1942 godine, te velebni spomenik koji su podignuli protjerani Španovčani u znak sjećanja na sveukupno 398 stradalih žrtava od 1939. do 1949. godine.
U obnovljenom Vatrogasnom domu za hodočasnike je pripremljen domjenak.
Logor Bučje
Desetak kilometara od Španovice, okruženo šumama, nalazi se Bučje.
U Bučju je za vrijeme Domovinskog rata bio zloglasni srbočetnički logor kroz koji je prošlo oko 300 hrvatskih branitelja i civila i gdje su se zbila njihova stravična mučenja i smaknuća. Za ovaj logor veže se i sudbina mirotvorca dr Šretera koji je nakon ispitivanja 29. kolovoza 1991 godine tamo nestao i nikada nije rasvjetljeno što se s njime zbilo niti su pronađeni njegovi ostaci. Za zločine u Bučju nitko nije odgovarao kao niti za mnogobrojne druge srpske i partizanske zločine.
No Bučje je vezano i za II svjetski rat. U tom selu su se od 1944 godine provodila prijeka suđenja i smaknuća strijeljanjem i vješanjem uglednih Pakračana te u selu postoje neobilježeni grobovi Hrvata iz tog doba. 1991 tragična hrvatska povijest samo se ponovila i nastavila.
Hodočasnici su kod zavjetne kapelice u Bučju položili vijence.
Na povratku u Zagreb, hodočasnici su svratili i na Trokut kod Novske te se pomolili za žrtve Domovinskog rata.
Vlatka Sakar
