Revizionist Ivo i nekromancija
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 22 Listopad 2018 15:51
Bez obzira što je prema Goldsteinovu leksikonu umro 1918. godine tj. krajem Prvog svjetskog rata, to sudeći prema mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac nije spriječilo ustaše da ga 1941. godine ubiju u Jasenovcu
U Židovskom biografskom leksikonu (ŽBL) koji uređuje I. Goldstein nalazi se Bertold Bachrach, sin Eduardov, za kojeg se između ostaloga navodi da je rođen u Trebiču u Češkoj 1. svibnja 1878. godine i da je umro u Zagrebu 8. lipnja 1918. godine. U Hrvatsku je doselio iz Beča 1901. godine i djelovao je kao nadčinovnik Zemaljske banke u BiH. Njegova udovica Sofija rođ. Poljokan, prijavljena u Zagrebu, spominje ga u prijavi svoje imovine vlastima NDH. Bez obzira što je prema Goldsteinovu leksikonu umro 1918. godine tj. krajem Prvog svjetskog rata, to sudeći prema mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac nije spriječilo ustaše da ga 1941. godine ubiju u Jasenovcu, ali ni talijanske vlasti da ga 1945. godine registriraju na jugu Italije. Krenimo redom razjasniti detalje ovog slučaja nekromancije.
Prema mrežnom jasenovačkom popisu Berthold Bachrach, sin Eduardov, rođen 1878. godine u Zagrebu, po nacionalnosti Židov*, alternativno prema napomenama Hrvat, ubijen je od ustaša 1941. godine u logoru Jasenovac. Osim godine smrti jedno h u imenu i Zagreb kao mjesto rođenja, a ne smrti, jedine su razlike u odnosu na podatke iz Goldsteinova leksikona. Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava iz 1964. godine (L64) koju je ljubazno ustupio gospodin Roman Leljak Bertholda Bachracha ubili su ustaše u Jasenovcu 15. lipnja 1941. godine, znači nekoliko mjeseci prije nego što je logor Jasenovac počeo s radom. Prema L64 Sofija Bachrach iz Zagreba, rođena 1882. godine, ime oca nije navedeno, ubijena je također 15. lipnja 1941. godine kao i Berthold Bachrach, ali ne u Jasenovcu već u Auschwitzu. U digitalnom arhivu Yad Vashema nema Sofije Poljokan, ali ima 24 zapisa na upit o Sofiji Bachrach. Međutim, svi ti zapisi odnose se na žene iz Njemačke, Nizozemske, Ukrajine, Bjelorusije, Rusije i Rumunjske i niti jedna nema veze s ND Hrvatskom bilo rođenjem, boravkom ili smrću. Tu nije kraj čudima u ovom slučaju. Prema talijanskim podatcima Bertold Bacharach, sin Eduardov, rođen 1. svibnja 1878. godine zajedno sa suprugom Sofijom Poljokan rođenom 1890. godine, otac Avram, interniran je u Splitu 10. studenoga 1941. godine, a 1945. godine supružnici su registrirani u mjestu Santa Maria al Bagno na samoj peti „talijanske čizme“ južno od Leccea. Ako ste umrli ili ubijeni na dva mjesta i naknadno se pojavite na trećem, bar su dva podatka sumnjiva. U ovom slučaju talijanske vlasti nemaju motiva za laganje ili za manipulaciju podatcima. Osim toga prema mrežnoj stranici www.geni.com Berthold Bachrach rođen ocu Eduardu i majci Hermini 1878. godine u Trebiču u Češkoj, znači isti onaj o kojem se cijelo vrijeme ovdje piše, umro je 1959. godine, a supruga Sofija 1973. godine – oboje u Sao Paulu u Brazilu. Znači tu se opet može vidjeti oholost u izmišljanju povijesti tako da se živi proglašavaju umrlima tijekom Prvog ili ubijenima tijekom Drugog svjetskog rata, a stvarno su umrli prirodnom smrću godinama nakon rata. Nesposobnost u jednom, a zloba u drugom slučaju ili možda od svega pomalo, a ustvari uvijek podjednako daleko od istine.
Prema talijanskim izvorima u Italji su internirani i Ella Bacharach, rođena 1908. godine, kći Bertoldova, njezin suprug Adolf Krauss i njihova kći Edith. Ella Krauss/Bacharach je internirana od Talijana istog dana kad i njezini roditelj 10. studenoga 1941. godine. Sredinom siječnja 1942. godine Ella Krauss/Bacharach je s mužem i kćeri registrirana na Korčuli, a 1945. godine ona je zajedno s obitelji i svojim roditeljiima zabilježena u već spomenutom mjestu Santa Maria al Bagno. Mlađa kći Bertholda Bachracha Mizi udana Weiss, rođena 1911. godine, s mužem Josipom i s kćeri Mirtom bila je internirana u Splitu pa zatim u nekoliko logora po Italiji od kojih je najpoznatiji Ferramonti u kojem su bili do 10 svibnja 1943. godine do odlaska u Brazil. Nakon završetka Drugog svjetskog rata iz Italije su u Brazil odselili i ostali članovi obitelji Bachrach, Krauss i Weiss. U dubokoj starosti dugo poslije Drugog svjetskog rata umrle su kćeri i zetovi, a u trenutku pisanja ovog teksta (listopad 2018.) obje unuke su još uvijek bile žive tj. nema podataka da su umrle. Znači nitko od njih nije stradao u Drugom svjetskom ratu, štoviše neke od „žrtva“ možda su baš u vrijeme dok su ih ustaše ubijali u Jasenovcu šetale po Copacabani ili Ipanemi.
Jasenovački kolaž
Međutim, ako su članovi obitelji Bachrach, Krauss i Weiss iselili u Brazil, to nije garancija da se njihova imena ne će naći na jasenovačkom popisu. Ako se potraže ista prezimena (Bachrach, Krauss, Weiss) u kombinaciji s istim ili sličnim imenima primjerice Mizi/Mici/Marija ili Ella/Eva/Ema itd. U mrežnom jasenovačkom popisu je devetnaestoro žrtava odgovarajućih kombinacija imena i prezimena. Od toga jedanaestorica su muškaraca s prezimenom Weiss i osobnim imenima Josip, Joško, Jozef i Jusuf. Ne računajući te kombinacije koje će se posebno objasniti kasnije u tekstu, od osmero ostalih iz ove grupe u digitalnom arhivu Yad Vashema samo u tri slučaja ima dokaza da se radi o stvarnim žrtvama rata – to su Mira Weiss (1913) te Edita i Eva Kraus. Međutim niti jedna od njih nije stradala u Jasenovcu. Na mrežnom jasenovačkom popisu su tri problematične Mire Weiss. Najstarija među njima je Mira Weiss (1913, Ludbreg, Samuel), a zanimljivo da su dvije identične u popisu L64. Razlikuju se samo po nacionalnosti, jedna je Hrvatica, a druga Židovka. Kod Hrvatice je nepoznata godina rođenja i stradala je u Loborgradu, a Židovka u Jasenovcu. U digitalnom arhivu Yad Vashema je jedan zapis temeljem iskaza rodbine o Miri Weiss rođ. Weinrebe iz Ludbrega, otac Shmuel, rođena je 1918. godine, a stradala 1941. u Ludbregu. Mira Weiss (1932.*, Ruma, očevo ime nije navedeno) u napomenama jasenovačkog popisa navodi se alternativna godina rođenja 1919. To je ogromna razlika od čak 13 godina. U popisu L64 Mira Vajs rođena 1932. godine nije iz Rume, već iz Zagreba i otac joj se zove Ladislav. Treća problematična Mira Weiss (1930.*, Ilok, Jakob*) s jasenovačkog popisa ne nalazi se na popisu iz 1964. godine jer je to novi nalaz prema knjizi nekadašnjeg djelatnika komunističkih tajnih službi Dragoja Lukića i podataka iz srbijanskih popisnica istine (AOISV). U napomenama se navodi alternativna godina rođenja koja se razlikuje za 5 i alternativno ime Elza. Taj kaos podataka obično ukazuje na nedovoljnu usklađenost pri kreiranju papirnatih žrtava. Prema mrežnom jasenovačkom popisu temeljem podataka iz druge Miletićeve knjige o Jasenovcu te prema projektu Dotršćina Edita Kraus (1930., Zagreb, otac Julio) je stradala 1945. godine u Jasenovcu. Međutim, prema iskazu školske prijateljice iz digitalnog arhiva Yad Vashema ona je 1943. godine obješena u Zagrebu. Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa iz 1964. godine (L64) Edita Kraus (1930., Zagreb, Julio) stradala je 15. rujna 1943. u Staroj Gradiški, a Edit Kraus iz Zagreba, bez godine rođenja i imena oca stradala je 15. lipnja 1943. u Auschwitzu. O slučaju Edite Kraus je već pisano u jednom od ranijih tekstova. Može se uočiti da se u različitim izvorima podudara samo godina smrti 1943., naravno ne i u mrežnom jasenovačkom popisu u kojem je to 1945. godina. Četiri različita mjesta smrti ukazuju da se o mjestu smrti samo nagađa ili manipulira već prema namjeri autora tih podataka. Još jedna stvarna ratna žrtva je Eva Kraus (1920, Osijek, očevo ime nije navedeno). Žrtve s identičnim identifikacijskim podatcima nema u arhivu Yad Vashema, ali zato se mogu naći dva zapisa na temelju iskaza rodbine o Evi Krausz tj. o Evi Goldshein djevojački Kraus, rođenoj 1920. godine u Subotici, roditelji Bela i Margit, živjela je u Beogradu, a ubijena je 1941. godine u srpskom logoru Sajmište u Zemunu. Znači da u svih 8 slučajeva iz mrežnog jasenovačkog popisa nema potvrde da se radi o stvarnim jasenovačkim žrtvama. To su uz već navedene Bertholda Bachracha, tri Mire Weiss te Editu i Evu Kraus još dvojica i to Adolf Kraus (1864.*, Wilhelm, Đakovo) te Adolf Kraus (1874.*, Osijek, očevo ime nije navedeno) kod kojega se u napomenama kao mjesto smrti navode logori Tenje i Auschwitz. U srbijanskom Spisku žrtava rata su uz navodnu jasenovačku žrtvu Adolfa Krausa (1876., Osijek, očevo ime nije navedeno) živio u Slavonskom Brodu još četvorica vrlo sličnih Adolfa za koje u digitalnom arhivu Yad Vashema nema stranica svjedočanstava (Page of Testimony (PoT)). To su Adolf Kraus (1867., Podravska Slatina, očevo ime nije navedeno) u kolovozu 1942. godine stradao u Auschwitzu, Adolf Kraus iz Slavonskog Broda, očevo ime i godina rođenja nisu navedeni, stradao 1945. godine u nepoznatom logoru, Adolf Kraus (1879., Subotica, očevo ime nije navedeno) stradao 1944. godine u Auschwitzu i Adolf Krauz (1898., Zagreb, Ignaz) stradao 1945. u nepoznatom logoru.
Ako pretragu istih ili sličnih imena kao kod članova obitelji Bachrach, Krauss i Weiss proširimo na cijeli komunistički popis žrtava iz 1964. godine, a ne samo na potencijalne jasenovačke žrtve i usporedimo to s podatcima iz stranica svjedočanstava (PoT) digitalnog arhiva Yad Vashema, znači ne uzimajući u obzir primjerice podatke iz srbijanskog Spisaka žrtava rata, od 21 mogućnosti samo u 7 slučajeva ima potvrda da se radi o stvarnim žrtvama rata. Od toga jedna žena obješena u Zagrebu, jedna stradala u Ludbregu, jedna umrla od tifusa u Đakovu, dvije žrtve iz Auschwitza, jedna stradala na nepoznatom mjestu i Marta Weis. U digitalnom arhivu Yad Vashema se nalazi jedna lista stradalih Židova iz Slavonskog Broda na kojoj se nalazi i Marta Weis (1937.*, Slavonski Brod, Natan) stradala u Jasenovcu 1942. godine. Međutim, u L64 se nalazi Marta Veiss s istim mjestom rođenja i imenom oca, ali kao godina rođenja navedena je 9999 tj. nepoznata. Ona je stradala 15.3.1945. godine na nepoznatom mjestu. Nadnevak 15.3.1945. u L64 obično znači da autori ne znaju vrijeme smrti. U L64 nalaze se dva Natana Veisa iz Slavonskog Broda. Židov bez očevog imena i nepoznate godine rođenja stradao na nepoznatom mjestu 15.3.1945. i Hrvat (1904., Adolf) stradao 15. srpnja 1941. godine u srbijanskom logoru Banjica u Beogradu. U arhivu Yad Vashema su trojica Natana Vajsa/Weisa iz Slavonskog Broda. Jedan star 36 godina stradao u Beogradu u svibnju 1942. i drugi star 40 godina stradao u Beogradu, ali 1941. godine. Oba podatka su s različitih lista židovskih žrtava iz Slavonskog Broda. Treći Natan Veiss je prema srbijanskom Spisku žrtava rata stradao 1945. godine na nepoznatom mjestu. Ovdje su samo dvije dvojbe. Radi li se o stvarnoj žrtvi ili ne te je li stradao u nekom od nekoliko srbijanskih logora smrti smještenih u glavnom gradu Srbije ili se ne zna mjesto smrti. U oba slučaja to znači da je veća vjerojatnost da je Marta Weiss ili lažna žrtva vrlo slična istoimenoj žrtvi iz Baranje koja je stradala u Auschwitzu ili je stradala na istom mjestu kao i njezin otac. U oba slučaja to znači da se ne radi o jasenovačkoj žrtvi.
Jedan od svih
Na mrežnom jasenovačkom popisu nalaze se sedmorica Josipa Weissa. Od najstarijeg prema mlađem uz mjesto rođenja i ime oca slijede Josip Weiss (1867., Ilok, ime oca nije navedeno), J. W. (1873., Budrovci, Filip), J. W. (1881., Slavonski Brod, Salamon), J. W. ( 1890., Zablatje, Salamon), J. W. (1905., Lipovljani, Đuro), J. W. (1910., Nova Gradiška, Jakob), J. W. (1931., Ilok, ime oca nije navedeno). Na popisu su još i Josip Markus Weiss (1924., Ilok, Emanuel), Joško Weiss (1903., Bjelovar, ime oca nije navedeno), Jozef Weiss (1887., Daruvar, Emanuel) i Jusuf Weiss (1902., Osijek, Stjepan). U napomenama jasenovačkog popisa kod Josipa (1905.) iz Lipovljana i Josipa (1910.) iz Nove Gradiške navodi se da su nestali, a kod potonjeg piše i da je otjeran, a prema projektu Dotršćina stradao je u Njemačkoj. Kod Jusufa Weissa u napomenama piše da je stradao u Gospiću u kolovozu 1941. godine. Treba napomenuti da u digitalnoj inačici popisa iz 1964. godine (L64) nema Weissa s imenom Jusuf, a u napomenama jasenovačkoga popisa u tom slučaju su dodali ime Jakob. U jednom popisu 1.189 jasenovačkih logoraša iz 1941. godine koji je čudom svojstvenim za jasenovački mit iskopan 1945. godine u prema jugokomunističkoj historiografiji navodno potpuno uništenom logoru nalaze se Jusuf Weiss star 38 godina iz Slavonske Orahovice i dva mjesta ispod Jakob Walles star 51 godinu iz Iloka. [1] Čini se da se netko previše zaigrao u tom moru jasenovačkih laži pa je nehotice isplivala istina. Ovo bi mogli biti predlošci za neke žrtve s mrežnog jasenovačkog popisa. Prigodno treba spomenuti da je na mrežnom jasenovačkom popisu Jakob Vales iz Iloka rođen nepouzdano određene 1898.* godine, ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine. U napomenama se navodi i alternativno mjesto stradanja Srijemska Mitrovica. Međutim, u digitalnom arhivu Yad Vashema su zapisi prema kojima je Vales 1943. godine primao pakete u Staroj Gradiški te zapis prema iskazu sestrične prema kojem je Jakow Wales iz Iloka rođen 1895. godine stradao u Auschwitzu. Nemoguće da je netko stradao na tri različita mjesta i još prima pakete na četvrtom mjesecima nakon što je već ubijen u Jasenovcu. Ovo je tipičan primjer uvjerljivosti jasenovačkog popisa. Kod trojice Josipa Weissa s mrežnog jasenovačkog popisa u L64 se navodi da je mjesto smrti nepoznato. To su Josip iz Budrovaca (1873., Filip), Josip iz Slavonskog Broda (1881., Salamon) i Josip iz Zablatja (1890., Salamon). Treba napomenuti da su u L64 ustvari dvojica imenjaka iz Zablatja, rođeni iste godine razlikuju se samo u imenu oca Salamon tj. Šime. Šime se može shvatiti i kao hipokoristik od Salamon. Šime bi inače više priličilo Zablaću kod Šibenika, mjestu koje asocira na četničke zločine nad Hrvatima, nego Zablatju kod Legrada. „Obojica“ zavičajnih Zablatjana su prema L64 živjeli u Zagrebu pa je glavna razlika u mjestu smrti tj. Jasenovac ili nepoznati logor.
U digitalnom arhivu Yad Vashema ima 8 za ovaj slučaj zanimljivih zapisa iz kategorije stranica svjedočanstava (PoT)) tj. prema iskazima rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija. Tih osam zapisa odnosi se na pet osoba s raznim inačicama imena Josip i prezimena Weiss. Prema podatku iz izvora Auschwitz Death Register Josip Markus Weiss (1924.) iz Iloka stradao je u Auschwitzu. U slučaju drugog Josipa Weissa (1865) iz Iloka u digitalnom arhivu Yad Vashema su dva zapisa. Prema starijem zapisu unuke Shoshane Bekher iz 1957. godine stradao je 1942. u Auschwitzu, a prema iskazu unuke Ester Gave iz 1995. godine pola stoljeća nakon kraja rata Weiss (1865) je stradao 1945. godine u Jasenovcu. Naravno, uvijek su uvjerljiviji zapisi iz vremena bližih predmetnom događaju. Od tri preostala zapisa iz Yad Vashema u kojima se kod nekog Josipa Weissa navodi mjesto smrti Jasenovac u jednom slučaju radi se o iskazu poznanika, ali prema navedenim osobnim podatcima takve osobe nema na mrežnom jasenovačkom popisu, komunističkom popisu žrtava iz 1964. godine ili u nekom drugom zapisu iz digitalnog arhiva Yad Vashema. Tako preostaje samo Jozef Weiss (1887., Daruvar, Emanuel) za kojega se u dva zapisa iz kategorije PoT navodi da je stradao u Jasenovcu. Od preostalih iz ove grupe Joška (1903., Bjelovar) i Josipa Weisa (1931., Ilok) nema u digitalnom arhivu Yad Vashema, a Joška niti u L64. Josip (1931.) se nalazi u L64, ali nadnevak smrti je 15.6.1942., a to je više od mjesec dana prije deportacije Židova iz Iloka. Znači vjerojatno je samo jedan od 11 Josipa/Joška/Jozefa/Jusufa Weissa mogao stradati u Jasenovcu.
U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata nalazi se sveukupno 36 ekvivalentnih kombinacija imena i prezimena kao kod u Brazil iseljenih članova obitelji Bachrach, Krauss i Weiss. Međutim, analizom podataka iz različitih izvora može se naći potvrda o samo dvanaest stvarnih žrtava rata. Nitko od njih nije povezan s članovima obitelji Bertholda Bachracha i njegovih kćeri. Znači u ovom slučaju na komunističkom popisu žrtava iz 1964. godine je trećina stvarnih žrtava, ali mjesta smrti se ne podudaraju uvijek sa svjedočanstvima (PoT) iz Yad Vashema. To znači da u ovom slučaju za dvije trećine imena s komunističkog popisa žrtava nema potvrde da se radi o stvarnim žrtvama rata ili o stvarnim osobama. U slučaju 19 žrtava s mrežnog jasenovačkog popisa samo za jednu žrtvu postoje podatci rodbine (PoT) da je stradala u Jasenovcu. Znači da je mrežni jasenovački popis točan oko 5%. Revizionistički rečeno komunistički popis žrtava iz 1964. je u ovom slučaju netočan 67%, a mrežni jasenovački popis je netočan „samo“ 95%. Kako objasniti sve ove čudne brojke koje opet pokazuju da je mrežni jasenovački popis masovna prijevara u mnogim svojim djelovima? Možda je dovoljno iskoristiti jednu opisnu rečenicu. Mrežni jasenovački popis je takav da sadrži poznate osobe za koje navodni stručnjaci za Jasenovac tvrde da su umrle davno prije rata, a zapravo je istina da su umrle godinama nakon rata. Premda se doimaju potpuno zbrkano i bez ikakve veze sa znanošću, ovakvi slučajevi nisu uvod u latinoameričku sapunicu, već se samo radi o loše smišljenim dijelovima mita. Domaći „stručnjaci“ za jasenovačku mitologiju, premda se trude, još su šegrti u usporedbi sa svojim srbijanskim kolegama. Ipak je Srbija nakon propasti Jugoslavije postala pravi Pijemont mitomanije i prividne stvarnosti gdje je sasvim normalno da na izbore izađe 104 „odsto“ stanovništva. U takvom okruženju je normalno i da od 12 živih na kraju bude popisano 36 mrtvih. Tako se plajvazom piše hrvatska povijest.
M.Koić i Nikola Banić/narod.hr
