Žrtve Križnog puta: Svjedoci umiru, a vlast nema volje za ekshumacijom
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 27 Svibanj 2022 19:03
“Na ovom području se očekuje još sigurno 4-5 tisuća žrtava. I ova vlast i prijašnja vlast, nažalost, umanjuju te brojke, skrivaju ih i ne žele da to izađe u javnost. (…) Tako je i ovaj ukop bio in cognito, u tišini. (…) Vrlo je jasna bila želja da što manje ljudi dođe. (…)
Mi imamo veliki problem: svjedoci umiru. Ima ih još, ali ih je sve manje”, istaknuo je u razgovoru za Narod.hr predsjednik udruge Hrvatski domobran Ivan Vukelić nakon što su u Laduču pored Zaprešića sahranjene 133 žrtve križnog puta.
U utorak je na groblju u Laduču (općina Brdovec pored Zaprešića) održan ukop 133 žrtve križnog puta, ubijene u partizanskom zločinu nakon Drugog svjetskog rata, 1945. godine. Ove 133 osobe su, najvjerojatnije 13. svibnja 1945., pripadnici 21. srpske divizije Jugoslavenske armije svezali žicom, likvidirali te polili živim vapnom. Žrtve su prije dvije godine ekshumirane iz masovne grobnice u blizini Prudnica (općina Brdovec, Zagrebačka županija, desetak kilometara zapadno od Zagreba).
Ukopu je prisustvovao potpredsjednik Vlade RH i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved (HDZ), načelnik općine Brdovec Alen Prelec (SDP), članovi udruge Hrvatski domobran na čelu s predsjednikom Ivanom Vukelićem te predstavnici mnogih drugih udruga i organizacija.
Udruga Hrvatski domobran sustavno nastoji voditi brigu o poslijeratnim žrtvama koje još uvijek nisu dostojno sahranjene. Oni su inicirali i da se na brdovečkom području obilježe mjesta gdje se te grobnice nalaze.
Povodom ukopa 133 žrtve iz Prudnica razgovaramo s predsjednikom udruge, g. Ivanom Vukelićem.
Narod.hr: Nakon 77 godina žrtve komunističkog zločina koje su ležale u neobilježenoj masovnoj grobnici pored Prudnica, konačno su dostojanstveno sahranjene. Koju biste poruku tim povodom poslali javnosti?
Ivan Vukelić: Mi smo sada, nažalost, samo jedan dio žrtava ovih grobišta dostojno ukopali. Na ovom području se očekuje još sigurno 4-5 tisuća žrtava. I ova vlast i prijašnja vlast, nažalost, umanjuju te brojke, skrivaju ih i ne žele da to izađe u javnost. Tako je i ovaj ukop bio in cognito, u tišini, skrivao se kao što zmija skriva noge. Nažalost, niti na stranicama Općine Brdovec niti na stranicama Ministarstva nisu se unaprijed mogle pronaći apsolutno nikakve informacije o ovom događaju. Dakle, vrlo je jasna bila želja da što manje ljudi dođe.
Ovdje je na vlasti SDP, iako danas uopće nije bitno je li na vlasti HDZ ili SDP, to je potpuno ista klika ljudi koji nemaju niti volje niti želje ekshumirati još nebrojene žrtve iz masovnih grobnica. Odavde do Harmice, na granici sa Slovenijom, postoji još 10 grobnica za koje mi znamo, koje smo mi obilježili. A da ne govorim o Zagrebu, o podsljemenskoj zoni… Kada krenete od Vrapča, pa sve do Šestina – imate bezbroj grobišta.
Narod.hr: Kažete da ste uspjeli obilježiti neke masovne grobnice na brdovečkom području?
Ivan Vukelić: Da, mi smo uspjeli u zadnje tri godine, prije svega, dovesti Ministarstvo ovdje. Te grobnice nisu sada otkrivene. Za njih se zna 30 godina. I dulje, ali govorim o vremenu moderne hrvatske države. Mi smo nekoliko grobnica obilježili križem i nekim prigodnim spomenikom i tamo svake godine nekoliko puta komemoriramo žrtve, palimo svijeće, polažemo vijence, molimo za te žrtve. Neka grobišta nismo još uspjeli obilježiti jer su ili na privatnom zemljištu ili je to toliko zaraslo da to nije moguće. Pravilo je bilo da, gdje god je bila grobnica – tu se nije kopalo, nije se obrađivalo – i to je sada zaraslo u trnje i vrlo je teško pristupačno.
Ali, prije tri godine uspjeli smo dobiti postrojbu Hrvatske vojske koja je u ime Ministarstva hrvatskih branitelja, Ureda za zatočene i nestale obilježila određena grobišta. Dakle, došli smo točno do tih lokacija. Oni su dignuli dron, snimili su cijelo područje i GPS označili.
Mi imamo veliki problem: svjedoci umiru. To su manje-više osobe koje imaju 90-ak godina. Imamo još živih svjedoka, ali ih je sve manje. Tako da je to bio jedan pravilan put da se ta grobišta ne zaborave. Sada su obilježena za buduće generacije, a tko zna koliko će ih još biti i koliko će uopće biti volje za ekshumacije.
No, mi ćemo i dalje raditi na tome. To je naša misija.
