Kočevski Rog 4. dio
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 04 Lipanj 2022 12:07
POGAČNIK POBIJA GUGIĆA
Pogačnik je u potpunosti osporio i pisano svjedočanstvo majora Sime Dubajića kako je cijelo vrijeme pokolja bio odsutan sa stratišta, jer se opijao u nekakvoj gostionici, pri čemu su za njegov stol dolazili neposredni izvršitelji, zajedno s njim pili i padali u nesvijest potreseni strahotama koje su činili.
Pogačnik, nai-me,tvrdi da je Ko¬čevje krajem rata bilo tako temeljito porušeno, da je podsjećalo na Staljing¬rad. Nadalje, kočevska stratišta nalazi¬la su se na potpuno nenastanje-nom šu¬mskom području kilometrima udalje¬nom od najbližeg naselja. Osim toga, za vrijeme kočevskog pokolja u cijeloj je okolici bila proglašena neka vrsta re-darstvenog sata sa strogim ograniče¬njem kretanja stanovništva. Prema Pogačni-kovu sjećanju, u opisanim okol¬nostima krajem rata, ni u Kočevju, ni¬ti u okolnim selima, nije radila nijedna "gostilna" u kojoj bi se Dubajić mogao opijati. Stoga je Dubajić,zajedno sa svojim dalmatinskim koljačima,vje¬rojatno najviše vreme-na provodio na stratištima u kočevskim brdima i pri¬tom samo prema potrebi zadatka sila¬zio u Kočevje.
SPOLNO SAZRIJEVANJE OMLADINACA
Pogačnik je potvrdio podatak da su pokoljem na Kočevskom rogu zapo-vijedali časnici 26. dalmatinske divi¬zije Simo Dubajić i stanovita "drugari¬ca" komesar. On je, međutim, jedini skrenuo pozornost na tragičnu činjeni¬cu, koju su svjedoci Jure, Gugić i osta¬li svjesno prikrili. Većina koljača dra¬govoljačke jedinice 11. dalmatinske brigade, koja je na Rogu počinila u na¬šoj povijesti do tada nezabilježen zlo¬čin, bilisu Hrvati. Za tu je skupinu bi¬la svojstvena značajna zastupljenost malodobnih ubojica, a rijetko koji od njih bio je stariji od 25 godi-na. Pogač¬nik ih opisuje kao razularenu skupinu polupismenih, psihički poreme-ćenih bezbradih balavaca i tjelesno nezrelih balavica divljačkog ponašanja, koje je zločinački partizanski pokret uvjerio da mogu bez ikakve odgovornosti ljudi¬ma oduzimati živote. Pogačnik sma¬tra da zvjerstva s elementima ljudož¬derstva, koja su oni počinili nad pripa¬dnicima vlastitog naroda, teško da bi mogla izvesti skupina zrelih i odgo¬vornih osoba. Silovanja teško unaka¬ženih umirućih ženskih tijela, mnogi¬ma od tih balavaca bila su prvo spolno iskustvo. Na podjednak je način izrezi¬vanje muških spolnih organa i nekim partizanskim balavicama bio prvi dodir s ljudskom spolnošću. Takav ob¬lik spolnog sazrijevanja adolescenata, kakav je svojim omladincima upriličio Josip Broz Tito, nije opisan ni u jed¬nom meni poznatom udžbeniku psihijatrije.
PROSLAVA S PLESOM
Pogačnik navodi da ga je ova skupina mladih s čijih se odora u potocima cijedila ljudska krv i mozgovina, koji su drhtali od uzbuđenja izazvanog masov-nim ubijanjima, pušili cigaretu za cigaretom i bili u stanju sužene svijesti zbog opsjednutosti nekakvim višim re¬volucionarnim ciljevima, podsjećala na strogo nadzirani kolektivni izlet ne¬kog dječjeg psihijatrijskog zavoda u prirodu. Da nije izvršila tako strašan zločin nad vlastitim narodom, ova je¬dinica šmrkavih "teena-gera" u drugim bi okolnostima svojim nedoraslim ponašanjem mogla izmamiti jedino pod¬smijeh. Prema Pogačnikovu mišljenju, ukoliko je netko od tih dalma-tinskih balavaca na Kočevski rog i došao zd¬rav,nužno je otišao kao duševni bo-le¬snik. Pokazatelj stanja svijesti tih psi¬hopata, koji su u rekordno kratkom ro¬ku i bez ikakve sudske presude smak¬nuli tako velik broj nevinih ljudi, kanibal¬ska je proslava s plesom, održana u Kočevju zadnjeg dana pokolja, u subo¬tu 9. lipnja.
Pogačnik i Gugić svjedoče da su se na tom "mrtvačkom plesu" s prisilno do¬vedenim slovenskim djevojkama, pija¬ni kočevski koljači hvalili i razmetali s tisućama ljudskih glava, koje su poje¬dini od njih "skinuli". Pogačnik navo¬di da je tijekom te kanibalske orgije došlo do sukoba između neuređenih partizanki u smrdljivim, krvavim odo¬rama i lijepo dotjeranih Slovenki u lje¬tnim haljinama. Neke partizanske ko¬ljačice vadile su iz džepova i poput trofeja pokazivale odsje-čene ljudske uške i muška spolovila, te s istima pla¬šile Slovenke. Nakon što su pojedini koljači počeli snubiti slovenske dje¬vojke i nuditi im zlato i satove za spol¬ni odnos, partizansko je zapovjedniš¬tvo naprasno prekinulo kočevsku pro-slavu i Slovenke raspustilo kućama.
***************
DOKUMENT: IZ PARTIZANSKE KJIŽEVNE BAŠTINE
ONE SU PALE, ALI MI SE SVETIMO
(U spomen Gabrijele, Slavice i Lucije)
Ranom zorom krenuo je naš bataljon iz oslobodenog Drniša, prema Koso-vu, gdje se je ne¬prijatelj utvrdio. Stigli smo u selo Bio¬čić. Par riječi uputio je ko-mandant ko¬mandirima i čete su krenule ususret neprijatelju. Podjoše borci i kroz sa¬mih 5 minuta otvori se paljba s obe st¬rane.Prvi bunkeri su pali. Ide se naprijed. Stiglo se je pred brisani prostor i trebalo je za časak stati. Ali drugari¬ca Gabrijela ne haje za opasnost, ne sluša drugove koji je zovu da se zau¬stavi. I previše je za-slijepljena mrž¬njom na neprijatelja.Jurne pred stre¬ljački stroj i bila je za čas pred bunke¬rom neprijatelja. Puna zanosa viknu:"Naprijed drugovi,naprijed bombaši!" Ali neprijatelj je bio brži.Pet metaka iz šarca i hrabra Gabrijela za uvijek zamuk-nu. Njena krv obli kamenje kršnog Kosova. Ona je izbačena iz stroja, ali njene riječi ponoviše se kao jeka iz ustiju ostalih boraca. Jurne II. četa, bo¬mbaši napri-jed, ostali za njima. Nep¬rijatelj osu vatru po njima. "Bolniča¬rka", čuje se doziva-nje čas sa jednog čas sa drugog krila. Slavica, bolničar¬ka te čete ne traži zaklona, ona čuje sa¬mo zov ranjenika i kroz gustu vatru neprijateljskih mitraljeza leti da im pomogne. I ona je platila svoju hrabrost. Granata doleti, nekoliko gelera u tr¬buh i Slavica je pala teško ranjena. Drugovi je ponesoše, pružena joj je pomoć, stigla je i do bolnice, ali uza¬lud. Rana je bila teška da bi mogla pre¬boliti. I druga bolničarka dala je život u borbi za Kosovu.
Bilo je još juriša,još borbi. Naši bata¬ljoni oslobađajući Kosovo došli su do posljednjih neprijateljskih uporišta ispred Knina. Mora se ići naprijed, slomiti i taj najtvrđi bedem. Naš III. bataljon krenuo je prema Oštroj Gla¬vici. Već se pri-bližavaju vrhu kote. Borba je ogorčena, jer neprijatelj zna da mu je to posljednje uporište i žila¬vo se brani. 20 šaraca i 8 teških mitra¬ljeza sasuli su vatru na naše borce. Bi¬lo je mnogo ranjenih. Bolničarke su se prebacivale od jednog ranjenika k dru¬gome. Najagilnija ne pazeći na sebe bila je Lucija, vrijedna i neustrašiva bolničarka je pala. Nije joj trebala po¬moć, ostala je na mjestu mrtva i treća bolni-čarka naše brigade. Tri dobre bol¬ničarke, tri svijetle uspomene za sve one koji su ih poznavali, koji su vidili i znali cijeniti njihovu požrtvovnost i ljubav prema krvavim rukama, prema iznakaženim tjelesima drugova.
One su poginule vršeći savjesno svoju dužnost. Na njihova mjesta došle su druge, ali one su ostale u sjećanju svi¬ma nama ostale su kao krvava rana koju treba izliječiti.
I liječe je naši borci, liječe krvavim ju¬rišima uništavajući sve više krvnika. Završena je bitka na Oštroj i Crnoj Glavici oslobodjen je i Knin.Čitav te¬ren nato-pljen je krvlju mrskog neprija¬telja. Naši borci se osvećuju. Osvećuju se za sve patnje i nevolje, osvećuju se za sve one, koji su kao Gabrijela, Slav¬ica i Lucija i bezbroj, bezbroj junaka pali u borbi za slobodu.
Melada Milka
(Faksimil članka Milke Melade, politkomesara čete za vezu 11. brigade, objav-ljenog nakon kninske operacije u brigadnom listu Izvor: Rako M., Družijanić T., Jedanaesta dalmatinska brigada, IHRPD, Split,1987. str. 251.
Nap. a: Tekst je prenesen iz izvornika bez promjena. Milka Melada (Planinc) kasnije je u totalitarnom komunističkom režimu postala sekretar CK SKH i predsjednica SIV (vlade) SFRJ.
DOGAĐAJI ZA POVIJEST PSIHIJATRIJE I PARTIJE
Prema navodima "drugova" Jure,Gugića,Pogačnika i drugih izvora,završni čin pokolja na Kočevskom Rogu bio je krvavo zaslužen dvotjedni "drugar-ski" odmor na Bledu
Odmor je započeo svečanim postrojavanjem partizanskih zločinaca i pozdravnim govo¬rom načelnika OZNE za Sloveniju, ratnog zločinca Ivana Mačeka Matije. Potom je uslijedila podjela odliko¬vanja i obredno primanje koljača van¬partijaca u komunističku partiju.
REKORDERI POKOLJA
Malodobni su ubojice s ushitom pos¬tali članovi SKOJ-a, a stariji KPJ.Pred partijskim su strojem posebno poh¬valjeni koljački "udarnici", koji su vlastoručno likvidirali više od 2.000"hrvatskih bandita".Točnost podatka o"prebacivanju nor-me" od 2.000 vla¬storučno smaknutih"bandita",za svakog je pohvaljenog "udarni-ka"verificirana drugarskim izglasavanjem na javno održanom "otvorenom partij-skom sastanku". To su bili sljedeći "drugo¬vi":
1. Ante Čepić rekorder pokolja i nositelj "kočevske zlatne medalje", malodobni postolar i član KPJ od 1944, mitralje¬zac, Hrvat iz Makarske (nožem, sjekirom i pištoljem pobio oko 3.800 "bandita"i pritom divljanjem onesposobio tri pištolja).
2. Ljubo Periša nositelj "kočevske srebrne medalje", malo¬dobni besposličar i član KPJ od 1943, časnik OZNE, lažnog imena Dinko, Hrvat iz Šibenika, (pišto-ljem pobio oko 3.000 "bandita", a nakon rata u Novom Sadu istim trofej¬nim pi-štoljem pobio čitavu vlastitu obitelj).
3. Ado Dragić nositelj "kočevske brončane medalje", malodobni sred¬njoškolac i član KPJ od 1943., politko¬mesar, Hrvat iz Zaostroga (nožem, pištoljem i strojni-com pobio oko 2.200 "bandita").
4. Ivan Bokež Prvoborac dječje dobi i član KPJ od 1942., a u vrijeme zločina jedva na pragu puno¬ljetnosti, politkomesar iz Kotora (pobio preko 2.000 "bandi-ta"). Prema navodu J. Radice iz knjige"Sve naše Dakse",iza tog lažnog partizan-skog imena skriva se srednjoškolac Nikola Marić, Hrvat iz Boke kotorske.
5. Milja malodobna srednjoškolka i član KPJ od 1944. ili 1945., politkome¬sarka iz Dalmatinske zagore, nepoznate zavičajnosti, imena i prezi¬mena, izjašnjavala se kao Hrvatica (poklala preko 2.000 "bandita"). Sve petoro najistaknutijih ma-sovnih uboji¬ca s Kočevskog roga bili su malodob¬nici prosječne dobi od 20 godi-na, čla¬novi KPJ i po nacionalnosti Hrvati.
PSIHOMOTORIČNI NAPADI – KOZARA
Dio postrojenih psihopata u tom je uzvišenom trenutku od ganuća propla-kao. Svečanost je završila podjelom darova, uglavnom satova, zlatnika i drugih dragocjenosti opljačkanih pok¬lanoj "hrvatskoj bandi", nakon čega je upriličen "drugarski"ples. Nastavak "partizanskog druženja" kočevskih koljača na Bled-skom jezeru ubrzo se pretvorio u višednevnu neobuzdanu orgiju razvrata, nasi-lja, primitivizma i atavizma. Visoko uljuđeno stanovništ¬vo i uposlenici tog ot-mjenog ugosti¬teljskog središta bili su zgroženi divljanjem uživatelja polumje-sečnog nagradnog odsustva, koje je osobno naredio balkanski krvolok maršal Tito. Nenaviknuti na uporabu zahoda, parti¬zanski su barbari javno mokrili i defe-cirali svuda po mjestu. Opijali su se do besvijesti i povraćali po ugostitelj-skim ustanovama i ulicama. Upadali su u okolne slovenske kuće i brutalno silo¬vali žene. Neki od kočevskih koljača odmah su "prolupali" i vojni ih je sani¬tet odvezao u Ljubljanu na psihijatriju.
Očevidci bledske proslave ne pamte lik Sime Dubajića, no jasno se sjećaju raspojasanog ponašanja komesarke kočevskog pokolja "drugarice" Milje. Tvrde da je"oskudno"odjevena plesa¬la po stolovima bledskih kavana i pri vrhuncu "do-brog raspoloženja" dobi¬vala psihomotorične napade pučki zvane Kozara. Zbog slikovitih "ple¬snih točaka oko krvavog noža zabije¬nog u dasku stola", "drugovi" iz koljačke jedinice nazvali su je "prima¬dona Kočevskog roga".Pod tim partizan-skim imenom istodobno ušla je u povijest psihijatrije i komunističke revolucije.
NEKAŽNJENI DO DANAS
Nakon završetka bledskog provoda jedinica dalmatinskih koljača s Kočev-skog Roga raspuštena je. Dragovoljci su vraćeni u svoje jedini¬ce i ubrzo potom razvojačeni. Psihički oboljele borce,prevezene na psihija¬triju ljubljanske gradske bolnice,više nitko nikad nije vidio.Izvršitelji kočevskog zločina započeli su svje¬-tovni život čvrsto uvjereni da nikad ne će morati položiti račun za svoje nedjelo. Tito i partija osobito su cijeni¬li njihovu odanost iskazanu barbar¬skim krvavim posvećenjem na žrtve¬niku komunističke revolucije i mnoge od njih promakli na visoke društvene i političke dužnosti. Masovno klanje, pijenje tople ljudske krvi i lizanje svježeg ljudskog mozga, partizanskom se omladinskom kadru iz kočev-ske tvornice smrti obilato isplatilo i ispisalo svenamjensku pristupnicu za Gene-ralštab JNA, SIV, SSIP, SUP, UDBU, partijske komitete, sveučilišne katedre i znanstvene akademije. Nova hr¬vatska država nekri¬tički primila ih je u svoja njedra i nastavila s jugoslavenskom šutnjom o partizanskim zločinima.
OBJEDINJEN SUSTAV KOČEVSKOG ROGA I REKE
A iz kočevskih stratišta,zastrtih zak¬letvom šutnje, godinama se širio smrad raspadnutih trupala. Cjelokupna priroda tog dijela Slovenije promijeni¬la se i za-mrla.Prašumu su na dulje raz¬doblje napustile mnoge vrste šumskih životinja.Pre-ma zapažanju kočevskih uzgajivača, pčele su se na to područje počele vraćati tek nakon osam godina. Jugoslavenske su vlasti šume Kočevskog roga proglasile strogo nad¬ziranim područjem zabrane ulaska.Po njemu su stalno ophodile poseb-ne jedinice UDBE. Lugarsku i lovočuvar¬sku službu obavljali su takoder časnici UDBE. Kasnije je zabranu kretanja po tom području proširila izgradnja velikog tajnog podzemnog grada Kočevska Reka. Slovenski partizanski živoderi na čelu s Edvardom i Pepcom Kardelj, u strahu od osvete vlastitog naroda za zvjerstva počinjena u II. svjetskom ratu, izgradili su ga kao pri¬vremeno, potpuno izolirano sklonište, predviđeno za pripremu organiziranog uzmaka u SSSR ili na zapad. U okviru Kardeljeva "bežigrada" izgrađeno je prikriveno šumsko letalište stalno spremno za bijeg zrakoplovom. Vodeće slovenske partizanske i komu¬nističke obitelji, imale su prema dva puta godišnje ažuriranom tajnom planu za bijeg iz "dežele", rezerviranu po jednu podzemnu prostoriju za nužni smještaj. Sustav unutrašnjeg i vanjskog nadzora nad "bežigradom" Kočevska reka, objedinjen je sa susta¬vom nadzora nad Kočevskim rogom i to je stanje potrajalo sve do kraha komunističke diktature. Hrabri poje¬dinci ipak su dolazili na kočevske grobnice i označili ih križevima. Nemali broj ih je taj izlet platio gla¬vom.
GENOCID POD TEPIHOM
Ulazi li pokolj hrvatskih izbjeglica izvršen na KočevskomRogu u okvir defi-nicije genocida, uz skroman intelektualni napor može dati svaka osoba
Osobna svjedočanstva sudionika kočevskog pokolja, objavljena u tiskovi-nama N. To¬lstoja, F. Permea, I. Prcele, V. Ni¬kolića i J. Radice, učinila su nam dostupnim imena još nekih izvršite¬lja tog ratnog zločina.
NEKA DOSAD NEPOZNATA IMENA
To su bili "drugovi":
1. Dušan Korać politko¬mesar 26. dalmatinske divizije, član KPJ, pukovnik, Srbin nepoznate dobi i zavičajnosti (uloga u pokolju nije rasvijetljena; viđen na Kočevskom rogu u društvu Ve¬ljka Kadijevića).
2. Veljko Kadijević Malodobni 19-godišnji zamjenik politkomesara 26. dalmatinske divizije, član KPJ, , Hrvat posrbica iz Glavine Donje, Imotski (uloga u pokolju također nije rasvijetljena).
3. Simo Dubajić 21-g. besposličar i član KPJ od 1944.major, Srbin iz Kistanja.
4. Grga Markić 27-godišnji zemljoradnik i član KPJ od 1943., politkomesar 11. dalmatinske brigade, Hrvat iz sela Desana kod Metkovića.
5. Nikola Maršić 26-godišnji zem¬ljoradnik i član KPJ od 1942., kape¬tan, Hrvat iz sela Via¬ka kod Vrgorca.
6. Nikola Raos postolar i član KPJ, kapetan, Hrvat iz Makarske (potanji podatci nepozna¬ti).
7. Dane Jerković poručnik (pota¬nji podatci nepoznati).
8. Mate Usorac 26-god zemljoradnik, vodnik, Hrvat iz sela Staševice kod Ploča.
9. Albert Štam¬buk malodobni klesarski šegrt i član KPJ od 1943., politkomesar
Hrvat iz Selaca na Braču.
10. Luka Blažević (potanji podatci nepo¬znati).
11. Jakov Blaže¬vić mitraljezac (potanji podatci nepoznati, nije ja¬vni tužitelj!). 12. Bože Kačić 29-godišnji zemljoradnik, desetar, Hrvat iz Selaca na Hvaru.
13. Ljubo Barba¬rić 29-godišnji zemljoradnik, prvoborac i član KPJ od 1942., politkomesar, Hrvat iz Zastražišća na Hvaru.
14. Ivo Fra¬nković 24-godišnji zemljoradnik i član KPJ od 1943., komandir čete, Hrvat iz sela Boljenovića na Pelješcu.
15. Danijel Joković 21-godišnji zemljorad¬nik i član KPJ od 1944., zamj. koma-ndira čete, Hrvat iz Vele Luke.
16. Kosta Ugrica Malodobni đak i član KPJ od 1943., politkomesar, Srbin iz Obrovca.
17. Đuro Marić Malo¬dobni besposličar i član KPJ od 1945., borac, Hrvat iz Varaždina.
18. Ivan Gugić Kota¬rac Malodobni električa¬rski šegrt i član KPJ od 1944., potpo¬ručnik i mitraljezac, Hrvat iz Vele Luke.
19. Popović po zvjerstvima poznata bolničarka, partizanskog imena Anica. Nje-zinu pravu osobnost nije moguće sigurno utvrditi. U spise 11. dalmatinske bri-gade zavedene su dvije bolničarke Popović, no s drugačijim osobnim imenima. Obje su nakon rata, jamač¬no ne bez jakog razloga, prekinule vezu s veteranskom ustanovom SUBNOR i nisu uvrštene u kasniji popis boraca 11. brigade.
Pripadnik 11. brigade bio je i Vuk Anđelinović, inače stric političarke Vesne Pusić.
ZLOČIN GENOCIDA I NEUTVRĐENI POTPUNI IDENTITETI
Osim Dubajića i Ugrice, svi navedeni neposredni izvršitelji kočevskog pokolja u kojih je utvrđena narodnost, bili su Hrvati. U skupini navedenih ubo-jica utvrđene starosti, prosječna dob iznosila je 23,2 podine, a raspon dobi 18-29 godina. Četvorica od njih bila su malodobna. Od navedenih dragovoljnih koljača u kojih je utvr¬đen politički status, samo dvojica su na stratišta Kočevskog roga došli kao nepartijci.Ostali su,bez obzira na dob,bili članovi KPJ.Među sudionici-ma pokolja neutvrđene osobnosti,a poznatim samo po partizanskom konspirativ-nom imenu,nalaze se u do¬stupnim izborima:zapovjednik? ba¬taljuna Brale, zapo-vjednik?brigade Raga,zapovjednik mitraljezaca 3.ba¬taljuna?brigade Mile,te ma-lodobni časnik OZNE Budimir,zvan Bude,nepoznato prezime, iz okolice Zadra.
Puno ime i prezime zapovjedno najo¬dgovornijeg časnika privremenog sto-žera pokolja na Kočevskom Rogu, komesarke Milje iz 11. dalmatinske brigade, ostaje međutim i dalje ne¬poznato. Stoga pozivamo one koji na bilo koji način mogu pomoći u utvrđi¬vanju njezina punog identiteta, da se jave i podatak pro-slijede državnom odvjetništvu. Zločin genocida nad hr¬vatskim narodom 1945. ne smije se više nazivati „opravdanim i razum¬ljivim”.
Pravna definicija zločina genocida sadržana je u člancima 2. i 3. Međuna-rodnog sporazuma o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, kojeg je Opći sabor OUN usvojio rezolu¬cijom 260 (III) od 09. prosinca 1948. Zločin genocida ima dvije sastavnice- namjeru počinjenja i samo djelo genocida. Namjera se mo-že dokazati izravno iz pismene ili usmene nared¬be, no dokaz njezinog postojanja češ¬će se izvodi posrednim zaključiva¬njem iz sustavnog zločinačkog djelo¬vanja. Međunarodni sporazum pod genocidom podrazumijeva pet vrsta kažnjivih djela počinjenih s namje¬rom da se potpuno ili djelomično uni¬šti jedna nacionalna,etni-čka, rasna ili vjerska skupina. Među tim kažnjivim djelima posebno se ističu ubi-janje pri¬padnika odredene skupine i nanoše¬nje teških tjelesnih i mentalnih ozlje¬da istima. Nanošenje teških tjelesnih i mentalnih ozljeda, u okviru šireg raspona nasilja, uključuje mučenje svih vrsta, silovanje, druge oblike spolnog nasilja i sa-kaćenje. Osim neposrednog zločinačkog ubijanja, kažnjivim oblicima izvršenja ge¬nocida smatraju se urota i plani¬ranje,izravno i javno poticanje, pokušaj izvrše-nja i sudjelovanje u iz¬vršenju genocida. Ovo posljednje znači da se zločinom smatra i pomaganje u iz¬vršenju genocida. Definicija genocida razlikuje na¬mjeru počinjenja od motiva.Kakavgod bio motiv zločina, npr. klasna borba, građanski rat, nacionaliza¬cija imovine i slično, ako ga izvrši¬telj izvede s namjerom da uništi pojedinu skupinu ili samo njezin dio, počinio je zločin genocida. Osobita važnost pridaje se formulaciji "potpuno ili djelomično". Na¬ime,počinitelj uopće ne mora imati namjeru uništiti cjelokup-nu skupinu. Uništenje samo jednog njezinog dije-la, kao što su pripadnici određe-nog društvenog staleža, npr. kapitalisti, intelektualci, vojnici, vjernici itd,također je zločin genocida. Neki pravo¬sudni čimbenici pri podizanju optuž¬nice i suđenju traže utvrđivanje na¬mjere da se uništi veći broj pripad¬nika određene skupine iz-vršenjem tzv. "masovnog ubojstva", kako bi se kazneno djelo moglo definirati kao genocid. No, ispravno je tumačenje da pojedinac može biti kriv za geno¬cid čak ako ubije samo jednu osobu, ukoliko je znao da sudjeluje u širem planu za uništenje skupine ili njezinog dijela. Ulazi li pokolj hrvatskih izbjeglica izvršen 29.5.-9.6.1945. na Kočevskom Rogu u okvir definicije geno¬cida, uz skroman in-telektualni napor može dati svaka osoba. Taj isti sk¬romni intelektualni napor, međutim,punih je 17 godina hrvatske demokra¬cije na autistički način nedostižan bivšim komunističkim komesarima. Upravljaju li oni i DORH-om?
BISERI „DRUGA TITA
"Još u toku oslobodilačke borbe mi smo uništili staru državnu mašinu (...) Taj revolucionarni posao mi smo izvršili dosledno,u duhu principa koje su posta-vi¬li klasici marksizma,jer smo u punoj meri primenili njihovo učenje(...) Mi smo odmah posle proglašenja Republike i donošenja Ustava izvršili najvažniji histo-rijski akt - položili smo temelje za likvidaciju eksploatacije čoveka po čoveku, uzeli smo sredstva za proizvodnju iz ruku privatnih kapitalista u državne ruke. Uzeli smo sve fabrike, rudnike i druga preduzeća, transportna sredstva na vodi i na suhu, krupne posede i trgovinu, hotele, sanatorije itd. To smo izvršili najte-meljitije, i danas kod nas nema više nijednog preduzeća i rudnika, kakve druge ustanove javnog karaktera koja bi bila u rukama stranog domaćeg kapitaliste." (Ekspoze u Narodnoj skupštini, 1950.)
"Kritikuju nas što nemamo zapadne demokratije, što nemamo višepartijski sistem, što kočimo privatnu inicijativu (...) Mi iz dana u dan objašnjavamo da je preobražaj našeg društvenog života revolucionaran,da revolucija ne trpi polovič-nost, da je to što oni predlažu okretanje točka društvenog razvoja natrag, a ne na-pred i tako dalje, jednom rečju, mi hoćemo da izgradimo socijalizam, a ne neki bastard društvenog socijalističkog uređenja."(Referat na VI.Kongresu KPJ,1952)
Pripremio: Mario Filipi
