Istraživač koji je godinama istraživao arhive i dokazao da Jasenovac nije bio nikakvo stratište, nego radni logor
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 29 Lipanj 2024 13:08
IGOR VUKIĆ, amaterski povjesničar
koji je svojim istraživanjem i poznavanjem jasenovačkoga logora posramio sve profesionalne jugosrpske povjesničare i propagandiste
U očaju zbog nedostatka protuargumenata i odgovora na dokumentaciju koju je pronašao Vukić, režimski povjesničari Goldstein, Klasić, Markovina, Hutinec i drugi izbjegavaju izravan dijalog s Vukićem i uporno ga pokušavaju diskvalificirati po metodi ad hominem
Što se događalo s logorom Jasenovac nakon 22. travnja 1945. godine? Kad su partizani preuzeli logor, sve su strojeve poslali u Srbiju i Crnu Goru pa u Jasenovcu više nije bilo radnoga logora, nego je postao logor za masovno zatvaranje i ubijanje protivnika. Partizanski logorski sklop Jasenovac podijeljen je na pet lokaliteta. Logor I. Bročice i Logor II. Krapje partizani su ponovno aktivirali zbog velikoga broja žrtava Križnoga puta, koje su tu smještali i likvidirali
Igor Vukić novinar je i publicist. Bavi se istraživanjem Jasenovca. Prvi put gledao sam ga na HTV-u u jednoj emisiji koja se emitirala u 15 sati poslije podne. Bilo je riječ o njegovoj knjizi koja je govorila da je Jasenovac bio radni logor. Emisiju je vodila Marina Medved Pulić i na internetu se može pročitati: HRT-ova Marina Medved Pulić, gospođa koja je 30. svibnja vodila emisiju 'Dobar dan Hrvatska' u kojoj je Igor Vukić predstavio svoju knjigu Radni logor Jasenovac, danas se javila medijima. U podužem mejlu pokušala je objasniti svoj istup u emisiji u kojoj je Vukić iznio niz revizionističkih stavova o koncentracijskome logoru Jasenovac. Medved Pulić je, možda ćete se sjetiti, Vukiću rekla kako je 'pravo zadovoljstvo slušati žar s kojim govori'. Gospođa Medved Pulić, kako piše, medijima se obratila kao 'slobodna građanka Republike Hrvatske', a naglasila je i da u svome istupu ne iznosi stav HRT-a. Stav HTV-a bio je jasan: Hrvatska radiotelevizija ograđuje se od stajališta iznesenih u emisiji 'Dobar dan, Hrvatska' 30. svibnja u kojoj je gostovao Igor Vukić, izvijestili su u četvrtak s HRT-a. 'HRT osuđuje sve počinjene ratne zločine, pa tako i one počinjene na području nekadašnjega koncentracijskog logora Jasenovac kako se oni više nikada ne bi ponovili. Također, HRT ističe da su svi zaposlenici, novinari i urednici javnoga medijskog servisa obvezni objektivno i nepristrano raditi te poštovati pozitivne zakonske propise Republike Hrvatske', stoji u reagiranju Hrvatske radiotelevizije. Ali ne spominju se sankcije za one koji se tog pravila ne drže.
O gornjoj temi može se pročitati i sljedeće: Nakon nastupa g. Vukića, čije neozbiljne izmišljotine i marginalne ludorije ne pridonose javnoj raspravi o Jasenovcu, niti se mogu iznositi na javnoj televiziji, smijenjena je urednica Karolina Vidović Krišto. No posljednjih godina HRT je emitirao brojne začudne priloge i zvao krajnje neozbiljne goste, pa i babe vračare, stoga je uistinu teško današnji HRT smatrati relevantnim medijskim prostorom.
Igor Vukić obratio se članovima Programskoga vijeća HRT-a na sljedeći način: Ako postoji problem u vezi s tim gostovanjem, on može biti samo u tome što u programu HTV-a do tada još nije bilo ozbiljne rasprave o logoru u Jasenovcu, a nju smo tek načeli u emisiji Dobar dan, Hrvatska. Stoga bi zaključak ove sjednice trebao biti odavanje priznanja urednicima i voditeljima koji su omogućili da se o tome napokon govori i u programu javne televizije. Rad našega društva, istraživanje trostrukoga logora Jasenovac, javan je, a dio rezultata objavljen je u knjizi 'Jasenovački logori-istraživanja' iz 2015., zatim na internetskoj stanici našeg društva, u časopisima, tjednim novinama itd. Članovi našeg društva sudjelovali su na znanstvenim skupovima, gostovali i u emisijama lokalnih i regionalnih TV i radio postaja pa je neobično da to novinari i urednici HTV-a do sada nisu primijetili i primjereno popratili u svojim prilozima ili nas pozvali na sudjelovanje u nekoj razgovornoj emisiji. Za razliku od njih Muzej holokausta u Washingtonu našu je knjigu uvrstio u svoju biblioteku. Knjiga je u Hrvatskoj predstavljena na tridesetak javnih tribina.
Pročitao sam nekoliko članaka Igora Vukića u Hrvatskome tjedniku i zanimljivo ih je čitati. Svoja istraživanja o Jasenovcu Igor Vukić temelji na primarnim dokumentima iz Arhiva i na temelju svjedočanstava osoba koje su bile u Jasenovcu i nešto napisale o tomu. Gledao sam ga i u emisiji Z1 televizije gdje govori na temu Jasenovca. Netko je protiv njega uputio kaznenu prijavu na Dorh zbog onoga što govori o Jasenovcu i odbačena je uz obrazloženje da se Igor Vukić bavi metodološkim znanstvenim istraživanjima Jasenovca.
Na predstavljanju jedne knjige, Vukić je kazao: U jesen 1991. godine svi zaposleni u ustanovama Jugoslavenske narodne armije u Bihaću pozvani su u Dom JNA na stručno usavršavanje. Među njima je bila i supruga hrvatskoga ratnog heroja, pilota Rudolfa Perešina. Stručno usavršavanje sastojalo se od prikazivanja dvosatnoga filma o Jasenovcu. 'Nemaš pojma o čemu je riječ. Sjedneš i najednom film o Jasenovcu. Kako je film krenuo, počelo je psovanje Hrvata i ustaša. To je bilo strašno', prisjetila se Ljerka Perešin u razgovoru za 'Jutarnji list' na 20. godišnjicu akcije Bljesak u kojoj je poginuo njezin suprug.
Kako je to moguće da se jedan hrvatski pravoslavac bavi istraživanjem Jasenovca? Što je u stvari po struci Igor Vukić?
Na internetu se o Igoru Vukiću može naći da je rođen 1966., hrvatski je novinar, politolog, publicist i istraživač. Predsjednik je Društva za istraživanje trostrukoga logora Jasenovac. Rođen u Zagrebu u obitelji srpskoga podrijetla iz Gradine Donje. Osnovnu školu pohađao je u Pakračkoj Poljani, srednju u Kutini, a u Zagrebu 1992. godine završio je Fakultet političkih znanosti. Većina njegove obitelji tijekom Drugoga svjetskoga rata prošla je kroz Sabirni logor Jasenovac. Od 1990. godine radio je kao novinar u dnevniku Vjesnik (1990. – 1991.), na Kutinskoj televiziji (preteča današnje Mreže TV) (1992. – 1993.), u dnevnicima Novi list (1994. – 2001.), Jutarnji list (2001. – 2005.) i Poslovni dnevnik (2005. – 2009.) te u tjedniku Privredni vjesnik (2009. – 2016.). Sada je samostalni novinar i publicist, istraživač, bavi se istraživanjem stradanja u logoru Jasenovac te je autor više knjiga.U knjizi Radni logor Jasenovac iz 2018. godine građa se pretežno zasniva na istraživanju fondova Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu, tj. na 700 arhivskih kutija jugoslavenske Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača, na 200 kutija dokumenata administrativnih i vojnih vlasti NDH, na golemoj građi Ozne, Udbe i SDS-a SRH i SFRJ, na zbirkama dokumenata iz partizanskih izvora i vjerodostojnih iskaza bivših logoraša te na znanstvenoj i publicističkoj literaturi. Vukić ukazuje da je veliki broj zatočenika Jasenovačkoga logora tijekom godina njegova djelovanja puštan na slobodu – sve do travnja 1945. godine – ali su tijekom desetljeća komunizma prenošene samo one priče manjega broja zatočenika koji su za govor o Jasenovcu imali suglasnost vlasti. Te priče, ocjenjuje Vukić, bile su tek dijelom istinite, a dijelom su bile prilagođene potrebama propagande komunističke Jugoslavije, koja se njima koristila u svrhu širenja jasenovačkoga mita o Jasenovcu kao stratištu na kojemu je pobijeno pola milijuna do milijun ljudi. Vukić također ukazuje da je NDH imala dosta uređenu administraciju te da se o Jasenovcu može istraživati i na temelju izvorne dokumentacije, umjesto da se oslanja na manje pouzdane zapise o logoru i njegovim žrtvama koje su u desetljećima nakon kraja II. svjetskoga rata stvarani u Jugoslaviji, u svrhu dobivanja što većih ratnih reparacija od Njemačke i propagande komunističkoga režima.
Aktivni je sudionik tribina s tematikom Jasenovca, a o svojim istraživanjima govorio je na HRT-u, Z1 Televiziji, Laudato TV-u te manjim lokalnim televizijama. Piše za Hrvatski tjednik.'
Kritike Vukića od strane povjesničara
Povjesničar Vladimir Geiger piše da Vukić pripada skupini koji uporno zastupaju svoje osebujno manirističko viđenje NDH i logora Jasenovac te ustraju u tome da broj žrtava logora Jasenovac ne može biti veći od četveroznamenkastog. Najsustavnije poricanje i(li) znatno umanjivanje ustaških zločina počinjenih u logoru Jasenovac zastupljeno je ponajprije u javnim istupima i pisanjima povjesničara i povjesničara amatera Mladena Ivezića, Vladimira Mrkocija, Vladimira Horvata, Stipe Pilića, Blanke Matković,Igora Vukića, Josipa Pečarića, Stjepana Razuma i Romana Leljaka.
Povjesničar Goran Hutinec sa Sveučilišta u Zagrebu, pak, navodi: Temeljna Vukićeva metoda kojom se koristi kako bi jasenovački logorski sustav prikazao u što boljem svjetlu jest selektivnost u korištenju i citiranju dostupnih izvora i svjedočenja. Vukić selektivno koristi mnogim svjedočanstvima, poput teksta Ante Cilige iz kojega prenosi podatke o izložbi predmeta izrađenih u logoru na Zagrebačkom zboru ili o njegovu dovođenju u logor redovnim vlakom uz slabu pratnju, no prešućuje sve dijelove istoga svjedočanstva u kojima Ciliga opisuje masovne likvidacije na Gradini u ljeto 1942. ili ubijanje zatočenika vraćenih iz zemunskog logora. Od Milka Riffera preuzima navode o nastupima logorskoga orkestra i povoljnom stanju u logorskoj bolnici u mjesecima zatišja 1943. godine, no prešućuje iskaze o zlostavljanju zatočenika pri radu na nasipu, likvidaciji logora IIIC, masovnom ubijanju Roma... Povjesničar Milan Radanović Vukićevu knjigu Radni logor Jasenovac opisao je kao bezvrijednu, štetnu i opskurnu, a Vukić je odgovorio kako svakome tko ju pročita, jasno je da se radi o pozivu na istraživanje. Oženjen je i sa svojom suprugom i sinom živi u Zagrebu.
Faktograf piše da je 'Vukić, predsjednik revizionističke udruge Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, osvrnuo se na komemoraciju održanu 2. kolovoza u Uštici, što je potaklo pojedine portale na osporavanje razmjera genocida nad Romima u Drugom svjetskom ratu na području tzv. NDH.'
Portal Novosti da 'Igor Vukić opet ima povijesni ekskluziv. Doduše, niti je povijesni niti je ekskluziv, ali malo to brine sljedbenike ovoga revizionističkog povjesničara amatera koji već niz godina izvrće činjenice s namjerom da dokaže kako koncentracijski logor Jasenovac nije bio masovno stratište, nego tek radni kamp u kojem jedva da je bilo likvidacija, a ako ih je i bilo, krivci za to bili su sami logoraši.'
Jasenovačka bolnica liječila i tisuću siromašnih građana
Portal Društvo za istraživanje trostrukoga logora Jasenovac donosi: 'U bolnici koja se nalazila u selu Jasenovcu, liječili su se stanovnici Jasenovca i okolnih naselja, ranjeni vojnici iz Ustaške obrane, ranjenici iz vlakova pod kojima su postavljane mine ili koje su britanski, američki i partizanski zrakoplovi napadali iz zraka te zatočenici logora. Liječnici i ostalo osoblje bili su zatočenici jasenovačkoga logora. Bolnica je uz kiruršku salu i druge odjele posjedovala i laboratorij te zubarsku ordinaciju. Liječnici su zatočenicima na njihovim dopisnim kartama ispisivali nazive lijekova koje je potrebno nabaviti za liječenje neke bolesti, a rodbina zatočenika kupovala ih je u ljekarnama i slala u logor. U 1944. godini osnovan je Pozadinski stožer Ustaške obrane u koji je uvrštena i jasenovačka bolnica. Zapovjednik Pozadinskoga stožera bio je dr. Šime Cvitanović, u to vrijeme ravnatelj zagrebačke bolnice Rebro. Cvitanović je i posjetio Jasenovac i proveo inspekciju rada bolnice. U ovim dvama dokumentima iz Hrvatskoga državnog arhiva, donose se podatci o broju siromašnih građana koji su se liječili u bolnici te o potrošnji lijekova i zavoja.
https://drustvojasenovac.files.wordpress.com/2023/03/oprema-bolnice-u-jasenovcu.jpg?w=2500&h=https://drustvojasenovac.files.wordpress.com/2023/03/bolnica-jasenovac-cvitanovic.jpg?w=2500&h=
Bolje je za neko društvo da se o nečemu govori i piše bar nešto nego ništa, naročito na znanstvenim osnovama. Što znači to na znanstvenim osnovama? To znači da svako znanstveno otkriće mora donijeti boljitak za državu i društvo u cjelini.
Ako je pri ekshumaciji na nekom mjestu nađeno dugme s ustaškim oznakama, to može biti i podmetnuto od nekoga. Ako je pronađeno više takvih dugmadi na istom mjestu, može li to onda biti znanstveno otkriće ili i to može biti podmetnuto od nekoga. Koji boljitak to može donijeti za društvo? Boljitak je taj što ta spoznaja skida stigmu s cijeloga društva. Do kojih je spoznaja došao pater prof. dr. sc. Vladimir Horvat, profesor emeritus Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu? Došao je do jasnih spoznaja i potvrda o tome da su partizani, a potom komunistička vlast u Jugoslaviji, iskoristili kapacitete bivšega ustaškog logora u Jasenovcu kako bi u njemu zatočili i pogubljivali svoje ratne, a potom političke neprijatelje.
Što se događalo s logorom Jasenovac nakon 22. travnja 1945. godine? Kad su partizani preuzeli logor, sve su strojeve poslali u Srbiju i Crnu Goru, pa u Jasenovcu više nije bilo radnoga logora, nego je postao logor za masovno zatvaranje i ubijanje protivnika. Partizanski logorski sklop Jasenovac podijeljen je na pet lokaliteta. Logor I. Bročice i Logor II. Krapje partizani su ponovno aktivirali zbog velikoga broja žrtava križnog puta, koje su tu smještali i likvidirali.
Mario Jareb
