Nove laži za novu v.d. ravnateljicu JUSP-a Jasenovac Saru Lustig
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 21 Listopad 2024 19:03
Javna ustanova Spomen-područje (JUSP) Jasenovac dobila je vršiteljicu dužnosti ravnatelja Saru Lustig. Kako se navodi na mrežnim stranicama Plenkovićeve vlade, ona bi između ostaloga trebala „analizirati i unaprijediti rad“ JUSP-a Jasenovac.
Kako JUSP Jasenovac uređuje mrežni jasenovački popis koji je masovna prevara jer sadrži tisuće lažnih žrtava koje se ne brišu s popisa, tako posla očito ima. Da bi se opet ponovilo o čemu se sve radi, jedan od najboljih načina za to je objaviti nove lažne jasenovačke žrtve. Pišu Nikola Banić i Mladen Koić, autori knjige „Jasenovački popis – Lažne žrtve“.
Na izvoru laži
Kao glavni izvor za oko tri četvrtine svih žrtava na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac se navodi Popis žrtava Drugog svjetskog rata Saveznog zavoda za statistiku Jugoslavije iz 1964. godine. Postoji nekoliko inačica tog popisa od kojih je jedna od najdostupnijih u digitalnom obliku ona beogradskog Muzeja žrtava genocida.
Iako je na temelju tog popisa u Jasenovcu i Staroj Gradiški stradalo nešto više od 59 tisuća ljudi, u trenutnoj inačici mrežnog jasenovačkog popisa JUSP-a Jasenovac se popis iz 1964. prema internoj kratici JUSP-a Jasenovac kao inačica SZSJ64 navodi kod preko 62 tisuće žrtava. U knjizi „Jasenovački popis – Lažne žrtve“ (Banić i Koić, 2023.) jasno je pokazano i da za nekoliko tisuća osoba koje su navedene na jasenovačkom popisu taj popis žrtava rata iz 1964. navodi drugu sudbinu, odnosno pokazuje da nisu stradali ni u Jasenovcu niti u Staroj Gradiški.
Jasenovac: Proizvodnja laži
Naime, u inačici popisa žrtava Drugog svjetskog rata iz 1964. koju je u Beogradu u digitalnom obliku nabavio Roman Leljak (L64) i koja je prema vrsti podataka opsežnija od ostalih javno dostupnih inačica se kod pojedine osobe osim mjesta rođenja navode i mjesto stanovanja prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Kao što je u gore spomenutoj knjizi (Banić i Koić, 2023.) u više navrata pokazano, u jasenovačkom popisu gdje se navodi mjesto rođenja se umjesto toga nekad navodilo mjesto stanovanja, a razlozi za takve pogreške su različiti, ali su rijetko intuitivni.
Ako se usporede osobe iz iz mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac i popisa L64, onda je moguće pronaći usporedne osobe iz obaju popisa takve da su im ime, prezime, očevo ime i godina rođenja isti, a mjesto rođenja u mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac nije jednako mjestu rođenja u popisu L64, ali je jednako mjestu stanovanja prije ili za vrijeme rata pri čemu je u L64 navedeno mjesto stradanja koje nije ni Jasenovac niti Stara Gradiška. Na taj način se mogu kreirati novi identiteti, odnosno nove jasenovačke žrtve ili se čak od jedne može kreirati nekoliko osoba, odnosno na takav način se mogu umnažati žrtve.
Mjesto rođenja ili stanovanja
Razlike u mjestu rođenja i stanovanja se mogu koristiti za stvaranje „parova“ koji su osnova za nove lažne žrtve. Ako se jedan takav „par“ označi kao ime i prezime, očevo ime, godina rođenja, mjesto rođenja/mjesto stanovanja, mjesto stradanja prema L64, onda primjerice oznaka Adam Čelar, Petar, 1901., Jukinac / Brnjeuška, Glina znači da je na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac Adam Čelar rođen ocu Petru u Brnjeuški 1901. godine i da je ubijen od ustaša u Jasenovcu, ali istovremeno popis L64 navodi da je Adam Čelar rođen ocu Petru u Jukincu 1901. godine, da je stanovao u Brnjeuški i da je stradao u Glini 1941. godine. Sela Brnjeuška i Jukinac su kraj Gline, a svi ostali podaci osim mjesta stradanja su isti pa je lako za zaključiti da se radi o istoj osobi, a prema tome i o novoj lažnoj jasenovačkoj žrtvi.
Adam Čelar koji je prema L64 stradao u Glini popisan je u Srbiji, ali u L64 se nalazi još jedan Adam Čelar popisan u Hrvatskoj s istim osobnim podatcima i istim imenom oca kod njega je mjesto smrti Jasenovac generički kreiranog nadnevka 15. lipnja 1942. godine. Potvrda podataka o ovom paru klonova može se naći u inačici popisa iz 1964. koja je javno dostupna na mrežnim stranicama srbijanskoga Muzeja žrtava genocida (MŽG).
Na 486. stranici popisa MŽG moguće je vidjeti dva zapisa za Adama Čelara iz Brnjeuške rođenog ocu Petru 1901. godine i to jedan za drugim. U prvom zapisu je on ubijen u Glini 1941., a u drugom zapisu je ubijen u Jasenovcu 1942. godine. U inačici L64 je vidljiva navodna razlika u mjestu rođenja, odnosno u jednom slučaju je to Jukinac, a u drugom Brnjeuška.
Jasenovac: Primjeri lažnih žrtava temeljem rođenja/stanovanja
Prema istom obrascu mjesta rođenja i stanovanja što je pokazano gore je moguće pronaši još takvih lažnih jasenovačkih žrtava, kao primjerice: Mile, Bakić, Petar, 1902., Hrvatski Čuntić / Jabukovac, Pravac Petrinja; Mara Bobić, Iso, 1900., Željava / Ličko Petrovo Selo, Ravensbrick; Danica Bućan, Jovan, 1922., Malešević Selo / Podsedlo, Podsedlo; Sofija Dejanović, Miloš, 1920., Selakova Poljana / Široka Rijeka, Bosna; Dragica Dobrijević, Jovo, 1930., Srnetica / Prijedor, Banja Luka; Marko Janjić, Lazar, 1904., Raška Gora / Mostar, Gospić;
Andrija Jelenić, Vinko, 1892., Plesmo / Bijela Stijena, Pakrac; Sveto Kos, Svetko, 1938., Tulare / Tuključani, Kozara; Salamon Levi, David, 1941., Hrasnica / Sarajevo, Sarajevo; Stojan Lipovac, Đuro, 1890., Orahova / Orubica, Donja Dolina; Ljubica Marić, Nikola, 1918., Morović / Višnjićevo, Srem. rača; Marija Marković, Stevan, 1892., Sirač / Dereza, Dereza; Milica Marković, Marko, 1880., Miljanovac / Dereza, Sirač; Deva Mijuk, Dragoja, 1911., Gornji Jelovac / Čitluk, Čitluk; Dušan Milovuković, Josip, 1900., Osijek / Suha Mlaka, Osijek;
Stevo Mlinarević, Stevo, 1918., Gređani Okučanski / Gređani, Okučani; Anđa Novaković, Jovo, 1886., Bosanska Dubica / Veliko Dvorište, Veliko dvorište; Anka Pajić, Mile, 1912., Kolarić / Vojnić, Đakovo; Mile Pajić, Milovan, 1900., Jagrovac / Svinica Krstinjska, Vonjić; Soka Rak, Đuro, 1914., Crkveni Bok / Strmen, Strmen; Milka Sagradžija, Stevan, 1914., Široka Rijeka / Džaperovac, Vonjić; Aćim Stjepanović, Živan, 1910., Podgora / Cviljevina, Kovačica;
Kata Tomić, Lazo, 1906., Krstinja / Bijeli Klanac, Cerovac; Stana Trivić, Vaso, 1911., Međuvođe / Pobrđani, Bosanska Dubica; Milka Turudija, Marko, 1909., Čatrnja / Bistrica, Bistrica; Ivan Vidmar, Mato, 1901., Nova Gradiška / Pleternica, Lepoglava; Ljuban Vidović, Pero, 1938., Čavčići / Gunjevci, Zagreb) i Marko Vučković, Miladin, 1887., Srbac / Orubica, Bos gradiška.
Salamon Levi
Salamon Levi spada u višestruko popisane žrtve s jugokomunističkih i srpskih popisa. U popisu L64 Salamon Levi je u dvostrukom izdanju. U jednoj inačici mjesto smrti je Sarajevo 15. lipnja 1942., a u drugoj Jasenovac 10. kolovoza 1942. godine. U srbijanskoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava Drugog svjetskog rata iz 1964. godine koja je pod nazivom „Žrtve Rata 1941-1945.“ objavljena u Beogradu 1992. godine, u dijelu koji se odnosi na „Jevreje“ su trojica Salamona Levija rođenih 1941. godine, a čiji se otac zove David. Mjesta rođenja su Sarajevo, Osijek i Hrasnica kod Sarajeva. Zajedničko im je da su svi živjeli u Sarajevu i umrli 1942. godine. Razlikuje se mjesto smrti.
Salamon Levi rođen u Hrasnici umro je u Sarajevu, a kod ostale dvojice mjesto smrti je Jasenovac. Kako se radi o sefardskim Židovima i za njih specifičnom davanju imena djeci često u ABA stilu (isto ime s generacijskim odmakom, odnosno isto kod djeda i unuka), moguće je da se radi o tri različita djeteta, ali u ovom slučaju je to malo vjerojatno jer nema potvrde podataka u židovskim izvorima iz digitalnog arhiva Yad Vashema, odnosno u svjedočanstvima obitelji, prijatelja ili židovskih organizacija. Inicijalni izvor ideje za ovaj navodni slučaj ubijanja najmanje dvoje djece u Jasenovcu mogao bi biti slučaj Salamona Levija rođenog ocu Davidu u Sarajevu 1906. godine kod kojega se kao godina smrti navodi 1941., ali ne u Jasenovcu.
Đuro Zatezalo
Od izvora iz mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac koji u predmetnim slučajevima navodnih jasenovačkih žrtava najčešće proturječe podatcima iz jugokomunističkog popisa žrtava Drugog svjetskog rata iz 1964. su podatci iz „Historijskog arhiva Karlovac“. Trideset godina, sve do 1994. je na čelu karlovačkog arhiva bio Đuro Zatezalo. Kako je radio svoj posao, može se vidjeti iz nekoliko primjera podatka iz „njegova“ arhiva.
Gore u tekstu je naveden primjer Mare Bobić koja je u mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac navedena kao „ubijena od ustaša 1944. godine u logoru Jasenovac“. Dva su izvora podataka u ovom slučaju. Osim karlovačkog arhiva izvor podataka je i „Ratna hronika ranije općine Ličko Petrovo Selo“ u izdanju koreničkog SUBNOR-a. Prema mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac i Marica Bobić također iz Ličkog Petrovog Sela je „ubijena od ustaša 1944. godine u logoru Jasenovac“. Izvori podatka su isti kao kod Mare Bobić uz dodatak jedne od inačica jugokomunističkog popisa žrtava Drugog svjetskog rata iz 1964. godine koja je pod kraticom SZSJ64 izvor za tri četvrtine svi žrtava s mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac.
Međutim, taj potonji izvor umjesto Bobić navodi alternativno prezime Babić. Prema popisu L64 Marica Babić je ubijena u Jasenovcu 1945. godine, a jedna Marica Bobić u beogradskom logoru Sajmište. Premda se to ne navodi u mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac, i Mara Bobić koja je prema L64 stradala u njemačkom Ravensbricku (Ravensbrück) ima svoju dvojnicu Maru Babić, etničku Crnogorku iz Ličkog Petrovog Sela koja je stradala u logoru Buchenwald 1945. godine.
Još je nekoliko slučajeva u kojima Zatezalov „Historijski arhiv Karlovac“ igra glavnu ulogu, ali tema je vrlo opširna pa ćemo ovdje samo spomenuti „tri“ Milke Sagradžije, sve iz istog sela u općini Vojnić koje se kao stradale 1942. godine u logoru Stara Gradiška i koje se nalaze na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac.
Ostali izvori smutnje
Ostali izvori koji u predmetnom slučaju promiču „kulturu sjećanja“ o logoru Jasenovac koja se činjenično bitno razlikuje čak i od jugokomunističkih popisa žrtava iz Drugog svjetskog rata uglavnom se mogu označiti kao srpski prema etničkoj pripadnosti autora, premda su neki iz doba jugokomunističke diktature. Glavna razlika je jesu li ti izvori nastali za vrijeme prvog ili drugog srpskog memoranduma.
U prvom slučaju to bi bilo razdoblje od smrti komunističkog diktatora J. B. Tita do poraza združenih agresora iz Titove antifašističke JNA i srpske vojske u Domovinskom ratu. Uglavnom, radi se o podatcima iz raznih „subnora“ iz srpskih „ustaničkih“ krajeva, knjiga i monografija. Drugi srpski memorandum, odnosno promjena srpske taktike prema Hrvatskoj traje od bijega vojski poraženih Srba do današnjih 40 srpskih centara. U predmetnom slučaju nakon oslobodilačke „Oluje“ sva problematična literatura je objavljena u Srbiji ili u srpskom etnicitetu u BiH.
Nova Sara, stara Dara?
Ovdje treba naglasiti da su pogreške u pisanju koje su prisutne u L64 kao primjerice Vonjić umjesto Vojnić u gore navedenim primjerima namjerno sačuvane. Također, postoji još ovakvih primjera koji će biti obrađeni naknadno, a za početak su dovoljni i ovi. Ovime je novim lažnim jasenovačkim žrtvama opet pokazano kako čak i glavni izvor mrežnog jasenovačkog popisa pokazuje dio problematike i lažnosti tog popisa.
Sigurno se može reći da je i to nešto što bi odgovorni u JUSP-u Jasenovac trebali ispraviti uklanjanjem takvih lažnih žrtava budući da se radi o podacima iz njihova glavnog izvora. Čekamo poteze nove v.d. ravnateljice. Hic Rhodus, hic salta. Hrvatski rečeno – Evo joj prilike, tu neka se pokaže. Sara ili Dara pitanje je sad!
Srbijanski odbor za doček
Srbi su Lustig već organizirali doček. Nekoliko dana prije stupanja na mjesto v. d. ravnatelja JUSP-a Jasenovac u četvrtak 5. rujna 2024. u Jasenovcu dvije udružene srbijanske institucije i to Muzej žrtava genocida i crkva iz Srbije su u mjestu Jasenovcu otvorile stalni izložbeni postav pod nazivom ,,Ustaška bolnica u Jasenovcu 1942. – 1945.“. U događaju je sudjelovao i jedan profesor „istorije“ s nekog fakulteta iz Izraela. Sve uz prigodan prateći „Simposion“ o novomučenicima u lokalnom samostanu srpske crkve. Prema vijestima otvaranje izložbenog postava podržalo je i Ministarstvo kulture. Ne piše koje države, ali to očito i nije važno.
Jasenovac: Mjesto u kojem nema logike
Dva dana kasnije u subotu 7. rujna u jasenovačkome samostanu crkve iz Srbije okupili su se vjerski i politički Srbi, čak i jedan od Karađorđevića. Nešto od izgovorenoga moralo bi zanimati i Hrvate. Neven Ćulibrk u srpskoj crkvi poznat i kao Jovan rekao je: „… mi smo pobijedili jer smo se vratili u Jasenovac.“
Prema Jeremiću, biskupu srpske crkve u Parizu: „Najveća svetinja je upravo ovaj grad mučenika, ovo nepregledno mnoštvo tijela koja se nalaze pod našim nogama“. Srbijanski ministar informiranja i telekomunikacija Ristić, inače donedavni ravnatelj beogradskoga Muzeja žrtava genocida, rekao je da je „Jasenovac prostor najveće golgote srpskog naroda u čitavoj njegovoj historiji.“
S obzirom na zemne ostatke nekoliko stotina osoba nađenih tijekom nekoliko serija službenih iskapanja u Jasenovcu i Donjoj Gradini za vrijeme nekoliko desetljeća jugokomunističke diktature pojmovi kao golgota i nepregledno mnoštvo tijela dobivaju sasvim drugu dimenziju. Ipak, Ristiću se nehotice omakla i jedna istina: „Jasenovac je i mjesto koje nadilazi svaki ljudsku logiku …“ To svakako, pogotovo kad se usporede materijalni dokazi s jugokomunističkim i srpskim mitovima i kulturom sjećanja s prave strane povijesti.
Nadopunjavanje
Na gore spomenutom „Simposionu“ Srbi su dali i neke smjernice za novu v. d. ravnateljicu JUSP-a Jasenovac. Primjerice, Čulibrk, po rangu vladika crkve iz Srbije, rekao je: „Memorijali iz JUSP-a Jasenovac, Donje Gradine na drugoj obali Save i Uštice morali bi se nadopunjavati da se iz njih dobije cjelovita slika o onome što je bio sistem logora smrti Jasenovac. Svatko hoće sa svog aspekta ispričati cijelu priču što je neprihvatljivo, …“. Ova izjava je želja za povratak na jugokomunističkih i srpskih „700 iljada“ jasenovačkih žrtava. To je moguće jedino uz „malu“ pomoć vladajućih drugova iz današnje Hrvatske. Na potezu je Lustig. I oni koji su je izabrali.
