Marijačić: Vječna slava generalu Praljku koji je, da je pravde, zaslužio Nobelovu nagradu za mir!
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 01 Prosinac 2024 13:10
U Praljkovoj smrti, odnosno načinu koji je odabrao, ima nešto što nadilazi osobnu sudbinu. Praljkova smrt je filozofska i spada u kategoriju rijetkih smrti za opće dobro, u kategoriju žrtava za pravdu, istinu i narod, u kategoriju u kakvu spadaju još Sokratova smrt i smrt Isusa iz Nazareta.
Danas je sedma obljetnica smrti hrvatskoga generala Slobodana Praljka koju je svojom voljom odabrao jer nije priznao laž iz pravomoćne presude Haaškoga suda da je počinio ratni zločin u BiH.
General Praljak radije je ispio otrov u sudnici i odlazak u smrt nego život sa stigmom ratnoga zločinca. Haaški sud ga je osudio na dvadesetogodišnju tamnicu 2017. godine, čak 13 godina nakon početka suđenja, što je samo po sebi bilo zločinački prema generalu i državi iz koje je dolazio. Osudio ga je po neobično široko zahvaćenoj zapovjednoj odgovornosti jer mu nije dokazao ni da je počinio zločin, ni da ga je zapovjedio, niti da je znao za njega pa da ništa nije poduzeo, nego da je, kao, morao znati i pretpostaviti da će se nešto negdje dogoditi pa nešto poduzeti.
Po takvoj odgovornosti, uspostavljenoj ad hoc u samome Sudu, sudilo se samo Hrvatima, nikada nikomu prije i nikada nikomu poslije. Ono što je bizarno, jest činjenica da je osuđeni general pomagao svojim ratnim protivnicima, propuštao im konvoje humanitarne pomoći i naoružanja, prihvaćao njihove prognanike, čak i u vlastitoj kući. Da je pravde, trebao je zapravo dobiti Nobelovu nagradu za mir, a ne zatvorsku kaznu jer se nitko nikada u povijesti nije tako odnosio prema ratnim protivnicima. Koliko je to suđenje pretvoreno u sprdnju svjedoči i podatak da je sudac koji ga je osudio nedugo poslije došao u Mostar Bošnjacima i od njih primio nagradu za tu presudu.
U Praljkovoj smrti, odnosno načinu koji je odabrao, ima nešto što nadilazi osobnu sudbinu. Praljkova smrt je filozofska i spada u kategoriju rijetkih smrti za opće dobro, u kategoriju žrtava za pravdu, istinu i narod, u kategoriju u kakvu spadaju još Sokratova smrt i smrt Isusa iz Nazareta. To je bila dragovoljna smrt za nas, za Hrvatsku, za pravednost nasih bitaka i ljepotu naših ideala. Ne mogu to shvatiti plitki politički umovi koji nisu željeli doći ni na komemoraciju čovjeku koji ih je, kao i haaške sudce, nadvisio svojom žrtvom za Domovinu i svojom erudicijom stečenom i na tri završena fakulteta. U njihovoj dezerterskoj i anacionalnoj biografiji ratno herojstvo i žrtvovanje za druge, za svoj narod i Domovinu posve je nepoznata kategorija, za njih Praljak jest ratni zločinac jer ga je osudio neki sud, za njih je i kardinal Stepinac zločinac jer i njega je osudio neki sud.
A svatko onaj danas u Hrvatskoj i svijetu tko smatra da je general Praljak ratni zločinac zapravo je istinski neprijatelj i mrzitelj Hrvatske, neprijatelj je pravde uopće, i neprijatelj čovječanstva.
I danas dok gledamo koga sve narod bira da ga vodi, ja se pitam, dragi generale, jesmo li vrijedni tvoje žrtve.
Vječna slava velikome hrvatskom generalu Slobodanu Praljku!
