Prekobrojne žrtve
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 02 Prosinac 2024 18:04
U brojevima 984 i 987 Hrvatskog tjednika iz kolovoza 2023. godine objavljeni su tekstovi o prekobrojnim žrtvama iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine (BiH) za vrijeme Drugog svjetskog rata. Prekobrojne žrtve se odnose na slučajeve kada u nekom mjestu, općini ili državi prema podatcima iz nekih izvora ima više ubijenih nego što je bilo živih, pišu Mladen Koić i Nikola Banić za Hrvatski tjednik.
U sastavu Nezavisne Države Hrvatske bila je cijela današnja Bosna i Hercegovina (BiH), istočni dio Srijema i veći dio današnje Republike Hrvatske bez Baranje, Međimurja, dijelova općine Gola, Istre, Rijeke, Zadra, te Splita, Dubrovnika i velikog broja otoka.
Pretjerivanje u laganju
Razlika između podataka o broju Židova iz židovskih općina u Jugoslaviji 1940. godine koje možemo naći kod M. Švob (2004.) i A. Gaona (2009.) te broja žrtava prema jugokomunističkim i srpskim popisima i procjenama žrtava iz Drugog svjetskog rata, u ovom slučaju konkretno židovskih, često je takva da ima više žrtava nego što je neposredno prije rata bilo živih.
Takve anomalije pokazuju dio propagandnog pretjerivanja u broju žrtava, odnosno koliko se lagalo ne bi li se što više ocrnili Hrvati. U ovom tekstu će biti riječi o prekobrojnim židovskim žrtvama u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Broj Židova u predratnoj Jugoslaviji
Sve manipulacije brojem ratnih žrtava počinju od broja stanovnika pojedinih etničkih grupa u predratnoj Jugoslaviji. Tako je i u slučaju broja Židova. Prema knjizi „Jevreji i Jugoslavija 1918 – 1953.“ na području takozvane Jugoslavije je tijekom Drugog svjetskog rata ubijeno oko 60 tisuća Židova, odnosno oko 80 posto. Izvor tih podataka je Jevrejski almanah A. Vajsa iz 1954. godine. Prema tom izvoru pred rat je bilo oko 75 tisuća Židova. Prema jednoj od inačica Wikipedije koja se poziva na isti gore navedeni izvor pred rat je na istom području bilo 82.500 Židova.
Zbrku predratnog broja Židova u Jugoslaviji spominje i E. Gitman navodeći kao najnižu procjenu od 71.000 prema Albertu Vajsu. U istoj „Spomenici 1919-1969“ David Levi-Dale je broj Židova u Jugoslaviji 1941. godine procijenio na 75.000. Prema Gitman najprecizniji broj od 82.242 Židova u predmetnom slučaju je djelo Jaše Romana pa isitiče razlike između najnižih i najviših procjena od 17,14 posto.
Nasuprot tim različitim podatcima navodno iz istog izvora prema zbrojenim podatcima iz židovskih općina prema Gaonu (2009.) u Kraljevini Jugoslaviji je 1940. godine živjelo znatno manje Židova, odnosno ukupno 66.991. Znači da je razlika između Gaonovih podataka i najviše „procjene“ skoro četvrtina odnosno 23,15 posto ili u brojevima više od 15.500.
O broju židovskih žrtava u Jugoslaviji
Na mrežnoj stranici benevolencija.eu.org navodi se sljedeće: „Kao rezulatat sistematskog progona, zajedno sa oko dva miliona drugih gradjana Jugoslavije i oko šest miliona drugih Jevreja u Evropi, izgubilo je živote i oko 80% od ukupnog broja jugoslovenskih Jevreja, odnosno oko 60. 000 ljudi.“ Nakon tvrdnje o dva milijuna smrtno stradalih „gradjana Jugoslavije“ teško je povjerovati u znanstvenu ozbiljnost i tvrdnje na navedenoj mrežnoj stranici.
Matematičar Ivo Lah je još 1952. godine izračunao da su „istinski demografski gubici Jugoslavije u drugom svjetskom ratu“ oko milijun i taj broj se ni do danas u drugim izračunima nije bitno mijenjao. Štoviše, Kočović i Žerjavić su pazili da svoje izračune ukupnog broja stradalih prilagode Lahovom. Nadalje, broj od 60.000 stradalih je 80 posto od ukupno 75.000 pa tako znamo koju inačicu
„procjena“ stradalih zastupaju autori s mrežne stranice bevevolencija.eu.org. Zanimljivo je da se i na ovoj mrežnoj stranici se pozivaju na „Jevrejski almanah“ Alberta Vajsa iz 1954. godine. Broj od 60.000 stradalih je 89,6 posto od broja Židova iz 1940. godine prema Gaonu.
Albert Vajs
Gore u tekstu često se spominje Albert Vajs i veliki broj procjena se bazira na njegovim podatcima iz Jevrejskog almanaha (1954.) pa treba reći nekoliko riječi o tome tko je bio Albert Vajs. Prema Židovskom biografskom leksikonu čiji je urednik Ivo Goldstein Albert Vajs (Weiss) je bio rođen u Zemunu 1905., a umro je u Beogradu 1964. godine. Prema leksikonu taj sin Hermana, predsjednika Židovske općine Zemun, po struci je bio pravnik, a po djelovanju židovski aktivist. Doktorirao je na zagrebačkom pravnom fakultetu i za to je dobio Svetosavsku nagradu.
U travnju 1941. godine na početku Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji zarobljen je kao oficir jugoslavenske vojske, a rat je proveo u nekoliko njemačkih logora za ratne zarobljenike. U logorima je bio tajnik antifašističkog odbora i uređivao je ilegalne biltene. Od 1945. do 1948. godine radio je u jugokomunističkoj „Državnoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača“. To je ona komisija koja je utvrdila da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi, a u cijeloj Jugoslaviji više od 1.700.000.
Uz to bio je voditelj operativnih, stručnih i istraživačkih poslova te je sudjelovao u pripremi i obradi jugoslavenskog optužnoga i dokaznoga materijala u Nürnberškim procesima i drugim procesima protiv ratnih zločinaca u državi i inozemstvu. Bio je stručni suradnik jugoslavenskog veleposlanstva u Washingtonu u neuspjelom procesu za izručenje Andrije Artukovića 1955. godine. Vajs je bio predratni član Saveza cionista Jugoslavije, a od 1948. godine predsjednik Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.
Broj Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
Broj Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatkoj je predmet rasprava i to ne zato što se taj broj ne bi mogao egzaktno utvrditi, nego zato jer realni predratni broj ne bi odgovarao broju židovskih žrtava koji se naslijedio iz doba jugokomunističke diktature. Kako u svojoj knjizi „When Courage Prevailed“ navodi Gitman, povjesničari se ne mogu složiti oko predratnog broja, procjene broja žrtava i broja preživjelih, a razlike u procjenama idu do 20 posto.
I danas se u raznim inačicama koristi broj Jaše Romana iz 1980. godine od 39.500 Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Prema tom izvoru u Hrvatskoj je bilo 25.500, a u Bosni i Hercegovini 14.000 Židova. Prema Žerjavićevim izračunima u Hrvatskoj je 1941. godine trebalo biti oko 22.000, a u Bosni i Hercegovini oko 12.000 Židova. Uz nekoliko stotina Židova iz istočnog dijela Srijema to bi bilo manje od 35.000. Prema zbrojenim podatcima iz židovskih općina za 1940. godinu prema Gaonu broj Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bio je 29.469.
Romanov broj Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj veći je za 34 posto. Treba napomenuti da su Gaonovi podatci za područje današnje Republike Hrvatske čak i nešto viši nego kod Švob (2004.). Razlika kod ovih dvaju židovskih izvora je uglavnom zbog podataka iz „Udruženja ortodoksnlh jevrejsklh veroispovednlh opština“, naročito za Zagreb. U ovom slučaju kao referentni uzeti su podatci A. Gaona jer se odnose na sve židovske (bogoštovne) općine u Jugoslaviji, dok se podatci M. Švob odnose samo na Hrvatsku.
Broj židovskih žrtava u NDH
Prema Gitman od 39.500 predratnih Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ustaše su ubili oko 15.000 u sabirnim logorima, oko 8.000 je upućeno u njemačke logore. Još ih je dio stradao u postrojbma jugokomunističke gerile odnosno paravojske, a dio je umro od bolesti. Ti podatci su sukladni S. Goldsteinu, odnosno J. Romanu i prema njima trebalo bi biti oko 9.500 preživjelih. Kad se zbroje navodno ubijeni u logorima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i Njemačkoj te preživjeli, ostaje još 7.000.
Prema raščlambi podataka iz knjige J. Romana više od 3.000 Židova iz Nezavisne Države Hrvatske bili su u komunističkim gerilcima, takozvanim partizanima. U ratu je poginulo ili umrlo 814 Židova pripadnika komunističke gerile s područja Nezavisne Države Hrvatske. Znači prema podatcima naslijeđenima iz jugokomunističke historiografije trebalo bi još objasniti smrt više od 6.000 Židova s područja Nezavisne Države Hrvatske, odnosno više od petine.
Procjene i izračuni s „prave strane povijesti“
Prema S. Goldsteinu u travnja 1941. godine u Hrvatskoj i BiH bilo je oko 39.500 Židova od kojih je oko 30.000 tijekom rata umrlo, ubijeno ili poginulo. Romano i S. Goldstein navode za 38 posto odnosno za oko dvije petine veći broj Židova u odnosu na stanje u židovskim općinama iz 1940. godine na predmetnom području, a prema Goldsteinovim procjenama ispada da je broj umrlih, ubijenih ili poginulih Židova veći nego što ih je u godini pred rat prema podatcima iz židovskih općina bilo živih.
To istovremeno dovodi u sumnju i procjenu broja preživjelih Židova s područja Hrvatske i BiH. Goldsteinove i Romanove procjene značajno odstupaju od izračuna Kočovića i Žerjavića. Prema Wikipediji koja kao izvor navodi tekst fact checkera Geigera po Žerjaviću je u Hrvatskoj stradalo 10.000, a u BiH 9.000 Židova. Ukupno 19.000, a kod S. Goldsteina je to 58 posto više. Prema Kočoviću je u Hrvatskoj stradalo 17.000, a u BiH 10.000 Židova, a kod S. Goldsteina to je 11 posto više. Kad usporedimo Kočovićeve i Žerjavićeve izračune židovskih gubitaka s podatcima o predratnom broj Židova iz židovskih općina u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, onda se pojavljuju još veće nelogičnosti.
Primjerice, prema Žerjavićevom izračunu stradalo bi 84 posto od predratnog broja Židova u BiH i 56 posto u Hrvatskoj. Kod Kočovića je drukčiji slučaj. Prema njegovom izračunu stradalo bi 93 posto Židova iz BiH te 95 posto iz Hrvatske. Ako u ovom slučaju kao referentni broj Židova u BiH i Hrvatskoj 1941. godine uzmemo Žerjavićev izračun od 34.000, onda bi moralo biti preko 44 posto preživjelih Židova s područja Hrvatske i BiH, a prema Kočoviću samo 21 posto. Zvuči poprilično proturječno i kaotično. Toliko o znanstvenim temeljima jugokomunističkih mitova.
Prekobrojni
Prema Gaonovim podatcima za židovske općine u BiH uzimajući u obzir razliku stanja iz 1940. i 1947. godine i uspoređujući to s brojem žrtava iz triju različitih izvora (digitalna inačica jugokomunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine, Spisak žrtava rata, odnosno „Žrtve Rata 1941-1945.“ objavljena u Beogradu 1992. godine, u dijelu koji se odnosi na „Jevreje“ i kao treći su podatci iz svjedočanstava obitelji, prijatelja i židovskih organizacija iz digitalnog arhiva Yad Vashema) usporedbama s različitim popisima žrtava u 13 od 20 židovskih općina iz BiH nađene su anomalije prema kojima je više stradalih nego je prije rata bilo živih Židova.
U jednoj općini je saldo nula jer su prema nekim podatcima za vrijeme rata stradali svi Židovi, odnosno isti je broj stradalih u ratu i živih 1940. godine. U Istočnom dijelu Srijema u trima od četiriju židovskih općina nađene su anomalije prekobrojnih žrtava. U Hrvatskoj je ista usporedba rađena temeljem podataka o židovskim općinama prema Švob (2004.). U 15 od nekadašnjih 30 židovskih općina uključivši i one koje cijeli ili veći dio rata nisu bile u sastavu Nezavisne Države Hrvatske nađene su anomalije prekobrojnih žrtava.
Primjeri anomalija prekobrojnih žrtava
Evo nekih primjera anomalija prekobrojnih žrtava iz židovskih općina u Hrvatskoj. Primjeri se ne odnose samo na područje Nazavisne Države Hrvatske, već i na neka mjesta koja cijeli ili veći dio rata nisu bila pod hrvatskom vlašću. Primjerice, prema Švob (2004.) u Čakovcu su 1940. godine bila 404 Židova, 98 ih se kod Švob navodi kao preživjeli, a ubijeno ih je 423. To je za čak 117 više od teoretskog maksimuma. Treba napomenuti da Čakovec za vrijeme rata nije bio dio Nezavisne Države Hrvatske.
U Vukovaru je bilo 213 Židova, 32 se vode kao preživjeli, a u holokaustu ih je ubijeno 244, odnosno 63 više nego što je to teoretski moguće. U Splitu su 1940. godine bila 284 Židova, preživjelih povratnika je bilo 175, prema Švob u holokaustu ih je stradalo 133 i još 29 ih je poginulo u partizanima pa je to 53 više stradalih od teoretskog maksimuma. Grad Rijeka je poseban slučaj s velikim brojem preživjelih koji su ubrzo nakon završetka rata pobjegli iz jugokomunističkog raja. Više o riječkome slučaju može se naći u Banić i Koić „Jasenovački popis – Lažne žrtve“.
Nacionalna zavjera
Kako je rekao Gideon Greif istaknuti izraelski stručnjak, prema vlastitim riječima pažljiv i odgovoran „istoričar“: „Čini mi se da postoji nacionalna zavjera države Hrvatske da smanji broj ubijenih u Jasenovcu.“ Lucidno . Vijest kao da je izašla iz Ministarstva istine i medija.
Laganini
Na kraju radnog tjedna u petak 25. listopada 2024. godine nakon 46 dana od stupanja na mjesto v.d. ravnatelja Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac na njihovoj mrežnoj stranici promijenjen je podatak pa umjesto imena prethodnika sada piše ime Sare Lustig i službena adresa njezine elektroničke pošte. Samo polako drugovi. Život je kratak.
