Tog strašnog 15. siječnja 1992. godine, u večernjim satima, počela je brutalna tortura. Jecaji naših prijatelja i suboraca odjekivali su zatvorskim hodnicima, stvarajući zastrašujuću atmosferu straha i užasa.
Add a commentNažalost, situacija u logoru Niš za nas postajala je sve više nepodnošljiva, a okrutnost stražara je dostizala nove, užasne razine. Nisu se zadovoljili samo fizičkim zlostavljanjem, već su smišljali surove načine kako bi nas do kraja slomili.
Add a comment
Jedan od najvećih heroja Domovinskog rata, Žarko Manjkas Crvenkapa, bio je dečko iz zagrebačke Dubrave kada je počeo rat. Nije mogao mirno promatrati kako nedužni Hrvati ginu od četničke ruke. Dragovoljno se prijavio u HOS te krenuo braniti Vukovar i Bogdanovce. U četrdeset dana bitke za Bogdanovce uništio je 12 neprijateljskih tenkova.
Add a commentNapuštamo hladnu štalu u Stajićevu, gdje smo prošli kroz mnoge teškoće i sada krećemo u nepoznato. Vožnja je bila dugotrajna, pod konstantnim batinama, i stižemo u Niš.
Add a commentU logoru, postajete bezlični, brojka bez imena i identiteta. Svaki zatvorenik nosi svoj broj, a taj broj je jedino što ga definira.
Prvih dana provedenih u logoru Stajićevo, temperatura se noću spuštala čak i do -18°C, a mi smo sjedili na betonu te hladne i krvave štale. Kasnije su nam dali stare vojničke deke, ali u tako malom broju da smo ju morali dijeliti po dvojica.
Add a comment