Moj prvi dolazak u Vukovar zbio se 1998. godine. Sjećam se svega, kao da je bilo jučer. Kako smo se približavali Vukovaru tako mi je srce sve jače udaralo u grudima kao da hoće izletjeti van. Strašne emocije.
Add a commentSabri je bio Albanac koji je nesretnim spletom okolnosti, ni kriv ni dužan, postao logoraš. On nije imao veze niti sa Vukovarom niti sa ratoma ali je zaglibio sa nama i dijelio par mjeseci našu gorku sudbinu.
Add a commentU logoru smo ubijali vrijeme izrađujući krunice od kruha, kockice za jamb, čak i karte za belu od kutija keksa. Sloboda je bila daleka misao, a svaki trenutak prolazio je sporo.
Add a commentU logoru su ispitivanja bila prava noćna mora. Uz salvu psovki i konstantno udaranje odvodili su nas od sobe do ispitivača. Ispitivali su nas oficiri KOS-a koje je najviše zanimalo kako je poginuo Blago Zadro, tko je došao na ideju da se iskopa rov u Hercegovačkoj ulici te nebuloze o tome koliko smo srpske dece poklali.
Add a commentNakon dva mjeseca u logoru Niš, odvedeni smo u Sremsku Mitrovicu. Tamo nas je ponovno dočekao jeziv prizor krvavog špalira od 20 metara koji su činili JNA vojnici naoružani palicama, puškama, pendrecima i ostalim tupim predmetima. U novom logoru, nove su muke, s istim redom batina i psihičkog zlostavljanja.
Add a comment