Marijačić: Napadaju Jonjića umjesto da se zamisle nad bijedom svojih prodanih duša!
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 02 Siječanj 2025 11:53
Predsjednički kandidat Tomislav Jonjić postao je postizborna politička zvijezda jer se oni koji su sve učinili da ga zaustave, pri čemu su prešućivali i da postoji, ne mogu načuditi kako je ipak osvojio više od pet posto glasova.
Sada se javljaju neki "insajderi s desnice" koji nastoje omalovažiti Jonjićev uspjeh. Insajderi su zapravo trojanski konji na tzv. desnici koji su se već prodali Plenkoviću na izborima za Hrvatski sabor prevarivši svoje birače. Plenković ih je poslao da u utrku ubace tzv. proxy kandidate koji će metodom divide et impera disperzirati konzervativno biračlko tijelo i time ne samo spriječiti kumuliranje glasova oko Jonjića, nego spriječiti i gotovo sigurni sinergijski efekt koji se postiže takvim okupljanjem.
U tome su i uspjeli, a kako bi opravdali propast svojih kandidata koji su dobili znatno manje od Jonjića, premda su ih upravo ljevičarski mediji danonoćno forsirali, sada demoniziraju Jonjića umjesto da se zamisle nad bijedom svojih prodanih duša.
Ističu kako iza Jonjićeve kandidature stoji Hrvatski tjednik. Točno je, podržali smo ga i kada smo u svibnju na naslovnici najavili njegovu kandidaturu, bio je to alarm za tzv. ljevicu i tzv,. desnicu, zato što je Jonjić ponudio konkretan program u kojemu se nude rješenja za bolne političke probleme koji inhibiraju napredak Hrvatske.
Jonjićev program korespondira s uređivačkom političkom orijentacijom Hrvatskoga tjednika. Uvijek smo podupirali i uvijek ćemo podupirati takve kandidate i stranke jer naša krilatica je "Aut Croatia aut nihil!". Ako je ovo Jonićev uspjeh i ako smo mi pridonijeli tomu, ponosni smo na to.
Premda proklinju Jonjića nakon izbora, Jonjić ne bi nikako smio uzvratiti istom mjerom prema njima i njihovim kandidatima poslanima da naprave kaos na desnici.
Kandidati Miro Bulj, Branka Lozo i Marija Selak Raspudić su, možda i nesvjesno, žrtve zakulisnih manipulatora, časni ljudi vjerojatno poneseni ambicijama upali u to nadzirano kolo. Mnoge njihove ideje i misli može potpisati svaki misleći domoljubni Hrvat, a politički profil njihovih birača je identičan onome Jonjićevih.
No jedino je Jonjić imao koherentan politčki program, iskustvo i znanje te besprijekornu biografiju, jedino je on s rješenjima dotaknuo "osinja gnijezda" (U Jasenovac ne bi išao dok se ne otkrije istina, Srbe bi maknuo iz odlučivanja u hrvatskoj vlasti uspostavom dvodomnoga Sabora, zabranio bi predizborne koalicije ...), što se drugi nisu ni usudili spomenuti. Svi ostali kandidati nisu mu ni do koljena. Da nije takav, ne bi bilo tog organiziranoga napora s ljevice i s desnice da ga se zaustavi.
Tomislav Jonjić je prosvijećeni nacionalist i nakon Tuđmana najkompetentniji predsjednički kandidat koji se ikada dosad pojavio.
U svakome porazu ima zrnce pobjede, a hoće li to zrno proklijati, ovisi, naravno, o samome Jonjiću. Ako se odluči za politiku, pred njim je mukotrpan posao u kojemu će morati podignuti apatičnu naciju, ali i raditi na otklanjanju nekih vlastitih hendikepa. Nakon svih prijevara i izdaja, jedno je sigurno: da većinska konzervativna hrvatska politička scena vapi za autentičnim hrvatskim liderom i da se jedino u Jonjiću zasad takav nazire.
