Vjekoslav Krsnik: Milanovićev protuizraelski istup i veleizdajnička šutnja Milanovića i Plenkovića nakon četnikovanja banjalučkog gradonačelnika
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 01 Ožujak 2026 12:59
Ova dva politička događaja su naizgled različita, jer se jedan tiče najnovijeg sukoba oko vanjskopolitičke nadležnosti predsjednika Republike i predsjednika Vlade dok se drugi odnosi na reagiranje hrvatske politike na četničke izjave banjalučkog gradonačelnika Draška Stanivukovića koje su izravan napad na hrvatski teritorijalni integritet i suverenitet.
Zbog toga što sam radi zdravstvenih razloga proveo više dana u bolnici propustio sam komentirati šutnju i predsjednika Republike Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenković na četničke izjave Draška Stanivukovića. One su samo dio općeg okvira provedbe projekta SANU o "srpskom svetu" kao novom modelu destabilizacije Republike Hrvatske s dalekosežnim teritorijalnim ciljevima. Dakle i jedan i drugi događaj predstavljaju izravan izraz nekonzistentne hrvatske politike kojoj bi primarni cilj trebao biti obrana suvereniteta i stabilnost države.
Nije neočekivano da je predsjednik Republike Zoran Milanović oštro reagirao na posjet hrvatskog ministra obrane Ivana Anušića Izraelu, jer je. on još u svibnju prošle godine kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH) zapovjedio prekid svake suradnje s izraelskom vojskom. To je ponovio i u novoj izjavi kategorički podvlačeći da "OSRH ne će ni ubuduće ni na koji način surađivati s izraelskom vojskom". Zato poziva Vladu da "obustavi sve planirane dogovore, ugovore ili sporazume koji bi uključivali kupovinu oružja i vojne opreme iz Izraela".Premijer Plenković odmah je odgovorio na ultimativne zahtjeve predsjednika Republike podvlačeći da Vlada samostalno vodi i odlučuje o aktivnostima svojih članova te da "predsjednik nema nikakve ovlasti određivati gdje će ministri i Vlada ići u posjet" te podvukao kako ministar obrane boravi u Izraelu "kao političar a ne kao vojnik"
Ovaj novi a sasvim sigurno ne i posljednji sukob između predsjednika Republike i predsjednika Vlade oko ustavnih nadležnosti i njihovih tumačenja samo je potvrdio da predsjednik Zoran Milanović tvrdoglavo i kapriciozno tjera svoju međunarodnu političku agendu koja je sklona u sadašnjim političkim odnosima u svijetu Ruskoj Federaciji i njezinoj agresiji na Ukrajinu za što ga je nedavno pohvalio i sam ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Posebice je to važno naglasiti kad su u pitanju odnosi Republike Hrvatske i Izraela koji su dugo godina nakon osamostaljenja Hrvatske bili pod utjecajem velikosrpske propagande o Hrvatskoj i Hrvatima kao genocidnom narodu, iako se pod Nijemcima okupirana Srbija u Drugom svjetskom ratu proglasila prvom "Juden frei" zemljom u Europi.
Taj svoj grijeh pod egidom dokazanog srpskog antisemitizma četnička je Srbija uspjela Izraelu i Židovima prebaciti na Hrvasku i hrvatski narod monstruoznom konstrukcijom izjednačavanja Jasenovca s Auschwitzom. Tragično je da je izraelskoj Vladi i utjecajnim svjetskim židovskim organizacijama trebalo toliko dugo vremena da odbace tu gebels-dobricaćosićevsku politiku Beograda koju su redovno podržavali i većina hrvatskih medija na čelu s novojugoslavenskim "Jutarnjim listom" i javnom televizijom HTV-om. Još do nedavno izraelski veleposlanici u Hrvatskoj zahtijevali su kazneni progon za pozdrav "Za dom spremni". U posljednjih nekoliko godina stanje se promijenilo kad je svjetska židovska zajednica shvatila kakvu im je grandioznu podvalu podmetnuo službeni Beograd. Izrael danas smatra Hrvatsku jednom od najvažnijih saveznika što se između ostalog dokazalo prošle godine kad je Hrvatska uz Mađarsku, Austriju i Češku na zasjedanju Opće skupštine UN-a glasovala protiv propalestinske rezolucije o osudi Izraela zbog sukoba u Gazi, jer u njoj nije osuđen hamasovski dakle palestinski pokolj na jednoj židovskoj svećanosti.
Uostalom prva varijanta za obnovu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva bila je upravo izraelska verzija američkog F-16, ali je taj posao nažalost propao pa se Andrej Plenković kao odani francuski čovjek odlučio za francuske rafale. Vraćajući se na sukob nadležnosti između predsjednika Republike i predsjednika Vlade valja podsjetiti da u novim nastalim međunarodnim političkim okolnostima i uzdrmanog NATO-a jačanje suradnje s Izraelom na obrambenom planu predstavlja jedan od rijetkih pozitivnih koraka Vlade na međunarodnom planu koji treba pozdraviti i podržati. A što se tiče Zorana Milanovića treba ga podsjetiti na prisegu koju je dao kao predsjednik države. On se obvezao da će najvišu državničku dužnost "obavljati savjesno i odgovorno na dobrobit hrvatskoga naroda i svih hrvatskih državljana" pa je i te kako upitno je li njegova odluka o prekidu svake suradnje s s Izraelom u postojećim međunarodno-političkim okolnostima "savjesna i odgovorna", kao što je to upitno s nizom dosadašnjih incidenata po kojima je predsjednik Republike Zoran Milanović Hrvatsku izolirao na međunarodnom planu.
Dok se tako dva vodeća političara u Hrvatskoj svađaju oko međunarodne pozicije države koju predstavljaju na domaćem planu kad je u pitanju suverenitet i teritorijalni integritet države i obrana njezinog dostojanstva onda je u više navrata potvrđeno kako i Zoran Milanović i Andrej Plenković ne samo da zanemaruju svoje ustavne obveze, nego čak na izvjestan način praktički u hibridnom ratu koji se vodi protiv Hrvatske ugrožavaju njezinu sigurnost i stabilnost. Drukčije se ne može tumačiti posljednji slučaj ugrožavanja državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta države velikosrpskog četničkog istupa, banjalučkog gradonačelnika Draška Stanivukovića. Prije svega treba postaviti pitanje kako je uopće omogućeno novom banjalučkom četniku da dođe u posjet krajevima koje predstavljaju udarnu bazu Pupovčeve Srpske nacionalne manjine koja uvijek treba naglašavati uživa tek 12 posto podrške u ukupnoj Srpskoj nacionalnoj manjini koja je lojalna državi Hrvatskoj.
U više navrata prije dolaska u Hrvatsku nadobudni četnik Draško Stanivuković izjavio je da je ustaški režim u Jasenovcu likvidirao 700.000 logoraša što je bilo dovoljno da se unaprijed Draška Stanivukovića proglasi za "persona non grata". Ako je za "persona non grata" proglašen predsjednik Skupštine Crne Gore, što sprječava državu Hrvatsku da na isti način zabrani ulazak u Hrvatsku Drašku Stanimiroviću. Jedino je reagiralo mlakom izjavom Ministarstvo vanjskih i europskih poslova koje je istaklo da "izjave, koje dovode u pitanje Domovinski rat, kao i legitimne vojno-redarstvene operacije Bljesak i Oluju, kojima je slomljena teroristička paradržava Republika Srpska Krajina, apsolutno su neprihvatljive i ne pridonose dobrosusjedskim odnosima", Postavlja se pitanje zašto je Hrvatska dopustila četnički usmjerenom banjalučkom gradonačelniku da uopće uđe u Hrvatsku kako bi provocirao u duhu politike "srpskog sveta" koja se tolerira u službenoj hrvatskoj politici, iako se iz aviona vidi da je u pitanju nastavak subverzivne aktivnosti koju Beograd provodi u Hrvatskoj.
Odgovor je jednostavan. Tu subverzivnu aktivnost prešutno podržava sam prem,ijer Andrej Plenković koji provodi briselsku i francusku politiku prema Srbiji, pa je zato veleizdajnički odšutio Stanivukovićevu provokaciju. Zato je nedavno na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu izjavio da je Hrvatska 90-tih godina "imala neke probleme" iako se radilo o velikosrpskoj, fašističkoj agresiji s elementima genocioda nad hrvatskim narodom koju je u hrvatskoj tužbi protiv Srbije Međunarodni sud pravde ocijenio kao međudržavni sukob, odnosno Srpsko-hrvatski rat u kojemu je Srbija poražena. To je u stvari dio Plenkovićeve agende koju j najavio preuzimajući HDZ, da će prvo promijeniti HDZ, a onda Hrvatsku. Nijedna ozbiljnija oporbena stranka ne reagira na takvu tu politiku Andreja Plenkovića koji je čak Pupovčevim Srbima osigurao sredstva poreznih obveznika za izgradnju čak 40 srpskih kulturnih centara za koje je vojvođanski nacionalist Nenad Čanak rekao da su to mjesta gdje će doći srpski tenkovi. Prema tome stanje hrvatsko-srpskih i hrvatsko-srbijanskih odnosa nije nimalo blistavo, jer 30 godina nakon što su poraženi velikosrbi u Beogradu i u Hrvatskoj još uvijek sanjaju o "svojoj zemlji u Hrvatskoj". To je tema kojom bi se trebala baviti hrvatska domaća politika umjesto imaginarne ustašizacije Hrvatske iako pravih ustaša nema ni za lijek. Pri svemu tome čudno je da Zoran Milanović nije iskoristio priliku da poentira protiv šutnje predsjednika Vlade, što znači da dva najvažnija državnika u Republici Hrvatskoj nemaju ništa protiv da se ovakvim izjavama poput Draška Stanivukovića uznemiruje hrvatska javnost dodaje ulje na vatru subverzivnog rata koji Srbija i tzv. Republika Srpska vode protiv Republike Hrvatske. Ono što se može očekivati, jer odrješit odgovor hrvatske politike na ovakve situacije nije izgledan, da će se te subverzivne provokacije nastaviti.
.
