Klasić snima seriju o Titovoj Jugi, čime pokušava spasiti svoje povijesne falsifikate
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 28 Svibanj 2026 17:09
Naravno, jedan od utjecajnijih jugonostalgičara, s obzirom da je povjesničar, pisac, „Titov kroničar“ i profesor na fakultetu, pa samim time odgaja našu mladost povijesnim falsifikatima je Hrvoje Klasić, koji zapravo svojim serijalom „Titova Jugoslavija“ šalje odgovor Gordanu Maliću čime bez ikakve sumnje pere svoju savjest i spašava profesorsku i povjesničarsku karijeru.
HRT bojkotira Klasićevu seriju Titova Jugoslavija
Povjesničar Hrvoje Klasić producira dokumentarni serijal pod naslovom “Titova Jugoslavija”. Serijal će imati ukupno šest epizoda, a Klasić je u prvoj epizodi naveo da je Titova Jugoslavija bila pokušaj gradnje društva koje će, umjesto na nacionalizmu i zločinima iz mržnje, počivati na bratstvu i jedinstvu.
Autor dokumentarnog serijala “Partija”, istraživački novinar i filmaš Gordan Malić u svom serijalu, potpuno suprotno Klasiću otkriva šokantne, dosad nepoznate pojedinosti o Titu i jugoslavenskim komunistima.
Na malim ekranima prikazan je nedavno Malićev dokumentarni serijal koji je svojim otkrićima i potresnim sadržajem ostavio snažan dojam na sve gledatelje, a bez ikakve sumnje šokantan serijal potakao je Vladu Republike Hrvatske na radikalniji povratak istraživanjima masovnih partizanskih stratišta nakon Drugoga svjetskog rata.
Malićev serijal, iako je teško povjerovati, možda bi mogao skinuti paučinu s očiju onima kojima su Tito, Savez komunista Jugoslavije i Jugoslavenska federacija ostali u lijepoj uspomeni.
Naravno, jedan od utjecajnijih jugonostalgičara, s obzirom da je povjesničar, pisac, „Titov kroničar“ i profesor na fakultetu, pa samim time odgaja našu mladost povijesnim falsifikatima je Hrvoje Klasić, koji zapravo svojim serijalom „Titova Jugoslavija“ šalje odgovor Gordanu Maliću čime bez ikakve sumnje pere svoju savjest i spašava profesorsku i povjesničarsku karijeru.
Jer kada bi Malićevo dokumentirano i nadasve argumentirano djelo prikazano u njegovom serijalu postala univerzalna povijesna istina, uistinu bi moglo doći do „spaljivanja“ hrpetine povijesnih falsifikata objavljenih u tomovima i tomovima knjiga u kojima dobar dio pripada Hrvoju Klasiću. Bilo je lijepo živjeti od laži i falsifikata, jer teško je povjerovati da je netko imalo pismen još uvijek zaljubljen u Tita, a sada, kada je došla voda do grla upornim istraživanjima Titovih zločina, Klasić ima neodoljivu potrebu spašavati se novim i novim lažima i utopijama. Je kako izaći studentima pred oči i biti vjerodostojan?
Za jednog notornog pedofila, svi susjedi su tvrdili da je uzoran muž i otac, a na kraju je osuđen na tri doživotne robije, kada su se doznale strahote koje je činio nemoćnoj dječici. To što je bio uzorit muž i otac svojoj obitelji nije mu uzeto kao olakotna okolnost, već je drastično kažnjen.
Isto se dogodilo Perkoviću i Mustaću, za koje su se neki čudom čudili kako je moguće suditi nekome tko je sudjelovao u stvaranju Hrvatske, među kojima je najglasniji bio tadašnji premijer Milanović, pa je tim povodom napisao zakon „Lex Perković“, što nas je moglo stajati članstva u EU? Zašto bi Tito bio izuzetak? Udbaši su drastično osuđeni zbog samo jednog dokazanog zločina!
Potpuno je jasno da je Tito na temelju ogromnog inozemnog zaduživanja gradio Jugoslaviju, tvornice, ceste i druge stvari, kao što je i notorna činjenica da je jedan od najvećih masovnih ubojica među svjetskim diktatorima tog vremena.
Što Hrvatska ima od toga što je Tito bio nekom dobar i simpatičan, kada je napunio sve poznate i nepoznate jame Hrvatima, a na kraju mu se i Jugoslavija raspala kao Potemkinovo selo u krvavom osvajačkom ratu protiv Hrvatske.
Iako nije bio živ, najtužnije je to što za antihrvatske politike i zločine protiv Hrvatske nikada nije odgovarao, a Klasić se još jednom trudi sakriti i skinuti političku i ljudsku odgovornost s leđa onih koji Tita javno obožavaju ili koriste u političke svrhe. Klasić zapravo spašava sam sebe i svoju profesionalnu sramotu!
Na sve to, na svoj osebujan i lucidan način reagirao je i Gordan Malić:
“Taj će projekt u četiri desetljeća svog postojanja biti obilježen nevjerojatnim uspjesima, ali i nekim neslavnim pa i tragičnim epizodama”, rekao je Klasić o socijalističkoj Jugoslaviji. Istraživački novinar i filmaš Gordan Malić na Facebooku je reagirao na ovaj najavljeni serijal.
“Ta bi se pozitivna dekonstrukcija mogla primijeniti na gotovo sve ideološke diktature u 20. stoljeća. Nacizam, fašizam i sovjetski komunizam. Bile su revolucionarne, a to znači moderne, postigle su najveći mogući stupanj društvene homogenizacije bez koje nema ni ‘nevjerojatnih uspjeha’ ni državnih zločina koje sad već iskusan dramaturg, naziva ‘neslavnim epizodama’ s tragičnim završetkom”, započeo je Malić svoju objavu.
Potom je nastavio: “Na taj način svi titoisti i jugoutopisti govore u Jugoslaviji i pravdaju njen poredak. Bilo je i lijepog i lošeg, i ovog i onog, uspjeha i neuspjeha, plime i oseke. Kome je tad bilo lijepo, sada više nije. Pa, progoni li ga itko zbog toga?”
‘Štetni su po zdravlje’
Malić je potom istaknuo kako se o naravi te države i dalje govori u rukavicama, premda je riječ o režimu čije su “neslavne epizode” ostavile duboke tragove. “Nitko da kaže kakva je to država bila. Kakvo uređenje? Je l” možda diktatura, a do smrti diktatora i totalitarna država.
Jesu li te ‘neslavne epizode’ bile nužne da bi nam svima bilo lijepo i da bi sve bilo elektrificirano, ili da bi diktator i njegova Partija ostali na vlasti?
Jesu li zbog indolencije većine, u to vrijeme mnogi u političkoj manjini bili progonjeni? Ni oni kao ni ustašofili ne spominju riječ zločin kada su u pitanju ‘neslavne epizode’. Između slavnog i neslavnog manje su razlike nego kod slave i zločina. Zločinom se mogao proslaviti samo neprijatelj.”
Malić dalje navodi da poricanje karaktera tadašnjeg poretka potiče sumnju u to jesu li se stavovi o revoluciji uopće promijenili. “Ako se i danas poriče karakter socijalističkog poretka i zločinački karakter revolucije, znači li to da poricatelji i dalje u njih vjeruju, da ne sumnjaju u pravednost cilja koji se ostvaruje preko desetina tisuća mrtvih, da su jednako spremni dehumanizirati svoje neistomišljenike, da ni danas jednako ne slušaju glasove komunističkih žrtava, i da bi sve to ponovili u za njih idealnim uvjetima iz 1945. jer je neprijatelj isti.”
“Znam, sve su to bezveznjaci, retro šminkeri ili ljudi urušenih identiteta, ali ti svakakve misli počnu padati na pamet. I ni jedna nije zdrava. Kako god okreneš, štetni su po zdravlje”, zaključno je poručio Malić.
Komentar: politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo/kamenjar.com
PS: hvala lijepa gospodinu Ivoru Versiću na dostavljenim opširnim materijalima o zločinima Titovog komunističkog režima
