Priča o dvije Hrvatske i jednom otvorenom pitanju
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 14 Lipanj 2026 13:15
Prošle subote Zagrebom je u dvije različite kolone prodefiliralo nekoliko desetaka tisuća ljudi. Antunovski hod mladih i homoseksualna povorka, svaki skup iz svojih pobuda i svaki sa svojim vrijednostima, poslali su poruke javnosti. Za mene, bila je to priča o “dvije Hrvatske”.
Znam, Hrvatska je jedna i jedina, ali ipak za potrebe slobodne forme kao što je kolumna, koja u ovom slučaju ima umjetnički naziv “pregled tjedna”, mogu reći kako su Antunovski hod i homoseksualna povorka na nikad jasniji način, u istom gradu, u gotovo identično vrijeme i na ruti koja se dijelom poklapala, simbolizirali duboku podijeljenost hrvatskog društva. I odmah da naglasim – u tome ne vidim ništa sporno niti neobično.
Ne postoje monolitna društva u kojima svi misle slično ili isto, pa pogledajmo samo SAD u kojem jedni na druge doslovno vade oružje i brutalno se obračunavaju… Vratimo se na “dvije Hrvatske”: Antunovski hod mladih i homoseksualnu povorku. Prvi je pod vodstvom fra Stjepana Brčine i ostalih fratara sa Svetog Duha okupio nekoliko desetaka tisuća mahom mladih ljudi koji su svi zajedno, nasmijani, ponosni i sretni simbolizirali domoljubnu i konzervativnu Hrvatsku koja se zalaže za kršćanske vrijednosti.
S druge strane, homoseksualna povorka već se naočigled u potpunosti razlikovala. Okupila je društvo globalista i radikalnih ljevičara, da budem pristojan, vrlo specifičnog modnog izričaja koje se zalaže za rodnu i LGBT ideologiju.
Između dva skupa još je jedna bitna razlika. Homoseksualna povorka ima na političkoj sceni svoje, poslužimo se terminologijom popularnom u susjednoj BiH, “legitimne predstavnike”, dok mladi domoljubi nadahnuti kršćanskim vrijednostima s Antunovskog hoda i dalje čekaju…
Dvije Hrvatske
Svatko od vas koji ovo čitate sigurno imate nekoga tko je prošle subote bio na Antunovskom hodu ili u homoseksualnoj povorci.
Možete li zamisliti da ta “XY” osoba umjesto na prvi skup ode na drugi ili obrnuto?
Naravno da ne.
Može li postojati jači dokaz o podijeljenosti hrvatskog društva što sam kolokvijalno nazvao pričom o “dvije Hrvatske”?
Teško.
Društvene podjele, ponavljam, nisu ništa čudno, a događaju se i u uređenijim društvima od našeg.
Javna sfera društva, u kojoj su djelovali nedavni skupovi različitih ideoloških predznaka, po definiciji je predmet borbe i to tako u demokratskim društvima i treba biti.
Iako svatko u okvirima zakona ima pravo izreći svoje mišljenje i boriti se za njegovu implementaciju u političkoj sferi, to automatski ne znači da su sve ideje, skupovi i pokreti jednako vrijedni i korisni po društvo.
U ovom slučaju, za mene, a vjerujem i veliku većinu vas, Antunovski hod i njegove poruke predstavljaju pravu stranu za Hrvatsku.
Antunovski hod okupio desetke tisuća mladih
Ulicama Zagreba, u subotu 6. lipnja, po osmi put prošao je Antunovski hod.
U odličnoj atmosferi uz pjesmu, ples i molitvu deseci tisuća radosno su koračali od Dubrave, preko Trga bana Jelačića na kojem je održan program, pa sve do bazilike svetog Antuna Padovanskom na Svetom Duhu.
Glavnom odgovornom fra Stjepanu Brčini “kapa do poda” na besprijekorno organiziranom hodu i vodstvu tijekom kojeg je okupljene vodilo geslo “Ako imaš Boga, imaš sve“.
Osim duhovne dimenzije koja je bila primarna, nemoguće je bilo ne primijetiti stotine hrvatskih zastava, ali i neizostavne domoljubne pjesme koje su se ispreplitale s onim duhovnima.
Možda će biti i onih čistunaca kojima se to neće svidjeti, kojima je povezivanje vjere i nacije “too much”, ali ja u tome ne vidim problem.
Ponos na svoju vjeru i svoju naciju za mene je nešto poželjno i, u krajnjoj liniji, normalno.
Homoseksualna povorka okupila radikalnu ljevicu
Istog dana kao i Antunovski hod Zagrebom je prodefilirala homoseksualna povorka.
Pod sloganom “Korak po korak, iskorak!” 25. “Povorka ponosa” tzv. LGBTIQ zajednice u organizaciji Zagreb Pridea, udruge povezane sa strankom Možemo koja se financira iz gradskog proračuna, prošla je od Zrinjevca do Trga dr. Franje Tuđmana.
Osim uobičajenih LGBT poruka, zazivala se i revolucija, vidljivi su bili i mnogi vulgarni transparenti, palestinske zastave i marame, a “pravi” karakter skupu davali su totalitarni simboli poput srpa i čekića te petokrake.
Zaista nezamisliv “mišung” svega i svačega ujedinjenih s nekoliko zajedničkih nazivnika poput naglašene anacionalnosti i antikršćanskih sentimenata.
Reći da je to sve skupa izgledalo kao na nekim ljevičarskim neukusnim maškarama u ovom slučaju nije pretjerano jer su se mnogi zaista i maskirali, a i činjenica je da svi odreda pripadaju lijevom spektru.
Jesu li bili i neukusni pogledajte u fotogaleriji u nastavku i procijenite sami.
Tko će politički artikulirati sudionike Antunovskog hoda?
Najbitnije političko pitanje nakon svakog skupa, prosvjeda, povorke i sličnog jest: Tko će okupljene, njihove poruke i stavove politički artikulirati te ih zatim predstavljati u političkoj areni?
Što se tiče homoseksualne povorke situacija je kristalno jasna. Njihovi politički predstavnici, a u Zagrebu i financijeri, su primarno u stranci Možemo čiji su prvaci i stasali u radikalno lijevim i LGBT udrugama.
Imamo li takvu povezanost između Antunovskog hoda i neke političke opcije?
Ni izbliza.
Hoće li neka politička opcija prepoznati politički potencijal vidljiv na Antunovskom hodu, ali i na npr. Hodu za život? Hoće li netko konačno predstaviti one koji njeguju jasan konzervativno-domoljubni set vrijednosti (obitelj, vjera, Hrvatska)?
Most pokušava, trude se i neki pojedinci iz stranke DOMiNO, ali sve je to zasad jalovo i miljama daleko od potencijala što se vidi i po postocima potpore desnim strankama.
Najveći dio kolača na desnom spektru kad dođu izbori, nažalost, još uvijek pobere HDZ koji je, čast izuzecima u njihovim redovima, u ovoj priči prijetvoran što je uostalom i vidljivo iz njihovih politika.
Mislim da je vrijeme za nešto novo…
Desnica na izdisaju, nazire li se spas u – hodovima?
Skloniji sam mogućnosti da se iz samih hodova, Antunovskog i Hoda za život, spontano izrodi neka nova desna opcija ili barem novi desni lider, nego da će neka postojeća stranka uspjeti u potpunosti zajahati val ovih nestranačkih manifestacija.
4. siječnja 2025. napisao sam članak naziva “Desnica na izdisaju, nazire li se spas u – hodovima?” u kojem sam najavio mogućnost da su tadašnje (a i sadašnje) desne stranke prošlost i da budućnost leži u hodovima.
Citat iz tadašnje analize aktualan je i danas:
“Mislim na onih nekoliko desetaka tisuća mahom mladih, očito društveno angažiranih građana koji iz godine u godinu u sve većem broju pohode Hodove za život diljem Hrvatske i Antunovski hod mladih u Zagrebu.
Kada bih, mogao okladio bih da će se iz tih nepovezanih skupova bez političkog predznaka prije posredno nego neposredno izroditi klica neke nove desne opcije koja će, optimistično gledajući, imati dovoljno snage promijeniti ustajale političke odnose u RH.”
I dalje to mislim i tome se nadam.
