Šarić: Truli Kazneni zakon, trulo pravosuđe, trule institucije… djeca su nam perverznjacima ‘na izvolte’
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 19 Lipanj 2026 13:12
Predstava u Taru u kojoj perverzni francuski žongleri izvode simulacije homoseksualnih i drugih nakaradnih čina nije podigla dovoljnu buru u javnosti. Policija, koja je već istoga dana trebala reagirati, nije uhitila muškarce koji su simulirali homoseksualne odnose i ejakulaciju pred djecom.
Diže li lokalni državni odvjetnik optužnicu? Jesu li na obavijesni razgovor pozvani direktorica Turističke zajednice Tar-Vabriga i odgovorna osoba Udruge Čarobnjakov šešir koja je organizirala degutantnu i nakaradnu predstavu koja nije primjerena, ali izgleda jest namijenjena djeci, potpuno svjesno i namjerno? Zar mi nemamo kazneni zakon koji će odgovorne dovesti pred sud i kazniti visokom kaznom zatvora? Toliko malo nam je stalo do vlastite djece?
Dok ovo pišem, reagirao je Most, no prije jedne političke stranke već je na terenu trebalo biti nekoliko policijskih vozila. Tko prvi reagira kada se opljačka poslovnica Pošte? Čekamo prijavu političke stranke ili se pouzdajemo u naoružane plavce koji će opkoliti prostor za manje od sedam minuta?
Fluidan Kazneni zakon
Tragovi vode i do stranke Možemo. Očekivano. Perverzije i Možemo su kao prst i nokat. Upravo Možemo u Zagrebu financira nakaradne „umjetničke“ i zagovaračke udruge koje gore od želje da vlastite perverzije iznose ne samo javnosti već i djeci. Možemo kuha „zdravstveni odgoj“ u cilju trovanja djece LGBT i feminističkim sadržajima. Granice više gotovo da i ne postoje, a zakon je poprilično fluidan kada su u pitanju djeca i pornografski sadržaji.
Kazneni zakon u članku 164. govori upravo o iskorištavanju djece za pornografske predstave. Stavak jedan kaže: „Tko dijete namamljuje, vrbuje ili potiče na sudjelovanje u pornografskim predstavama, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina“. Članak govori o samom sudjelovanju djeteta u predstavi, no ne i o kontekstu u kojem je dijete promatrač. No, ne sudjeluje li dijete u predstavi kada ju gleda? To je ta fluidnost zakona.
Nadalje, članak 165. u stavku 1 u potpunosti odgovara kontekstu koji smo vidjeli u Istri: „Tko djetetu mlađem od petnaest godina proda, pokloni, prikaže ili javnim izlaganjem, posredstvom računalnog sustava, mreže ili medija za pohranu računalnih podataka ili na drugi način učini pristupačnim spise, slike, audiovizualne sadržaje ili druge predmete pornografskog sadržaja ili mu prikaže pornografsku predstavu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina“.
Međutim… stavak 3 pojašnjava što se smatra pornografijom o kojoj je riječ u stavku 1: „Pornografijom se u smislu ovoga članka smatra materijal koji vizualno ili na drugi način prikazuje osobu u pravom ili simuliranom spolno eksplicitnom ponašanju ili koji prikazuje spolne organe ljudi u spolne svrhe. Materijali koji imaju umjetnički, medicinski ili znanstveni značaj ne smatraju se pornografijom u smislu ovoga članka“.
Smokvin list za seksualizaciju djece
I ovdje dolazimo do problema koji je vidljiv i laiku koji nije toliko “pametan” da sam napiše članak o prikazivanju pornografskog sadržaja djeci. Posljednja rečenica je skandalozna: „Materijali koji imaju umjetnički, medicinski ili znanstveni značaj ne smatraju se pornografijom u smislu ovoga članka“. Dakle, dok god perverznjaci u predstavi simuliraju homoseksualne odnose i ejakulaciju sve je u redu! Hoće li ova rečenica perverznjake i odgovorne za pornografsku predstavu sačuvati od kazne zatvora? Pod uvjetom da se uopće išta i pokrene od strane pravosudnih tijela.
Kako je samo umjetnost završila uz bok medicini i znanosti… Nije li to znakovito? Uostalom, i znanost se, kao i medicina, koriste kao smokvin list za seksualizaciju djece. Upravo je Kinsey pod krinkom znanosti pedofilima davao zadatke da siluju djecu i istražuju njihov „orgazam“.
„Zdravstveni odgoji“ i „prevencije“ su najbolji primjer toga kako šlampavi zakon omogućava perverznjacima da dolaze do djece, fizički i na svaki drugi način. Dijete se u osnovnoškolskoj dobi tretira a priori kao seksualno aktivno te mu se nude kontracepcije, pobačaji i poduke o „sigurnom seksu“. I gle čuda, o tim temama najviše vole govoriti LGBT aktivisti, „unuke vještica koje nismo spalili“, „babe“ i ljudi koji glasaju za Možemo, SDP, a ne isključujem i HDZ koji sve ove nakarade i gadarije u zdravstvu, školstvu, umjetnosti i kulturi dopušta i financira.
Skandalozno male kazne
Nadalje, i kazne zatvora propisane u ovom dijelu Kaznenog zakona su skandalozno male. Najviše koje se spominju jesu one od dvanaest i petnaest godina i to kao maksimalne kazne, dok minimalne kazne mogu biti od šest mjeseci do nekoliko godina. Volio bih upoznati tog pravnika koji smatra da perverznjake koji siluju djecu i seksualno ih iskorištavaju mogu proći s tek nekoliko godina kazne zatvora ili čak šest mjeseci ako im se pronađu olakotne okolnosti. Ako dijete premine, minimalna kazna je deset godina. Samo deset godina? Koji je zločin ogavniji od tog? Zašto nije propisana samo maksimalna kazna? A ako mora biti i minimalna, deset je zbilja pravi broj?
Ovdje u svim ovim slučajevima koji se tiču djece moramo govoriti o minimalnoj kazni od barem deset godina do maksimalne kazne zatvora. No tko sam ja, nisam pravnik pa ne razumijem tu pravdu i pravo.
Loš Kazneni zakon i trule institucije
Policija nije reagirala, političke stranke dižu prijave, pravobraniteljica za djecu objavila je priopćenje kao da se radi o promjeni cijene goriva, a ne izlaganju djece pornografskom sadržaju. Dok pravobraniteljica reagira mlako i u rukavicama, smeta ju prisustvo djece na Hodu za život. Hodu za život! Manifestaciji koja slavi kulturu života i obitelj kao jezgru društva. Bivšoj pravobraniteljici nije smetalo dovođenje djece na homoseksualne parade; jest da mogu vidjeti nešto neprimjereno, ali barem mogu učiti o “toleranciji i prihvaćanju”, kazala je tada bivša pravobraniteljica. I sada ti imaj povjerenje u institucije!
Dakle, imamo loš zakon i trule institucije. „Umjetnici“ imaju štit od kazne zatvora, kao i „edukatori“ i „stručnjaci“, a roditelji su – sami. Štoviše, ne samo što su sami nego oni koji su francuskim perverznjacima doveli djecu nisu niti reagirali na pornografski sadržaj. Često djecu ne štite niti roditelji!
Pitanje je vremena kada će i pedofili s kamerama postati umjetnici…
Štitite svoju djecu jer pravosuđe neće kazniti „umjetnika“ koji se gol prošeće glavnim zagrebačkim trgom usred bijela dana. Ministar obrazovanja vam u školske učionice pušta „neomarksiste“ i „queer“ feministe koji se zanimaju za seksualni život i preferencije vaše djece. Jedan lokalni pročelnik za obrazovanje surađuje s udrugama koje štampaju „karte seksalice“ i „pitalice“ u kojima se djecu pita kako zamišljaju prvi seks. „Umjetnik“ koji se fascinira gotovo isključivo muškim stražnjicama mora dobiti javni novac jer, kako kaže ministrica Obuljen Koržinek: pa nećemo valjda cenzurirati i zabranjivati kulturu?! Tko može proturječiti takvoj logici! Bolje je dati par tisuća eura perverznjaku da mu se poljubi stražnjica nego da zacvili pred Ministarstvom kako ga se „cenzurira“.
Pitanje je vremena kada će i pedofili s kamerama postati „audiovizualni“ i „multimedijalni umjetnici“ te aplicirati za sredstva HAVC-a i Ministarstva kulture i medija. Ako već i nisu… Na Zapadu nije ništa bolje. Kakvih tek tamo ima perverzija, perverzija koje omogućuju institucije i truli zakoni te još trulije pravosuđe.
Što će biti s udrugom Čarobnjakov šešir koja je sve organizirala? Vjerojatno jedno veliko – ništa. Sredstava iz proračuna izgubiti neće. Hoće li direktorica TZ-a dobiti otkaz? Vjerojatno neće. Eto toliko kao društvo skrbimo o vlastitoj djeci. A uhvatim li osobno jednoga dana „umjetnika“ koji pred mojim djetetom izvodi pornografske radnje… Tu ću stati.
