EU je nevažan kao akter globalne politike
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 26 Lipanj 2026 18:07
Kako se pohvalio iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakči, prošloga četvrtka točno u podne nazvala ga je EU-ova visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku Kaja Kallas. On je, dakako, oštro osudio kk'SAD-ovu najnoviju agresiju' i kritizirao 'UN-ovu šutnju o tim akcijama'.
Tek što se šef iranske diplomacije na službenim stranicama pohvalio lekcijom koju je u jeku pregovora s SAD-om i poglavarima država Arapskog poluotoka preko Kaje održao svojim neprijateljima, EU-ovim diplomatskim kuloarima počeo je kružiti francuski non-paper.
U njemu se predlaže da se smanje ovlasti EU-ove visoke predstavnice za vanjsku i sigurnosnu politiku te opseg i ovlasti cijele EU-ove diplomacije (EEAS). Ovoga puta imam puno razumijevanje za potez francuske diplomacije, koja nije nesklona ubacivati se u globalnu politiku iznenadnim show-posjetima i telefonskim razgovorima. Ali kad se Kallas, čija se težina u svjetskoj politici svodi na 30-ak tisuća eura EU-ove plaće, pokuša ubaciti u globalnu politiku u jeku pregovaračkog procesa s Iranom, to više nije samo pokazivanje EU-ove nemoći nego i njegovo javno ponižavanje.
Sretna je okolnost što njezino telefoniranje nitko ozbiljan ne doživljava ozbiljno. Nezgodno je što je njezina pozicija definirana EU-ovim (Lisabonskim) ugovorom i nije ju jednostavno mijenjati. A neugodno je što je ta epizoda još jedan podsjetnik koliko je u kriznim procesima EU nevažan kao akter globalne politike.
Bez utjecaja i velike europske države
Slabost EU-a kao vanjskopolitičkog aktera kronične je prirode. Prisjetimo se samo živopisne europske ministarske trojke predvođene luksemburškim ministrom Jacquesom Poosom koji je u srpnju 1991. proglasio rat u bivšoj Jugoslaviji završenim (a tek je počinjao) najavivši 'novo doba Europe, a ne Amerike'. Ništa se u EU-ovoj efikasnosti u globalnim eu sadkriznim situacijama otada do danas nije promijenilo. Jedino je ta 'jedinstvena' vanjska europska i sigurnosna politika u posljednjih petnaestak godina postala birokratiziranija i skuplja. Mnogo skuplja. U međuvremenu je Europa kao kontinent dodatno gubila vanjskopolitički utjecaj velikih europskih država.
UK postao je vanjskopolitički neprepoznatljiv u odnosu na uloge koje je igrao još prije nekoliko desetljeća (i koje su često bile suprotne hrvatskim nacionalnim interesima). Francuska je dodatno oslabjela...
Njemačka je uspjela ojačati politički utjecaj na kontinentu, ali ne dalje od njega. Države članice EU-a još su podjeljenije nego prije u ključnim vanjskopolitičkim pitanjima. Osim toga, unutarnjopolitička podijeljenost država EU-a sve se više preslikava na vanjskopolitička stajališta. Ukratko, EU i dalje ne može vanjskopolitički funkcionirati bez moćnijeg partnera.
Tu potrebu za snažnijim političko-obrambenim partnerom cijelo stoljeće – još od Prvoga svjetskog rata pa sve do ratova nakon raspada bivše Jugoslavije – pokrivao je SAD kao predvodnik političkoga Zapada. Uz glasnija ili manje glasna europska prigovaranja i junačenja: 'Sad ćemo mi, samo da se dogovorimo.' U međuvremenu stasali su novi globalni akteri, sa starim ambicijama (i) u odnosu na Europu upakiranima u nove, primamljive partnerske ponude. Putinov projekt 'ruskoga svijeta' i europske okolice ovisne o Moskvi upakiran je u narativ o jeftinome ruskom plinu i nafti nasuprot kapitalističkoj Americi orijentiranoj na profit. EU ga je počeo shvaćati tek kad su ruski tenkovi bili pred Kijevom.
Na što se svela ideja Europe
U skladu sa svojom dugoročnom doktrinom sadržanom u maksimi 'Njihovih je prvih pet godina, a naših sljedećih pet stotina', suvremena Kina ponudila je Europi jeftinu proizvodnju i velike profite. Ništa ljepše za kontinent umoran od rada, uljuljkan u svoju civilizacijsku superiornost i gramziv za novcem. Novo islamsko buđenje svoj je projekt dominacije ili eu zastavapotpune pobjede islama u svijetu upakiralo u kombinaciju zastrašivanja (terorizam), promjene Europe migracijama iz pozicije žrtve te utjecaja na europsku politiku i društva izdašnim korumpiranjem.
Idealna ponuda za Europu koja se boji nasilja: politička korektnost svrstava je uz žrtvu, a novac voli iznad svega, na svim razinama. Ideja Europe svela se na bitku za EU-ovu plaću od 30.000 eura. I dodatke.
Buđenje temeljnih zasada zapadne civilizacije, koje Donald Trump grubim i često neugodnim potezima pokušava provesti u SAD-u, u europskoj političkoj i društvenoj eliti izaziva otpor. To je zahtjevno. I ako se u sljedećih pet godina ne promijeni svijest u europskim političkim elitama, pitanje je koje će partnerstvo Europa izabrati na ovoj geopolitičkoj raskrsnici. Zasad Kaja telefonira svakomu pomalo. Za svaki slučaj.
Višnja Starešina
