Prošli je tjedan počeo dramatično, proslavom pokolja Hrvata u Srbu i okolici 1941
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 06 Kolovoz 2026 18:00
Prošli je tjedan počeo dramatično, proslavom pokolja Hrvata u Srbu i okolici 1941., uobličen u komunizmu u dan ustanka naroda (množina) Hrvatske. Da se ne bi zatrla tradicija, brinu se Pupovac i družina, pa pod blagonaklonim prešutnim blagoslovom aktualne hrvatske politike nastavljaju slaviti rečeni datum u već dugo samostalnoj hrvatskoj državi, što bi trebalo biti nedopustivo i neoprostivo
Gradacije: toplo, vruće, kipuće, osobito pati Europa, još i podgrijana požarima. Temperature se mjere u hladu, što znači da vam onih 37 stupnjeva na meteorološkim kartama lažno prikazuju stanje, treba dodati još pet, i to je ono pravo. U idućim danima doći ćemo i do 45, Hrvati će se osjećati kao 45. prošloga stoljeća. Uzgred: mačak Mak je na ovoj temperaturi dobio visoku temperaturu, sada je na antibioticima.
Prošli je tjedan počeo dramatično, proslavom pokolja Hrvata u Srbu i okolici 1941., uobličen u komunizmu u dan ustanka naroda (množina) Hrvatske. Da se ne bi zatrla tradicija, brinu se Pupovac i družina, pa pod blagonaklonim prešutnim blagoslovom aktualne hrvatske politike nastavljaju slaviti rečeni datum u već dugo samostalnoj hrvatskoj državi, što bi trebalo biti nedopustivo i neoprostivo, ali se događa iz godine u godinu. Mediji šute, prešućuju, vlada hrvatska šutnja. To jest tiskovine, ne i Hrvatska radiotelevizija, koja promovira skup i govornike, kao što se dogodilo navečer toga dana u središnjem dnevniku. Netko ondje o povijesti nema pojma, ili je riječ o većem problemu.
Suzdržavam se, jedva, ali ću osvijetliti problem s profesionalne strane. Prije rečenoga priloga proslave „ustanka“ u dnevniku (pišem malim početnim slovom) emitiran je prilog o podzemnim spremnicima smeća na Trgu bana Jelačića, njegovu ušću u Ilicu. Taj je zagrebački prilog bio pripremljen profesionalno: naznačena tema, govori se o protivnicima smećarskoga poteza, a zatim se pojavljuje i gradonačelnik, ha, koji objašnjava svoju odluku, da je sve u redu, ima sve papire, čist posao. Znači, HTV se ponašao profesionalno, osvijetlio sa svih strana, a gledateljima prepustio da sami zaključe (premda su Zagrepčani već i prije zaključili da je riječ o kulturocidu, štoviše rezignirano komentiraju da sekta proizašla iz podzemlja ima naravno afinitete prema podzemnim spremnicima u središtu grada, osobito ispred raznih spomenika kulture, a netko iz zgb. političke oporbe usporedio taj potez s onim iz 1945., to jest s uklanjanjem bana Jelačića, uključujući i njegova konja.
Zašto uspoređujem ta dva priloga u središnjem dnevniku HTV-a? Zato što mučni „ustanički“ prilog nije imao profesionalan pristup. Ako je već trebalo, a nije, pustiti zloban i zlokoban govor o navodnom ustanku, onda je u duhu novinarskoga profesionalizma svakako trebalo prizvati u studio jednoga od mnogih hrvatskih povjesničara koji znaju što je bilo.Srb skup2 Takav bi objasnio da su svršetkom srpnja 1941. još izmiješani četnici i partizani pod zajedničkom srpskom egidom na najbestijalnije moguće načine pobili Hrvate koje su uspjeli dohvatiti, bez obzira na spol i dob, ubili i hodočasnike, zaklali sve živo u Boričevcu, ispekli na ražnju župnika Gospodnetića, svećenika s otoka Brača. Ali ne, HTV nije pozvao upućenoga povjesnika u studio, te je tako neupućeni mladi gledatelj vjerojatno zaključio da je bilo kako je Pupovac rekao, da je 27. srpnja svjetionik novije hrvatske povijesti, radostan dan, jer ako nije, zašto bi nacionalna hrvatska televizija tako lijepo i zdušno servirala snimku skupa i govornika, zašto hrvatska vlast nije poslala policiju da rastjera krivotvoritelje povijesti, koji slave dan pokolja Hrvata, pogrom i užase, koji su se, nota bene, ponovili 1991.
Pupovac i kompanija usporedo pokušavaju isto tako lažno prikazati položaj srpske manjine u Hrvatskoj, izazivaju, provociraju, toliko su ugroženi da povremeno sudjeluju i u Vladi RH. Analize koje kazuju da je zaštita manjina u Hrvatskoj veća no igdje u Europi – prešućuju. Srpska šutnja. Provokacije poput 27. srpnja služe im zato da izazovu Hrvate, koji naravno reagiraju, a te se reakcije onda u pupovačkoj kuhinji serviraju kao ustašizam.Milorad Pupovac I dostavljaju još svježe u destinacije, ha, izvan Hrvatske, ne samo u Beograd, nego i u Moskvu. Pročitao sam na nekim portalima ono što nismo mogli saznati s ekrana i papira, da je zločinac Putin izvolio reći nekoliko rečenica o potrebi ruske zaštite srpstva općenito, što nakon svih iskustava s Ukrajinom i inima zvuči zloslutno. Navodno SNS i njegovi „književnici“ pišu bijelu knjigu o ugroženosti, s nabrajanjem pojava i nepoćudnih autora, a knjiga će zatim biti prevedena na ruski.
Dobro. To jest nije dobro. U pozadini svega je (bližimo se Oluji) razumljiva histerija, neprestana, što projekt srpske države u hrvatskoj državi nije uspio, pa se trebalo prilagoditi vremenu i naći nove načine kako bi se korak po korak ublažile posljedice nevolje i dočekalo novo novo vrijeme u kojemu će stvari doći na svoje mjesto.
Drugi događaj u prošlom tjednu vezan je uz Međugorje, skrnavljenje kipa Blažene Djevice Marije i palež oltara. Uhvaćen počinitelj, navodno Poljak, vuk smotnjak, u što sumnjam. Reakcija Crkve i restauratora bila je munjevita, šteta sanirana, Gospa opet bijela. Ne možemo imati dvije crne Bogorodice, jedna je već odavno u Mariji Bistrici, a kako je kip pocrnio opisao sam detaljno u „Hrvatskih legendama“. Zakopana, zazidana, opožarena, marijabistrička Madona dijelila je sudbinu hrvatskoga naroda. Prvotno je bila u kapelici na Vinskom vrhu iznad Marije Bistrice, meni poznatom vrhu, gdje je šira obitelj imala vinograde.
Milivoj Puhlovski
U zadnje vrijeme smrt često kosi Smogovce. Tek što smo ispratili Mazala, odnosno glumca Damira Šabana, stigla je vijest o smrti redatelja (ne samo) Smogovaca, Milivoja Puhlovskog. Iza njega ostaju igrani i dokumentarni filmovi, te televizijske nizanke. Na Akademiji dramskih umjetnosti učio je od najboljih, znanje poslije prenosio na mlađe, asistenti su mu bili sada ugledni filmski režiseri, a bio je napokon i profesor na istoj Akademiji. Poznavali smo se i surađivali od sedamdesetih godina prošloga stoljeća, angažirao me je (odnosno producent) da popravim scenarij za film S.P.U.K, kratica ironičnoga „sreća pojedinca uspjeh kolektiva“. Milivoj PuhlovskiDrugi (ili prvi) njegov igrani film „Živi bili, pa vidjeli“ u suatorstvu s Gamulinom, nepravedno je zaboravljen, čast HTV-u, koji je taj film prikazao u petak navečer. Pa se vidjelo kako su mladi Puhlovski i Gamulin oštroumno i razigrano posegnuli za temom urbanizma i arhitekture, za socijalističkom, ah, navadom gradnje spavaonica, na žalost neumrlom, te mi se na trenutak činilo da korespondira s nedavnom Deklaracijom o prostoru Andrije Mutnjakovića i skupine hrvatskih arhitekata. Film vrlo dobar, s tragikomičnim zapletom u sudbini mlade obitelji, a finale – vožnja kreveta na kamionu kroz Zagreb, doista nezaboravan. Pa i zato da se ne zaboravi kako je Zagreb izgledao tih godina.
No, Milivoj Puhlovski kao da se najbolje našao i snašao u televizijskom poslu, osobito naravno u režiji Smogovaca, te u nizanki Lažeš, Melita. Otkrio je svu silu mladih glumaca, djece, koja su rasla zajedno sa serijom, snimanom od 1982. do kasnih devedesetih. Angažirao i poznate tada odrasle glumce, pa napokon i ljude iz javnoga života (Franjo Tuđman, Ćiro Blažević, Zajec…). A kako smo surađivali? Ma odlično, nije tu bilo tenzija kao u slučaju Smoje – Marušić. Ja se kao scenarist nisam miješao u njegov posao, Milivoj (zvan Pule), čvrsto se držao scenarija. Sve je počelo kao bezazlena nizanka za djecu nastala u tadanjem igranom programu za malene, a završilo kao društveni fenomen. Pa kako to već ide sa serijama, više se govorilo o scenaristu i autoru knjige, nego o redatelju, pa sam u svakom intervjuu morao ponavljati da je za televizijske Smogovce najzaslužnije umijeće Milivoja Puhlovskog. Što jest, jest. Nekako su ga uvijek zaboravljali, a on nije imao talent ni volju za osobnim promoviranjem. U privatnom životu pomalo boem, čovjek izrazito velike životne energije, u svojoj umjetnosti odgovoran i discipliniran. Ne treba zaboraviti ni njegove odlične dokumentarne filmove. Laka mu hrvatska zemlja. Sućut obitelji, ženi Marini Šur Puhlovski, sjajnoj književnici, i kćeri Mirti, koja je pošla očevim tragom.
