Nije problem (samo) u Karleuši i otkazivanju, već u zakazivanju
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 13 Kolovoz 2026 13:00
‘Prekogranična braća’ nisu uspjela osvojiti nas teritorijalno, pa se netko perfidno sjetio “kulturnog” rata. Filmovi, serije, koncerti, izložbe… sve nešto “zajedničko”, sve za publiku “od Vardara pa do Triglava”. Sve nešto “da nas spaja”. Ali samo u tih sat – dva. Nakon toga pokupe lovu i vraćaju se u zagrljaj svog režima. A njihove ili “zajedničke” projekte financira i naše Ministarstvo kulture i medija.
‘Sklisko tlo’ termin je kojim bi se djelomično moglo opisati stanje koje vlada oko glazbe premrežene s politikom. Kome su javni nastupi dozvoljeni, kome nisu? Tko je dobrodošao u Hrvatsku, a tko od naših pjevača (ne) želi nastupati u Srbiji, uključujući i prostore nekadašnjih logora? Ni tri desetljeća nakon Domovinskog rata emocije nisu stišane. I neka je tako. Nije stvar ni u kakvoj mržnji. Stvar je principa. Poruke. Nije stvar ni u Jeleni Karleuši čiji je nastup, predviđen na blagdan Velike Gospe u Vodicama, otkazan. Stvar je dobroga ukusa. I toga što smo zaboravili tko smo. I da smo svoju djecu, uz vlastitu (glazbenu) kulturu na vrijeme trebali očuvati od jeftinih nota i ispraznih stihova. I to manje ili više uspješno zapakiranih u loše političke parole izvođača.
Nije problem (samo) u Karleuši
Nastup Jelene Karleuše, evidentno režimske pjevačice s retorikom ‘niz dlaku Aleksandru Vučiću’ (koji misli da je Glina dio Srbije), zakazan za 10 dana od proslave veličanstvene VRO Oluja u Vodicama, otkazan je. (Znate, ona VRO Oluja koja je tamo, preko granice, za tu ekipu, “zločinački pothvat”, “pogrom Srba”…) Nije problem u otkazivanju. Stvar je u tome kako je uopće došlo do zakazivanja!
I nije problem ni (samo) u Jeleni Karleuši. Problem je u mnogobrojnim turbofolk izvođačima koji su desetljećima tutnjali hrvatskim pozornicama. Ono što se nekad iskazivalo kroz rock glazbu, da bi se inatilo roditeljima i ostalim autoritetima, sada se proteže kroz kaljužu ‘cajki’. Dozvolili smo doticanje dna događajima poput ‘Kafansko veče’ koje se događa u glavnom gradu Hrvatske. Kako je uopće došlo do zakazivanja ovakvih događanja!?
Retorika jedno, novac – drugo
Tobože pomirljive poruke koje je Karleuša slala uoči koncerta, poručujući da je “mila i pitoma”, ipak nisu naišle na plodno tlo. Pjevačica nakon otkazivanja ističe da je “žrtva nepravde i izvrtanja riječi”. Iako, dok je Hrvatskoj željela da joj se “desi” isto zlo, referirajući se na pad nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, riječi nije birala.
Neka se Hrvatskoj i Hrvatima dogodi što god, a ona će samo ponekad doći u neki klub po novac. Lijepo zamišljena korist. Gotovo preslikan obrazac nekih političkih struktura koje djeluju, vjerovali ili ne, i u samoj Hrvatskoj.
Srpski mediji, prenoseći Karleušine riječi, u naslov su stavili da je pjevačica “poslala brutalnu poruku Balkanu”: Ponosna sam što dolazim iz Srbije”. (Već vidim kako joj na ovo plješću i sve ove struje u Hrvatskoj bliske s Vučićevom politikom…)
Imam i ja jednu “brutalnu” poruku: ponosna sam što dolazim iz Hrvatske. (Sad ovi što su gore pljeskali, u mojoj rečenici vide – fašizam.)
Turbofolk nije kultura!
No, alarm za jeftine note i stihove i dno hrvatske (glazbene) kulture oglasio se još davno. Nije ovo problem Karleuše iz ljeta 2026. Taj se problem taložio kroz zadnja tri desetljeća. ‘Prekogranična braća’ nisu uspjela osvojiti nas teritorijalno, pa se netko perfidno sjetio “kulturnog” rata. Filmovi, serije, koncerti, izložbe… sve nešto “zajedničko”, sve za publiku “od Vardara pa do Triglava”. Sve nešto “da nas spaja”. Ali samo u tih sat – dva. Nakon toga pokupe lovu i vraćaju se u zagrljaj svog režima. A njihove ili “zajedničke” projekte financira i naše Ministarstvo kulture i medija. Pardon, “ustaško” ministarstvo. Milina.
Lijevo nastrojeni građani Hrvatske prozivaju braniteljske udruge da se “petljaju” u kulturu. Ja se pitam – zašto im je toliko trebalo da se oglase? Vi ste stvorili državu, vi imate i pravo ukazivati na nedostatke u društvu!
Jer turbofolk nije kultura, koliko god se netko upinjao da nam objasni drukčije. A doći ćemo valjda i do stupnja svijesti kad će navedeno Ministarstvo biti u stanju “zavrnuti slavinu” izležavanjima po asfaltu i sličnim eskapadama koje se nazivaju suvremenom umjetnošću.
Reakcije braniteljskih udruga i političkih stranaka
Udruge hrvatskih branitelja i manji dio političkih stranaka otvoreno su posljednjih godina iskazivale protivljenje nastupima kojima ne bi trebalo davati prostora u našoj zemlji.
Karleuša se našla u središtu zbivanja i kad se Domovinski pokret Kaštela, u srpnju 2023., usprotivio njezinom nastupu na Barbarincu u Kaštelanskom zaljevu. DP Kaštela pojasnio je da “ovaj glazbeni izričaj ne pripada našem podneblju” te da “moramo čuvati mediteransku i europsku kulturu kojoj pripadamo”. Hvala Bogu, eto, ima i svjesnih ljudi.
Problem zakazivanja koncerata događao se i ranije, a nisu se birali ni termini. Karleuša je trebala nastupiti 2019. godine u Dubrovniku, upravo na datum kada se Dubrovnik prisjeća pogibije branitelja Marija Pezzija, Hamdije Kovača, Antonija Vatovića Vajte, Željka Raguža, Francija Lazibata i Vedrana Ivoševića Genocida.
I jedan bjelovarski noćni klub, u studenome 2024., pred Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, najavio je nastup “Kraljice Balkana – Seke Aleksić”.
Kakvo nepoštovanje!
Urnebesni srpski mediji
Naravno da izvođači iz drugih zemalja, pa i Srbije, moraju moći nastupati u Hrvatskoj. Stvar je otvorenog tržišta. Ali izvođači koji hrvatskoj državi i narodu javno ne žele dobro, trebali bi biti predmetom hrvatskih institucija, pa i pitanjem prelaska granice.
Osobama koje izjavljuju rečenice poput “Svakom Hrvatu je djed ubijao Srbe” ili optužuje Hrvatsku da uz američku i englesku tajnu službu organizira prosvjede po Srbiji (pitam se je li žena prodala ideju za filmski scenarij) potrebno je predočiti daleko ozbiljnije sankcije od otkazivanja koncerta u nekom noćnom klubu.
I za kraj, jedan duhoviti dio iz srpskih medija:
“Pod izgovorom lažne brige za bezbednost, a zapravo pod naletom antisrpske histerije koja danima divlja u delu hrvatske javnosti, doneta je skandalozna odluka kojom se po ko zna koji put pokazalo da Srbi u takvom okruženju nemaju osnovna ljudska prava, a kamoli pravo na pesmu i zabavu.”
Nakon ovoga, svaki daljnji komentar je suvišan.
Helena Mostarkić Gobbo/narod.hr
