Sve više homoseksualaca okreće se desnici: Migracije i sigurnost mijenjaju političke prioritete
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 14 Kolovoz 2026 16:05
Dugo je u europskoj politici postojala pretpostavka da homoseksualni birači gotovo automatski pripadaju lijevo-liberalnom političkom spektru. Povijesna povezanost lijevih stranaka s borbom za LGBT prava učvrstila je uvjerenje da seksualna orijentacija u velikoj mjeri određuje politički izbor.
Međutim, posljednja istraživanja javnog mnijenja i izborni trendovi u nekoliko europskih zemalja pokazuju drugačiju sliku. Naime, sve veći broj homoseksualaca daje potporu desnim strankama, a među ključnim razlozima navode se pitanja migracije, javne sigurnosti, kriminala i društvenih promjena.
Ovaj trend ne znači da su homoseksualni birači kao skupina postali desno orijentirani, nego pokazuje da se među njima pojavljuje politički vidljiva manjina koja svoje glasovanje više ne temelji isključivo na pitanjima identiteta i LGBT politike. Dio birača smatra da su teme poput sigurnosti, kontrole granica i gospodarskih pitanja postale važnije od tradicionalne podjele lijevo-desno kada je riječ o pravima homoseksualnih osoba.
Njemačka – simpatije homoseksualaca rastu prema AfD-u
U Njemačkoj je posebnu pozornost privuklo istraživanje platforme Romeo. Prema njihovoj anketi provedenoj među 60.560 njezinih korisnika u Njemačkoj uoči izbora 2025., AfD je dobila 27,9 posto glasova i bila najjača pojedinačna stranka u tom uzorku. Riječ je, međutim, o anketi korisnika jedne specijalizirane platforme, a ne o reprezentativnom istraživanju svih homoseksualnih birača u Njemačkoj.
Posebnu simboliku u toj priči ima činjenica da je čelnica AfD-a Alice Weidel otvoreno homoseksualna žena. Weidel živi sa svojom partnericom Sarah Bossard, koja je rođena na Šri Lanki, a zajedno imaju dvije kćeri. Njezin politički uspon često se navodi kao primjer da se tradicionalne političke poveznice između manjinskog identiteta i određenog političkog tabora mijenjaju.
U Francuskoj Bardella sve popularniji
U Francuskoj se sličan trend vidi kroz rast potpore Nacionalnom okupljanju (Rassemblement National). Prema istraživanju instituta Ifop za časopis Têtu iz 2026. godine, Nacionalno okupljanje (Rassemblement national) zadržava snažnu potporu među LGBT biračima, a kandidat RN-a Jordan Bardella bio je izbor 27 posto ispitanika u toj skupini.
Ova analiza i slične pokazuju da dio LGBT birača koji podupire RN svoju odluku ne temelji prvenstveno na identitetskim pitanjima, nego na širim političkim temama, među kojima se posebno ističu sigurnost i opći politički smjer zemlje.
Ovaj trend pokazuje da se političko ponašanje LGBT birača u Francuskoj sve manje može promatrati kroz raniju pretpostavku da će seksualna orijentacija automatski odrediti političku pripadnost. Dio tih birača svoje odluke oblikuje prema širim društvenim i političkim pitanjima, a ne isključivo prema stavovima stranaka o LGBT temama. Time se mijenja i tradicionalna slika LGBT biračkog tijela kao gotovo isključivo vezanog uz lijevo-liberalne stranke.
Reform UK dobio potporu 25 posto homoseksualaca, više od Zelenih
Iznenađujući pomaci vidljivi su i u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prema istraživanju More in Commona među homoseksualnim i biseksualnim muškarcima, Reform UK bila je najpopularniji politički izbor s 25 posto potpore, ispred Zelenih (19 posto), Laburista (18 posto) i Konzervativaca (15 posto). Iako se radi o specifičnoj skupini ispitanika, a ne o reprezentativnom uzorku cijele LGBT populacije, rezultati ukazuju na promjenu tradicionalnih političkih obrazaca.
Dio birača koji podržavaju Reform UK svoju odluku povezuje s pitanjima poput migracije, sigurnosti i društvenih vrijednosti, smatrajući da liberalne vrijednosti, uključujući prava homoseksualnih osoba, trebaju biti zaštićene neovisno o kulturnom podrijetlu pojedinih zajednica.
Lijeve stranke previše su fokusirane na ideološka pitanja dok zanemaruju druge probleme
Dio homoseksualnih muškaraca koji se okreće desnim strankama smatra da ih lijeve stranke više ne predstavljaju jer su se, kako tvrde, previše usredotočile na ideološka pitanja, dok zanemaruju teme koje smatraju neposrednijima, poput sigurnosti, migracije i gospodarskih pitanja. Dio tih birača smatra da su se političke rasprave udaljile od svakodnevnih problema građana.
Bez obzira na različita politička tumačenja, vidljivo je da se mijenja tradicionalna povezanost između homoseksualnog identiteta i političkog izbora. Dio homoseksualnih birača više ne određuje svoj politički izbor isključivo kroz pitanja povezana s identitetom, nego prema širim društvenim i političkim prioritetima. U pojedinim europskim zemljama među tim pitanjima sve veću važnost imaju sigurnost, migracija i odnos prema društvenim promjenama.
