Medijski dvostruki kriteriji: nacionalnost se ističe kada su Srbi žrtve, ne i kad su krivci
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 25 Kolovoz 2026 18:59
Kad su žrtve Srbi, nacionalnost je važna za naslov, a kada su osumnjičenici, isti mediji odjednom ističu samo državljanstvo.
Medijski dvostruki kriteriji
Nedavni incident masovne tučnjave turista u Dubrovniku, u kojoj su sudjelovali i srpski državljani, ponovno je otvorio pitanje načina na koji hrvatski mediji biraju informacije koje će istaknuti u naslovu i tekstu. U jednom slučaju nacionalnost je važna i istaknuta, dok u drugom, kada se pripadnici iste skupine pojavljuju kao osumnjičenici za teška kaznena djela, ta ista nacionalna pripadnost odjednom postaje nevažna i ostaje samo podatak o državljanstvu.
Tu se više ne radi samo o izboru riječi. Način izvještavanja izravno utječe na sliku koju javnost dobiva o nekom događaju. Je li riječ o novinarskoj manipulaciji, pokušaju podizanja tenzija ili jednostavnom lovu na klikove, teško je reći, ali jedno je sigurno, kriteriji nisu uvijek isti.
Kada se dogodi incident u kojem su žrtve pripadnici srpske nacionalne manjine, njihova nacionalnost nerijetko se nađe već u naslovu. Formulacije poput „Napadnuti Srbi“ odmah događaj stavljaju u kontekst nacionalnih odnosa, iako motiv napada u trenutku objave često još nije poznat.
S druge strane, kada se osobe srpske nacionalnosti nađu među osumnjičenima za ozbiljna kaznena djela, poput podmetanja požara ili izazivanja opće opasnosti, naslov često govori o „hrvatskim državljanima“. Nacionalna pripadnost tada nestaje iz priče, a ostaje podatak o državljanstvu.
Isti kriterij očito ne vrijedi uvijek. Kada se neki hrvatski državljanin uhiti u inozemstvu, vrlo brzo u naslovu postaje Hrvat, a ne „hrvatski državljanin“. Nacionalnost tada više nije nevažan podatak.
Samo navođenje nacionalnosti nije problem. U određenim slučajevima taj podatak može biti važan za razumijevanje događaja. Problem nastaje kada se isti kriterij ne primjenjuje jednako na sve.
Ako je nacionalnost važna kada je netko žrtva, teško je objasniti zašto odjednom postaje nevažna kada je netko osumnjičenik. Ako, pak, nacionalnost nije važna za izvještavanje o kaznenom djelu, onda bi isti kriterij trebao vrijediti i kada su žrtve pripadnici određene nacionalne skupine.
Takvo selektivno izvještavanje ostavlja dojam da se identitet sudionika ističe onda kada može pojačati određenu poruku, a prešućuje kada bi mogao otvoriti neugodna pitanja.
Upravo zato problem nije u jednoj riječi ili jednom naslovu. Problem je u dvostrukim kriterijima.
Mediji imaju pravo procijeniti koje su informacije važne za javnost, ali ta procjena trebala bi biti jednaka bez obzira na to tko se nalazi u ulozi žrtve, a tko u ulozi osumnjičenika. Nacionalnost ne može biti važna samo onda kada odgovara priči koju se želi ispričati.
Čitatelji imaju pravo na činjenice, ali i na jednake kriterije u njihovu predstavljanju. Kada se isti podatak u jednom slučaju ističe, a u drugom prešućuje, teško je to nazvati objektivnim izvještavanjem. Tada mediji više ne prenose samo događaj, nego čitatelju sugeriraju kako ga treba doživjeti.
