Gospić, požari i SOA bez ravnatelja: Tko čuva Hrvatsku?
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 01 Rujan 2026 19:03
Istragu o odlaganju opasnog otpada u Gospiću Uskok, u suradnji s Europolom, vodi kao djelo organiziranoga međunarodnoga kriminala. Dosadašnji nalazi govore da je kamionima iz Italije, Austrije i Slovenije dovezeno i iskrcano oko 37.000 tona ilegalnog otpada, uključujući onaj koji sadržava iznimno opasne supstancije.
To znači da nije riječ samo o lokalnome ekološkom problemu, a ni samo o organiziranome kriminalu koji potencijalno uključuje kriminalnu suradnju osoba iz niza državnih institucija, lokalne vlasti i privatnoga (Je li posrijedi samo privatni?) kriminalnog miljea u više država.
Riječ je i o ozbiljnome sigurnosnom pitanju na državnoj razini. To više što se čini da Gospić nije izolirani slučaj, već jedan od slučajeva. Tek na Uskokov poticaj (objava analize iz istrage) slučaj Gospić postao je vruća politička tema. Uslijedilo je uobičajeno političko tamburanje (neka se ne uvrijede tambure): tko je znao i trebao znati, tko mora otići, tko je morao vidjeti kamione, tko je sve započeo? Nisam primijetila da je itko pokušao tražiti odgovor na ključnoj adresi za pitanja nacionalne sigurnosti: od ravnatelja SOA-e.
Turudić zna više nego što govori
Nakon niza požara diljem Dalmacije, u okolici Zadra na djelu je zatečeno i uhićeno četvero potpaljivača. Mediji, ovisno o svojoj političkoj orijentaciji, bave se time trebaju li prikriti ili naglasiti da je riječ o četvero Srba iz zadarskoga zaleđa. Meni je u cijelome slučaju najzanimljivija objava glavnoga državnog odvjetnika Ivana Turudića – da se istražuju 'mogući teroristički motivi' njihova čina.
A način na koji su ti 'hrvatski državljani' privedeni istražnom sudcu, u onim bijelim kombinezonima, upućuje na to da bi pravna kvalifikacija djela na kraju mogla i završiti kao 'čin terorizma' te da Turudić zna o tome mnogo više nego što soajavno govori. Pitanje je: domaćeg ili međunarodnog terorizma? Vjerujem da vam prvo na pamet pada Srbija, ali ne mora biti. Međunarodni, a osobito državno sponzorirani, terorizam kompleksniji je od prve asocijacije. I tu opet ulazimo u SOA-inu domenu.
Bez suradnje sa SOA-om DORH teško može utvrditi terorističke motive izvršitelja, a osobito njihovu povezanost s višim instancijama. Što je teroristički čin bolje planiran – a to je u pravilu slučaj s terorizmom koji organiziraju strane službe – to je teže post festum utvrditi povezanost drugih država s izvršiteljima. Za izvršitelje često biraju problematične likove, osobe s nekakvim kriminalnim dosjeom. Budu li kojim slučajem i otkriveni, ispadne da su se pijani malo igrali šibicama. I tako diljem Dalmacije. Drukčije je ako, primjerice, SOA otkrije pripremu, a onda možda i prati izvedbu (terorističkoga) čina. Ravnatelj SOA-e opet bi bio najkompetentnija adresa za taj skup pitanja.
A kako svoje spoznaje ravnatelji tajnih službi u pravilu ne iznose medijima, bilo bi logično i umirujuće ovih dana vidjeti negdje vijest s fotografijom o tome kako su se predsjednik Vlade i predsjednik države sastali s ravnateljem SOA-e, da ih je on upoznao sa sigurnosnim spoznajama i procjenama. Umjesto toga stvaranje javnog narativa o sigurnosti postalo je politikantska igra.
Zamjenska funkcija bez lica
No tu postoji problem koji nitko u hrvatskoj politici i medijima uopće ne spominje. SOA, naime – nema ravnatelja. I to već gotovo dvije godine. Zato što su se premijer Plenković i predsjednik Milanović dogovorili da se ne mogu dogovoriti o kandidatima. Pa su dva mjeseca prije odlaska bivšega ravnatelja SOA-e Daniela Markića na dužnost direktora upitnikObavještajno-analitičkoga centra EU-a (EU INTCEN-a) dogovorno popunili mjesto zamjenika SOA-e imenovavši na tu dužnost, na Milanovićev prijedlog, dotadašnjega pomoćnika ravnatelja za operacije Hrvoja Omrčanina. Ništa neobično. No neobično je i neozbiljno da će se 1. rujna navršiti dvije godine otkad zamjenik vodi SOA-u – kao ravnatelj umjesto ravnatelja. Da čovjeka koji de facto vodi SOA-u nikad nismo vidjeli, ni protokolarno.
Da ne postoji njegova javno dostupna fotografija. Da se pitate: 'Postoji li uopće, ili je možda AI konstrukt?' U zapadnim demokratskim državama to je nepojmljivo. Pa danas čak i šefovi kineskih i iranskih tajnih službi imaju javno dostupne fotografije, o ruskima da ne govorimo. Oni su lica tih službi i državne sigurnosti. U nas je Hrvoje O. zamjenska funkcija bez lica. Ali nitko i ne pita za njega. Nikomu nije problem što SOA nema ravnatelja. Možda bi se to moglo kvalificirati kao udruženi politički pothvat razaranja države? A otrovni otpad kod Gospića i palež po Dalmaciji kao njegove posljedice?
Višnja Starešina
