Eurozastupnik: Zaštita djece ne smije postati izgovor za masovno prikupljanje osobnih podataka
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 25 Rujan 2026 15:07
Provjera dobi mora biti učinkovita, ali istodobno mora poštovati pravo na privatnost. Zaštita djece ne smije postati izgovor za masovno prikupljanje osobnih iskaznica ili drugih osobnih podataka. Europa bi trebala razviti rješenja koja omogućuju provjeru dobi bez stvaranja novih oblika nadzora.
Neposredno nakon što je posebna stručna skupina Europske komisije za sigurnost djece na internetu preporučila da djeca mlađa od 13 godina ne bi trebala koristiti društvene mreže, Odbor za kulturu i obrazovanje Europskog parlamenta odobrio je izvješće Sandra Ruotola o utjecaju društvenih mreža i šireg internetskog okruženja na mlade. On kaže da provjera dobi “mora biti učinkovita, ali istodobno mora poštovati pravo na privatnost” te ne smije služiti za masovno prikupljanje osobnih iskaznica.
Izvjestitelj Sandro Routolo za EU Perspectives govorio je o tome treba li Europi zajednička minimalna dob za korištenje društvenih mreža, kako bi trebao funkcionirati predloženi „način rada za mlade”, koje rizike predstavljaju AI suputnici i internetske igre te što još treba urediti Aktom o digitalnim uslugama (DSA) i budućim Aktom o digitalnoj pravednosti (DFA).
Dobna granica ne može se odrediti na temelju političke procjene
Na pitanje podržava li uvođenje zajedničke minimalne dobi za korištenje društvenih mreža u Europskoj uniji i treba li ona biti 13 godina, odgovara:
“Podržavam zajednički europski okvir. Danas djeca koriste iste platforme, gledaju isti sadržaj i izložena su istim algoritmima diljem Europske unije, no pravila se i dalje razlikuju od jedne države članice do druge. Takva rascjepkanost nije ni učinkovita ni razumljiva obiteljima, a platformama omogućuje djelovanje u okruženju pravne nesigurnosti. Europi je potreban zajednički pristup.
Prilikom izrade izvješća svjesno smo odlučili da dobnu granicu ne određujemo isključivo na temelju političke procjene. Takve odluke utječu na kognitivni, emocionalni i društveni razvoj djece te se moraju temeljiti na znanstvenim dokazima i stručnim preporukama“.
Dodaje da je preporuka da djeca mlađa od 13 godina ne bi trebala imati samostalan pristup društvenim mrežama.
Posebno, kaže, zabrinjavaju alati umjetne inteligencije i chatovi koji “oponašaju prijateljstvo ili emocionalnu bliskost. Takvi sustavi mogu prikupljati iznimno osjetljive informacije, stvarati ovisnost te iskorištavati osjećaje usamljenosti ili emocionalne ranjivosti”.
Kaže da određenje minimalne dobne granice ima smisla samo ako se razvije učinkovit sustav provjere te dobit kako bi se štitila privatnost korisnika.
Što zabrinjava?
U izvješću koji je izradio spominje i poseban “način rada za mlade”.
“Način rada za mlade trebao bi predstavljati dodatni, automatski sloj zaštite: bez ciljanog oglašavanja, uz maksimalnu privatnost kao zadanu postavku, ograničenja najovisnijih funkcionalnosti, sigurnije sustave preporuka sadržaja i manji broj nametljivih obavijesti. Trebao bi biti jednostavan za razumijevanje, teško zaobići i automatski aktiviran od prvog trenutka kada maloljetnik počne koristiti uslugu. Drugim riječima, potreban je dvostruki pristup: sigurnije platforme za sve korisnike te snažnije i dobi prilagođene zaštitne mjere za djecu”.
Pojasnio je što znači pojam „social media+”:
“Izraz ‘social media+’ odražava stvarnost u kojoj mladi danas žive. Oni svoj digitalni život ne dijele prema pravnim kategorijama koje koriste institucije. Za njih su društvene mreže, aplikacije za razmjenu poruka, platforme za dijeljenje videozapisa, internetske igre, streaming i umjetna inteligencija često dio jednog jedinstvenog digitalnog iskustva”.
Uz umjetnu inteligenciju, ističe kako ga zabrinjavaju i internetske igre te aplikacije koje kombiniraju društvenu interakciju s mehanizmima nalik kockanju, poput loot boxova i nasumičnih nagrada te funkcije razmjene poruka, prijenosi uživo, virtualna i uranjajuća okruženja te neželjeni kontakti odraslih ili drugih korisnika.
Osvrnuo se i na Akt o digitalnim uslugama (DSA).
“DSA ne može djelovati izolirano. Potrebna je usklađenost s propisima o zaštiti potrošača, Općom uredbom o zaštiti podataka (GDPR), Aktom o umjetnoj inteligenciji (AI Act), Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama (AVMSD) i budućim Aktom o digitalnoj pravednosti (DFA). Problem nije u donošenju novih propisa radi samih propisa, nego u zatvaranju praznina između postojećih zakonodavnih instrumenata i osiguravanju da platforme ne mogu izbjeći odgovornost premještanjem određene prakse iz jedne regulatorne kategorije u drugu”.
Zaštita ne smije omogućiti prikupljanje podataka
Najavio je što po pitanju zaštite djece na internetu očekuje Europske komisije.
“Očekujem sveobuhvatan europski prijedlog, a ne samo objavu dobne granice. Pitanje dobi važno je, ali mora biti dio šire strategije koja obuhvaća dizajn platformi, provjeru dobi, zaštitu privatnosti, roditeljske alate, sustave preporuka sadržaja, štetni sadržaj i učinkovitu provedbu propisa.
Prijedlog bi trebao uspostaviti zajednička pravila u cijeloj Europskoj uniji te preporuke stručnjaka pretočiti u postupan pristup prilagođen dobi korisnika. Djeci mlađoj od 13 godina ne bi trebalo biti dopušteno samostalno koristiti društvene mreže. Nakon 13. godine veća razina samostalnosti trebala bi biti povezana sa sposobnošću platformi da dokažu kako su njihove usluge sigurne i primjerene adolescentima. Teret dokazivanja mora se prebaciti s obitelji na kompanije.
Također očekujem konkretne mjere protiv dizajna koji potiče ovisnost i manipulaciju. Nije dovoljno djetetu poslati obavijest da je previše vremena provelo na internetu, dok ga cijela platforma i dalje potiče da ostane povezano. Mora se promijeniti sama arhitektura platformi.
Provjera dobi mora biti učinkovita, ali istodobno mora poštovati pravo na privatnost. Zaštita djece ne smije postati izgovor za masovno prikupljanje osobnih iskaznica ili drugih osobnih podataka. Europa bi trebala razviti rješenja koja omogućuju provjeru dobi bez stvaranja novih oblika nadzora.
Na kraju, Komisija mora objasniti kako će se ta pravila provoditi, tko će biti odgovoran za njihovu provedbu i kojim će se resursima to osigurati. Prijedlog koji će biti predstavljen nakon ljeta trebao bi otvoriti zakonodavni postupak u kojem će Europski parlament, Komisija i države članice zajednički raditi na europskom rješenju. Tehnologija se razvija iznimno brzo i više si ne možemo dopustiti da reagiramo tek nakon što su djeca već pretrpjela posljedice”, zaključio je.
