Afera Gospić: Danju glume domoljube, noću žmire na opasni otpad
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 23 Listopad 2026 17:01
![]()
Afera koja raste u vezi s neodgovornim, nekontroliranim i kriminalnim iskrcavanjem našeg i tuđeg, opasnog i manje opasnog otpada podsjetila me na jednu pričicu iz televizijske 'šminke'. Nekoć, kada su ozbiljne televizijske kuće imale ozbiljne i vrsne šminkerice, ispričala mi je jedna od tih uistinu vrsnih zgodu iz svog iskustva.
Hvaleći njezine šminkerske vještine, jedna od tadašnjih viđenijih političarki zamolila ju je da je našminka onako prekrasno kao prošli put. Jer šminka joj je divno držala – još tri dana poslije emisije. Imena su nevažna. Model je bitan. Ta izvanjska – šminka bez umivanja – zapravo je model u svim područjima hrvatskoga institucionalnog djelovanja.
Umijeće uzimanja uzoraka
Nije problem ako prijepodne ista osoba domoljubno i suverenistički zagovara našu čistu prirodu, našu pitku vodu, naše zeleno ličko, plavo morsko ili žuto slavonsko srce. A navečer dogovara iskrcavanje opasnoga, sumnjivoga, u svakom slučaju štetnog otpada u ta naša 'srca'. Ili se bar pravi da nije vidjela. Jer mogla bi izgubiti funkciju, radno mjesto, priliku za napredovanje.
A istinski i ne vidi što je sporno u tome da danju braniš čistoću i zdrav život, a noću zažmiriš na malo otrova. Pa to rade svi. Ili, gledano iz lijevo-zelene perspektive, koja na sebe preuzima odgovornost za ekološku čistoću ne samo jedne male države nego i cijele kugle zemaljske: nije problem što dosljedno braniš pravo na život i rast svake zagrebačke vrane, a nesnosan je smrad s otpadnog brda Jakuševac – ekološki ispravan. Jer tako su potvrdila naručena mjerenja. A Jakuševac je naslijeđen problem.
Ili, pogledajmo kako funkcionira dvoličnost bez političko-ideološkog predznaka. Ako se u nečemu slažu i nacionalni suverenisti i vodaglobalističko-regionalistički progresivci kada se nađu u poziciji vlasti, to je da treba iskoristiti što više europskog ekonovca. A to, dakako, uključuje i što više pročistača otpadnih voda, da nam rijeke, more i ukupna priroda budu ekočisti. I sagradiše pročistače. Svaki se grad oko njih potrudio. To je šminka – imati najmoderniji pročistač.
Ali, eto, gotovo svi zaboraviše osigurati odlaganje finalnog otpada, mulja iz tih pročistača. To je onaj dublji sadržaj, koji je kod nas nevažan. No imamo rješenje: koncentrirani se mulj iz superpročistača, neprimjetno, ako je moguće, ispusti u rijeke i more koje je trebao očistiti. Ali eto i nove nepogode. To se osjeti. To smrdi na plažama. To biva prijavljeno.
No postoji rješenje: ako baš jako smrdi, valja priznati onečišćenje. Kao, našla se u našoj čistoj rijeci ili moru neka Echerichia coli. Otkud je stigla? Ne zna se. A onda se nakon tjedan dana uzima drugi uzorak. Nema više Echerichia coli. Umijeće je u uzimanju uzorka. U izboru mjesta, vremena i načina. Tako se regulira ono ispod 'ekošminke'.
Sve je to samo šminka
Slučaj Gospić samo je dio istoga modela na kojemu je 'šminka' postala porozna, pa je dublji sloj otpada izbio na površinu. I zanimljivo je upitnikda to nisu otkrili oni koji su trebali prvi primijetiti oko 1500 kamiona koji su dovezli oko 40 tisuća tona otpada nekontroliranoga podrijetla iz susjednih država na samo jednu lokaciju u Ličkoj županiji, istražiti pozadinu i procijeniti opasnost. A to je SOA.
I da je predsjednik Vlade i države zaista nisu htjeli čuti, pa valjda u njoj znaju kako od takve opasnosti uz pomoć medija napraviti javnu stvar?! Nije se dogodilo. Pritom nije nevažno što SOA nema izabranog ravnatelja. Trebao je reagirati državni inspektor. A nije. Sada znamo i zašto: bivši je državni inspektor Andrija Mikulić pod istragom kao mogući akter u udruženome kriminalnom pothvatu ilegalnog odlaganja opasnog otpada.
Trebala je reagirati i Vlada – od ministrice Vučković do premijera Plenkovića. A nije. Vjerojatno po inerciji štiteći svog inspektora i s njim povezane aktere, dok time nisu ugrozili sebe. Mogla je na tome poentirati oporba. A nije. Zbog mentalne lijenosti. Ili možda zato što bi tako otvorila svoje bokove i modelski slične postupke na lokalnim razinama?
Gospićki je otpad postao afera tek nakon što je glavni državni odvjetnik Ivan Turudić objavio dio nalaza iz istrage. Dakle na posljednjoj, kaznenoj instanciji. Tako je problem sveden na traženje krivca: na političkoj i na kaznenopravnoj razini. Neki će i postati krivci – i politički i kaznenopravni. O njima će vrištati naslovnice. Ali problem politike dvostrukog morala, uprave prilagođene klijentima i duboke sive zone ostavljene kriminalu time ne će biti riješen. Sve je to – samo šminka.
Višnja Starešina


