Javne isprike i javna sramoćenja
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 24 Listopad 2026 17:03
Čini se da ima ljudi koji priželjkuju novu dozu 'rashrvaćivanja', ali ima i onih koji prepoznaju „plansko uništavanje hrvatskoga nogometa kao jedne od okosnica nacionalnoga ponosa i okupljanja“. (D. Pešorda). Sadašnji mandat S. Bilića u ulozi izbornika hrvatske nogometne reprezentacije nije dobro počeo.
Uočljivo je da su nedavna, potpuno neprihvatljiva izazivanja u Splitu, uz jednu nogometnu utakmicu (između Hajduka i Ajaxa) izvorom ozbiljne zabrinutosti, ne samo među navijačima. Polazimo od postavke da nema te pobjede nogometnoga kluba koja bi bila važnija od državnih interesa. A izvikivanje pronacističkih i protužidovskih parola, među navijačima u Splitu, ugrožava nacionalne interese i predstavlja veliku sramotu i za Split i za Hrvatsku. Lako je razumjeti što u propagandnom djelovanju protivnika hrvatske države i hrvatskoga mirnoga suživota s drugim narodima, znače uzvici iz Splita, uoči jedne utakmice.
Sve su to već prije uočile hrvatske mjerodavne službe, pa imamo zapisano i u jednom prošlogodišnjem izvješću kako „ekstremni pripadnici navijačkih skupina povremeno narušavaju javnu sigurnost nasiljem i izazivanjem nereda u državi i inozemstvu.“ Pred očima su nam ljudi koji na različite načine pokušavaju učiniti štetu i Hajduku i Splitu i Hrvatskoj. Činilo se da kao da pojedine parole i uzvici u Splitu, prije i za vrijeme utakmice Hajduka s Ajaxom, dolaze iz arsenala onih koji ne podnose postojanje hrvatske države.
Uz ta zbivanja spomenut ćemo ponešto o nesporazumima povezanim s aktualnim izbornikom hrvatske nogometne reprezentacije. Sve to usmjeruje pozornost na moguću zlouporabu sporta u nesportske svrhe. U hrvatskim je temeljima iskustvo borbe za slobodu i protivljenje svakom znaku nasilja i propagiranja nacističke, fašističke i komunističke ideologije. Nasuprot tomu, ohrabruje jačanje veza hrvatske državne politika unutar Europske unije i euroatlantskih obrambenih politika. Uz to idu i obveze u čuvanju demokratskih, etičkih i političkih vrijednosti hrvatskoga Ustava i njegovanju hrvatskoga patriotizam.
Hrvatska nogometna reprezentacija i 'nacionalizam'
Prema prikazima u medijima, ne samo u Hrvatskoj, nego po cijelom svijetu, čini se da je u Splitu, uz utakmicu Hajduka s ekipom iz Nizozemske, bilo previše onoga što se možda moglo spriječiti i prije eskalacije, jer nije nikakva novost da sport i masovna okupljanja mogu postati mjesta djelovanja ubačenih, destruktivnih elemenata. Analize će sigurno pokazati je li dovoljno učinjeno u prethodnim pripremama za suprotstavljanje njihovu mogućem neprijateljskom djelovanju u Splitu. Antisemitske i nacističke povike, ma kako užasavajuće zvučali, teže je predvidjeti i spriječiti, pa ostaju samo propisane kazne, ali stvari drukčije stoje s nekim drugim manifestacijama nedopustivoga ponašanja. Prvi komentari iz upravljačkoga vrha splitskoga nogometnog kluba ne izgledaju ni uvjerljivo, ni prihvatljivo. Ipak, ostavimo to upućenijim analitičarima i državnim tijelima.
S te splitske pozornice, na kojoj ima miješanja domaćih i inozemnih silnica, skrenut ćemo pozornost prema pitanju o navodnom djelovanju hrvatskoga 'nacionalizma' uz hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Povod nedavnim napetostima bio je odgovor na pitanje: dlan na lijevoj strani grudi hrvatskih reprezentativaca ili obje ruke uz tijelo dok se odaje počast hrvatskoj himni? Jedan novinar u Zagrebu poučava svoje čitatelje da „nikakav zakon ne propisuje držanje ruke na srcu u znak poštovanja prema himni naše države. On je (izbornik nogometne reprezentacije, S. Bilić, op. ib) stajao u stavu poštovanja. Nije to stvar čak ni zakona, nego dobrog običaja i pristojnog ponašanja.“ Znači, za vrijeme intoniranja himne nije ni sjedio ni plesao. Kakvo opažanje i učenost! Doista, u Hrvatskoj nema zakon o 'držanju ruke na srcu', za vrijeme intoniranja 'Lijepe naše domovine'. Ostavljeno je na volju sudionicima sportskih natjecanja, u kojima sudjeluju državne reprezentacije, izabrati načine iskazivanja vlastitoga odnosa prema domovini za koju nastupaju, usklađen s uobičajenim protokolima na početku utakmice.
Nije problem promjena držanja nego - isprika zbog toga
Mnoge sportske ekipe po svijetu, svoj odnos prema zemlji koju predstavljaju, iskazuju i držanjem desnoga dlana uz srce, dok se izvodi nacionalna himna, prije samoga natjecanja. Među njima je i hrvatska nogometna reprezentacija. Citirani novinar je na strani nogometnoga trenera koji n i j e držao ruku na grudima, a nije na njegovoj strani kad se ispričava zbog toga svoga 'propusta'. Piše Bilićda trener nije kršio propisana pravila, iako zna da ne postoje 'propisana pravila' o držanju ruke na grudima za vrijeme izvođenja nacionalne himne. A 'dobar običaj i pristojno ponašanje' sugeriraju da momčad i trener ne bi trebali na različite načine iskazivati odnos prema državi pod čijom zastavom nastupaju na sportskom polju.
Isprika nogometnoga trenera Slavena Bilića zbog postupka na javnoj sceni kad je, pri intoniranju hrvatske himne, postupio drukčije nego njegovi igrači, izazvala je znatno neraspoloženje kod ljudi nesklonih javnom iskazivanju hrvatskoga patriotizma. A radi se samo o dlanu na grudima. Tu ispriku trenera hrvatske reprezentacije, novinar B. Pofuk u Večernjem listu (10.10. 2026.) ne prima s odobravanjem, nego je pripisuje trenerovu manjku „građanske samosvijesti, a pomalo i osobnog integriteta“. (!). Ne znači mu ništa što je trener, u ovom slučaju, bio članom sportske momčadi koja u jednom međunarodnom natjecanju predstavlja svoju državu. A zna i to da nije hrvatska reprezentacija jedina na svijetu koja već godinama, izvođenje svoje nacionalne himne prati s dlanom na grudima, iskazujući i na taj način međusobno zajedništvo i odanost.
Ima, naravno, i onih koji drukčije iskazuju svoju privrženost nacionalnom dresu. Sportske ekipe koje i s dlanom blizu srca šalju svojim navijačima poruku da ih sportski moral i ljubav prema domovini nosi prema novim pobjedama, ni na koji način ne krše niti jednu moralnu normu, niti pravilo dobra ponašanja. Oni samo usmjeruju pozornost svojih navijača na ljubav prema zajednici koju jedni predstavljaju na igralištu, a drugi za njih navijaju i potiču ih na nove uspjehe i pobjede. Treba, naravno, vidjeti da neki ljudi u našoj zemlji, sve to prikazuju kao znakove tradicionalnoga hrvatskog 'nacionalizma'. Što vide nasuprot tom 'konzervativnom' hrvatskom raspoloženju? Komunistički, titovski internacionalizam i zamisao o 'ujedinjavanju' 'jugo Slavena' koju je oblikovalo velikosrpstvo, kao modus vraćanja na stanje prije 1991.?
Amerikanci, HDZ i hrvatsko srce
„Mlađarija vjerojatno ne zna, ali mi stariji znamo da je taj običaj (dlan na srcu, op. ib), kopirajući Amerikance uveo HDZ. Jesu li time ikoga uvjerili da njihova srca za Lijepu našu kucaju snažnije i jače? Nisu ni sami sebe.“ Tako piše B. Pofuk. Ali istina nije na njegovoj vatstrani. Nije važno jesu li Hrvati, u tom segmentu ceremonije, koga 'kopirali' ili nisu, nego su važne njihove pobjede i izlazak Hrvatske na sportsku scenu svijeta. Tomu je pridonijela i velika ratna pobjeda nad agresorskom vojskom 1995. Kasnije su došli i sportski uspjesi. I opet su pokazivali „da njihova srca za Lijepu našu kucaju“ vrlo snažno.
Za hrvatskom nogometnom reprezentacijom su mnogi uspjesi i velika postignuća na svjetskim natjecanjima. Istaknuti pojedinci među njezinim igračima su zbog svoga nogometnoga umijeća i odnosa prema suigračima stekli svjetsku poznatost i slavu. Dakle, toj reprezentaciji, koja je uvijek na nogometnim stadionima, po cijelom svijetu i kod kuće, započinjala utakmice s dlanom na srcu, dok je izvođena hrvatska himna, nude drukčiji pristup da bi se otklonio svaki znak hrvatskoga nacionalizma, kako 'jugoslaveni' nazivaju patriotsko hrvatstvo?
Hrvati su u mnogim prilikama, nakon uspostave i obrane vlastite države, pokazali i sportskom svijetu, svoja velika sportska umijeća i zajedništvo. Njihovi su rezultati na sportskim poljima začudili i impresionirali sportski svijet. Hrvatska je 2018. na Svjetskom nogometnom prvenstvu osvojila drugo (2.) mjesto, a prije toga je dvaputa bila treća na svijetu (Francuska, 1998. i Katar 2022.). Otkako se pojavila na svjetskoj nogometnoj karti 1998., samo su Francuska i Njemačka osvojile više medalja od Hrvatske na svjetskim prvenstvima. Najboljim igračem na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2018. proglašen je L. Modrić. Pripala mu je Zlatna lopta, a najbolji strijelac na Svjetskom prvenstvu 1998. bio je D. Šuker i osvojio Zlatnu kopačku. Sve su to postignuća sportske momčadi koja reprezentira državu, prema procjeni mjerodavnih institucija sredinom 2024. s manje od 4 milijuna stanovnika (prema zadnjim službenim procjenama 3 866 233). (Sadašnji svjetski prvak u nogometu, Španjolska ima oko 50 milijuna stanovnika - prema aktualnim službenim procjenama - 49.077.984).
Nagovaranje i promjena držanja
Nikad i nigdje hrvatski reprezentativac ili reprezentativka nisu p r i s i l j a v a n i stavljati dlan na srce dok se sluša hrvatska himna prije početka utakmice. Nijedan izbornik hrvatske reprezentacije nije ih na to 'prisiljavao', niti je tko tražio od izbornika hrvatskih reprezentacija da ne stavljaju dlan na grudi. Ne znamo zašto onda novinar Večernjega lista piše o 'prisiljavanju' ili 'naređivanju' o položaju desne ruke repka himnaza vrijeme izvođenja hrvatske nacionalne himne, kad toga nikad nije bilo. Koliko se zna, nitko od hrvatskih reprezentativki i reprezentativaca nije propustio tu simboličku gestu, bez ikakvih propisivanja i 'prisiljavanja'. A onda su se stvari iznenada promijenile. Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, uoči jedne utakmice reprezentacije (2026.), nije postupio kao njegova momčad. Ovako to opisuje B. Pofuk u Večernjem listu. „ A onda nam je režiser na dvije-tri sekunde pokazao i Slavena Bilića kraj klupe. I on je, kako mu i dolikuje, stajao mirno. S rukama uz tijelo. Lijevom i desnom.“ Momčad koju vodi, stajala je mirno s desnim dlanom na srcu, a on „kako i spada“, s obje ruke uz tijelo.“ Kako spada!?
S. Bilić je prije početka sljedeće utakmice, izašao pred novinare s isprikom, zbog nedavnoga postupanja različitoga od držanja svojih izabranika. Novinar B. Pofuk: „Nije bilo jasno kome se ispričava, ali valjda onima koje je time ( nestavljanjem dlana na grudi, op. ib) uvrijedio. Netko mu je očito napunio glavu da je učinio nešto toliko neprimjereno da to zahtijeva javnu ispriku.“ (Teško je razumjeti zašto B. Pofuk vrijeđa S. Bilića tvrdnjom da mu je netko 'očito napunio glavu', jer u njoj, kako se čini novinaru, nije bilo ono što i nije trebalo biti, jer je držanje ruke na srcu, valjda, samo znakom hrvatskoga 'nacionalizma', odanosti Hrvatskoj i narodu koji reprezentiraju.). B. Pofuk: „Jedino što bih koliko-toliko razumio eventualno je sportsko praznovjerje i interni dogovor da je ruka na srcu bitna za rezultat.“ (!!!). Novinar B. Pofuk se pravi da ne može razumjeti kako 'ruka na srcu' i nacionalna himna, jesu znakom zajedništva, koje je bitno za konačni rezultat. O tomu govore dosadašnji rezultati hrvatske nogometne reprezentacije.
Ponos, zajedništvo i ciljevi
Novinar B. Pofuk nudi i 'popustljivost': „pa hajde, može (dlan 'na srcu', op. ib.) ako to čini jačom sportsku ekipu u kojoj je važno zajedništvo u emocijama i nadahnuću.“ Čemu služi autorovo 'ako'? Što bi 'dlan na srcu' simbolizirao osim zajedništva, bliskosti i žudnje za pobjedom hrvatske reprezentacije, nad suparnikom koji isto tako želi pobjedu za svoju državu? Hrvatski nacionalizam. Moguće, ali mvne prema definiciji komunističke i velikosrpske 'internacionale'. A navijači nisu samo navijači, oni su dijelom naroda koji ima svoj ponos, svoje zajedništvo i svoje ciljeve, iako se citiranom novinaru čini da Hrvati ne žive u 'normalnom' društvu, niti ih okružuje 'normalna' javnost. B. Pofuk je sebi pripisao znanje koje mu omogućuje prosuđivati jesu li hrvatsko društvo i javnost - normalni?
Nije bilo komentara o trenerovu postupku, piše novinar i dodaje vlastito razumijevanje takve reakcije: „Skoro kao da smo normalno društvo i normalna 'javnost'.“ (!!!) „Skoro kao da smo“, piše B. Pofuk. Prema njegovim uvidima - nismo ni normalno društvo ni normalna „javnost“. Vjerojatno on i piše tako kako piše kako bi što prije Hrvatsku ponovno učinio 'normalnom', prema 'onim' kriterijima normalnosti. I prema uputama 'one' 'internacionale'. A njemu je normalno javno iznijeti tešku uvrjedu na račun nogometnoga trenera S. Bilića tvrdnjom da je nešto učinio samo zato jer mu je netko „očito napunio glavu“. Prosuđuje li, dakle, trener hrvatske nogometne reprezentacije prema vlastitim uvidima i zaključcima ili mu netko „očito“ mora 'napuniti glavu' prije važnih odluka, i učiniti ga popustljivim prema 'nacionalizmu'? Novinara je jako uznemirila isprika S. Bilića zbog odstupanja od uobičajenoga odnosa izbornika hrvatske sportske ekipe prema simbolima vlastite države, koji iskazuju njegovi izabranici.
„Uostalom, poštovanje prema nekomu ili nečemu ili imate ili nemate. Ako ga iskazujete samo zato što je naređeno ili propisano, onda je to puka forma.“(B. Pofuk). Zbilja? Je li igdje 'naređeno ili propisano“ iskazivanje poštovanja hrvatskoj zastavi i himni prije početka nogometne utakmice? Nije nigdje, osim u moralnom biću Hrvatica i Hrvata, koje se oblikovalo stoljećima prije nego što je napisana i zakonom verificirana hrvatska himna. Hrvatskim sportašicama i sportašima nitko nije 'naredio' držati dlan na grudima, niti postoji kakav propis o tomu. Ali postoji volja da se i na taj način iskazuje odnos prema zajednici koju predstavljaju. Taj Pofukov 'amerikanizam' i 'hadezeizam', nije dobro primljen među današnjim pristalicama 'jugoslavenstva'.
'Rashrvaćivanje' i odnos prema nogometnoj reprezentaciji
To su oni ljudi koji polaze od zamisli da hrvatstvo ne treba na taj način podupirati i za nj navijati. Izvođenje hrvatske himne za njih nikad nije bio svečani i radosni trenutak. Dlan prislonjen uz srce hrvatskih sportašica i sportaša dok slušaju 'Lijepu našu', došao je s uspostavom hrvatske države. Nakon toga, nakon mnogih pobjeda i uspjeha, kao da dolazi do primjetnoga zaokreta u nekim sferama javnoga života. Čini se da ima ljudi koji priželjkuju novu dozu 'rashrvaćivanja', ali ima i onih koji prepoznaju „plansko uništavanje hrvatskoga nogometa kao jedne od okosnica nacionalnoga ponosa i okupljanja“. (D. Pešorda). Sadašnji mandat S. Bilića u ulozi izbornika hrvatske nogometne reprezentacije nije dobro počeo.
Novinar B. Pofuk, dakle, prigovara treneru S. Biliću zbog isprike što u jednom simboličnom trenutku nije pratio svoju momčad. Zbog toga mu pripisuje pomanjkanje „građanske samosvijesti, a pomalo i osobnog integriteta“. Građansku samosvijest i osobni integritet pred reprezentacijom koju vodi, kako se čini B. Pofuku, izbornik može i drukčije izraziti: vi, moji izabranici, možete držati dlan na grudima u znak ljubavi za državu koju reprezentirate, ali ja to ne ću činiti. Vi imate svoje razloge, a ja svoje. To, ipak, ne izgleda kao dobar put prema novim pobjedama i čuvanju slave koju je svojim pobjedama već stekla hrvatska nogometna reprezentacija.
