Roman Leljak o 'hrvatskoj Hudoj jami': 'Kad se otvori, imat će veliki politički odjek'
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 28 Listopad 2026 14:02
"Partizani su to učinili od 18. do 23. svibnja 1945. na način da su jednu stranu tunela zazidali, zatim nagurali oko 2000 ljudi, među njima bi trebalo biti oko 500 njemačkih vojnika. Kad su tunel napunili, drugi izlaz su minirali. Vjerujem da će, kad se ta 'hrvatska Huda jama' otvori, biti ista stvar, opet ćemo vidjeti jednu groznu sliku žrtava", opisao je Leljak.
Roman Leljak, publicist i istraživač komunističkih zločina, u podcastu 'Čušpajz' istaknuo je važnost arhivskih dokumenata i masovnih grobnica u otkrivanju istine o poslijeratnim stradanjima i Križnom putu. Kroz svoja dugogodišnja istraživanja, uključujući pronalazak Hude jame i pripremu otvaranja tunela u Vojniću, ukazuje na sustavno zataškavanje masovnih egzekucija.
"Svaki čovjek ima pravo imati svoj grob s imenom i prezimenom. Sve su suze kad majka plače jednake i nemamo pravo raditi ideološke ili političke razlike", istaknuo je Leljak govoreći o pronalasku masovnih grobnica. "Svi mogu izmišljati i govoriti nešto posebno, ali grob nikada ne laže, sve što se nađe u grobu, to je istina", dodao je.
Zatim je ispričao kako je u listopadu prošle godine, uz pomoć lokalaca iz Karlovca, u Vojniću pronašao zazidani tunel nekadašnje uskotračne željeznice koja je vodila od Karlovca prema Vojniću. "Godinama sam tragao za tim tunelom nakon što sam saznao da su ga partizani 1945. godine iskoristili za masovnu likvidaciju više od 2000 osoba", kazao je.
"Partizani su to učinili od 18. do 23. svibnja 1945. na način da su jednu stranu tunela zazidali, zatim nagurali oko 2000 ljudi, među njima bi trebalo biti oko 500 njemačkih vojnika. Kad su tunel napunili, drugi izlaz su minirali. Vjerujem da će, kad se ta 'hrvatska Huda jama' otvori, biti ista stvar, opet ćemo vidjeti jednu groznu sliku žrtava", opisao je Leljak.
'Penava je odmah došao, ali onda je sve stalo'
Nakon otkrića, Leljak je stupio u kontakt s Povjerenstvo za utvrđivanje sudbine žrtava zločina počinjenih nakon Drugoga svjetskog rata na čelu s Ivanom Penavom. "On je tada odmah došao u Vojnić da to pogledamo. Za desetak dana je došla grupa profesionalaca iz Ministarstva branitelja koji su to mjesto označili, pripremili za ekshumaciju, ali poslije toga je sve stalo", ispričao je Leljak.
Radovi su iznenada obustavljeni, a Leljak je naveo da unatoč pisanim upitima do danas nije dobio odgovor ministra branitelja zašto se stalo s otvaranjem tunela. Otkriva da je 1995. godine, nakon Domovinskog rata, jedan mještanin srpske nacionalnosti po povratku u Vojnić dao službenu izjavu hrvatskoj policiji te priložio skicu s točnom lokacijom tunela.
"Ja sam do tog dokumenta došao i sa sigurnošću mogu reći da hrvatska policija od 1995. godine do danas zna za Vojnić i točno zna gdje se taj tunel nalazi", naglasio je. "Znam kada se Vojnić - 'hrvatska Huda jama', otvori da će to imati veliki politički odjek i da će oni koji još nisu prepoznali što se događalo 1945. ipak nešto vidjeti i možda nam te žrtve pomognu da što prije dođemo do istine i trenutka kada ćemo o tom pitanju govoriti ozbiljnije, normalnije, a prije svega ljudski", poručio je Leljak između ostalog.
Pritisci i prijetnje
U razgovoru je govorio i o prijetnjama, pritisci i napadima kojima je bio izložen zbog svog istraživačkog rada. Ispred njegove zgrade netko je u zrak digao automobil misleći da pripada njemu. To se dogodilo u razdoblju kada je sudjelovao kao vještak i svjedok na suđenju Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću.
Nakon što je u Sloveniji podnio kaznenu prijavu protiv bivšeg šefa slovenske i jugoslavenske UDBA-e Silva Gorenca zbog dokaza o organizaciji likvidacije hrvatskog studenta Stjepana Crnogorca u Salzburgu 1972. godine, kako je rekao, među nekadašnjim čelnicima službe zavladala je panika jer nisu znali s koliko arhivskih podataka Leljak raspolaže. Tada su se u javnosti pojavile ozbiljne informacije da udbaški krugovi u Sloveniji organiziraju rusku mafiju radi fizičkog obračuna s njim. Slovenska policija te je dojave i prijetnje shvatila izuzetno ozbiljno, zbog čega su Leljaka jedno vrijeme fizički osiguravali i čuvali kako bi spriječili eventualni napad.
Osim neposrednih fizičkih ugroza, Leljak je istaknuo da je bio izložen neprestanim kontrolama poreznih i drugih državnih inspekcija, naglašavajući da nikada ne bi imao takve probleme u životu da se nije bavio istraživanjem tajnih službi i zločina. Opisao je kako neprekidno osjeća nevidljivi pritisak i prisutnost onih koji ga prate, čekajući bilo kakvu pogrešku kako bi ga poslali na sud ili mu otežali rad, ali je naglasio da unatoč svemu nikada nije pomišljao odustati.
