Ljubljanski festival odbio prikazati Zafranovićev film ‘Djeca Kozare’
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 29 Listopad 2026 08:49
Ljubljanski međunarodni filmski festival (LIFFe), koji će se održati od 11. do 22. studenoga u Ljubljani, Mariboru, Celju i Novom Mestu, odbio je prikazati film ‘Zlatni rez ’42 – Djeca Kozare’ redatelja Lordana Zafranovića.
Zafranović je na Sajmu knjiga u Beogradu pročitao pismo koje je uputio umjetničkom direktoru Ljubljanskog međunarodnog filmskog festivala Simonu Popeku. U njemu je izrazio razočaranje zbog činjenice da je LIFFe desetljećima ranije prikazivao njegove filmove.
Zafranović: ‘Bio sam uvjeren da je Slovenija idealna u bivšoj Jugoslaviji’
“Zbog toga sam bio uvjeren da je Slovenija idealna u cijeloj regiji, odnosno bivšoj Jugoslaviji, za prikazivanje filma ‘Zlatni rez’ o zvjerstvima i zlu u logoru Jasenovac, jer bi to bila jedna od rijetko objektivnih ocjena ovog, za mene vrlo važnog filma o stradanju nevinih Srba, Židova i Roma”, rekao je Zafranović.
Istaknuo je da se u filmu posebno spominje i prikazuje ubojstvo osmorice duhovnika iz Slovenije u istom tom logoru smrti.
“Smatrao sam da će vaša selekcijska komisija, zajedno s vama, imati hrabrosti prikazati ovaj film i kritički ga ocijeniti, bez dosadašnjih napada ‘na neviđeno’ ili pohvala ‘na viđeno’. Gospodine Popek, nakon ovog vašeg odbijanja, i to ne samo za mene ovako važnog filma, vaš festival više nikada neće biti ono što je bio: hrabar, objektivan i slobodan”, poručio je Zafranović.
Cilj mu je bio kroz film ‘postići katarzu’
Zafranović je pismo pročitao tijekom razgovora na Sajmu knjiga o svom filmu i knjizi ‘Anatomija zla’. Govoreći o kontroverznom filmu ‘Zlatni rez ’42 – Djeca Kozare’, ponovio je da je dugo istraživao zločine počinjene u Jasenovcu te naglasio da se nitko nije miješao u njegov autorski rad.
“Nemam pravo govoriti o tuđem zlu, nego prije toga moram govoriti o zlu svojeg naroda”, rekao je, objašnjavajući svoj pristup temi i razloge zbog kojih se odlučio baviti tom temom. Naveo je da mu je cilj mu bio postići katarzu filmom, a samo stvaranje ostvarenja doživio je i kao čin “traženja oprosta”.
