Dvostruka mjerila SDP-a i Možemo!: Kako 'spasitelji Hrvatske' spašavaju druga, a pojavu više ni ne osuđuju

Pin It

Dok se na nacionalnoj razini predstavljaju kao jedina moralna alternativa, u Zagrebu na djelu vidimo sasvim drukčiju sliku – od zataškavanja afera do potpunog ignoriranja političke odgovornosti kada su u pitanju njihovi kadrovi, piše u novoj kolumni vojni analitičar Pero Kovačević.

Dok se na nacionalnoj razini SDP i Možemo! javnosti uporno nude kao jedina moralna alternativa i "spasitelji Hrvatske" koji će uvesti red i visoke etičke kriterije, stvarnost u sredinama u kojima obnašaju vlast pokazuje sasvim drukčije lice. Ondje gdje drže poluge moći, proklamirani "novi standardi" nestaju preko noći, a političku higijenu zamjenjuju zataškavanje, samovolja i grčevita obrana vlastitih kadrova. Sve se to odvija uz upadljivu šutnju dobrog dijela mainstream medija, koji bi u slučaju njihovih političkih suparnika tjednima razvlačili naslovnice.

Najbolji primjer takve prakse gledamo upravo u Zagrebu. Kada su u pitanju njihovi ljudi, SDP i Možemo! gaze sve kriterije na kojima su gradili politički identitet. Vidjeli smo to u šokantnom slučaju u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan u Jankomiru, gdje se nakon tragične smrti pacijenta, umjesto promptne zapovjedne i političke odgovornosti, tjednima branila ravnateljica i relativizirao sustavni nemar. U isto vrijeme, ostavke i afere u gradskim poduzećima postale su dio redovitog folklora.

Bahatost gradske administracije vidimo i na primjeru gradskog pročelnika koji je stanovnicima Vrbika praktički preko noći oduzeo javno parkiralište i ogradio ga rampom za potrebe gradske uprave. Time su izravno pogažene elementarne potrebe građana upravo od onih kojima su puna usta "komunalne demokracije". Dok su bili u oporbi, za puno su manje propuste tražili glave u roku od dvadeset četiri sata; na vlasti, međutim, odjednom traže "strpljenje", "utvrđivanje svih okolnosti" i bježe od bilo kakve odgovornosti.

Apsurd na Trnju: Pod USKOK-om, a kroji prevenciju kriminala

Najnoviji i najogoljeniji primjer tog licemjerja događa se pred našim očima, u zagrebačkoj Gradskoj četvrti Trnje. Na čelu Vijeća i dalje sjedi Goran Đulić, čovjek protiv kojeg je USKOK podigao optužnicu zbog  i trgovanje utjecajem, utjecaja na svjedoke i zlouporabe položaja i ovlasti u sklopu afere Hipodrom.

Da apsurd i ruganje zdravom razumu budu potpuni, u isto vrijeme dok predsjednika Vijeća tereti USKOK, u toj se istoj gradskoj četvrti namjerava imenovati Vijeće za prevenciju. Riječ je o tijelu osnovanom upravo radi koordinacije svih društvenih subjekata na postizanju što većeg stupnja sigurnosti, zaštite ljudi i imovine te sprečavanja kriminala u začetku. Teško je zamisliti veći cinizam od toga da prevenciju kriminala u kvartu vode ili kadroviraju oni koji se sami nalaze pod ozbiljnim USKOK-ovim optužbama.

I dok gradonačelnik Tomislav Tomašević te predstavnici vladajuće koalicije Možemo! i SDP-a o tome šute ili cijelu situaciju guraju pod tepih, a medijski prostor ostaje neobično tih o "mangupima u njihovim redovima", stanovnici Trnja i Zagreba s pravom se pitaju: vrijede li ista pravila za sve ili se moralna ljestvica podiže i spušta isključivo prema stranačkoj iskaznici?

Kaznena vs. politička odgovornost

Naravno da u pravnoj državi nitko nije kriv dok mu se to ne dokaže pravomoćnom sudskom presudom. Presumpcija nevinosti temelj je svakog uređenog društva i nitko je ne dovodi u pitanje. Međutim, u zrelim demokracijama postoji jasna i nepremostiva razlika između kaznene i političke odgovornosti. Dok sudovi utvrđuju kaznenu krivnju, politička odgovornost služi tome da se zaštite institucije i povjerenje građana od trenutka kada se pojavi ozbiljna sjena sumnje.

Upravo su SDP i Možemo! godinama gradili svoj imidž na nemilosrdnoj kritici starih struktura, zahtijevajući trenutačne smjene političkih suparnika čim bi se njihova imena pojavila u medijima u kontekstu USKOK-ovih izvida. Tada im presumpcija nevinosti nije bila dovoljan argument za ostanak na funkciji; tada su govorili o moralnom činu i novoj političkoj kulturi. Danas, kada se teški teret USKOK-ovih optužbi nadvio nad predsjednika Vijeća jedne od ključnih zagrebačkih četvrti, svjedočimo gromoglasnoj tišini i čuvanju fotelje. Takav zaokret nije ništa drugo nego čista dvoličnost onih koji bi sutra htjeli voditi cijelu državu.

Vijeće gradske četvrti trebalo bi biti mjesto gdje se rješavaju konkretni komunalni problemi – od uređenja parkova i prometnica do kvalitete života nas koji na Trnju živimo i plaćamo porez. Umjesto toga, rad Vijeća postaje talac pravosudnih procesa njegova predsjednika, dok se građanima Vrbika oduzimaju parkirališta, a javnosti mažu oči osnivanjem vijeća za prevenciju kriminala.

Odustali su i od parole "pojavu osuditi, druga spasiti"

Na kraju, najporaznije u cijeloj ovoj priči nije samo to što odbijaju smijeniti optuženog dužnosnika niti to što dio medija blagonaklono žmiri na njihovu dvoličnost. Najporaznije je što su odustali čak i od stare partijske parole "pojavu osuditi, druga spasiti".

Danas besramno spašavaju druga, a samu pojavu više ni ne osuđuju. Dok za političke protivnike traže moralnu giljotinu i prije ikakvog postupka, za vlastite redove ne nalaze ni riječ prijekora. Dvostruka mjerila SDP-a i Platforme Možemo! ovdje su ogoljena do kraja: za druge vrijede stroga moralna načela, a za svoje – zavjet šutnje i bezuvjetna zaštita.

Stoga je poziv na preuzimanje političke odgovornosti posve jasan: ili će gospodin Đulić sam podnijeti ostavku na mjesto predsjednika Vijeća do okončanja postupka, ili će ga vladajuća većina razriješiti. Sve drugo bit će konačna potvrda da građanima ne nude nikakvu promjenu, već tek novu verziju starog partijskog licemjerja u kojem je "naš" čovjek uvijek nedodirljiv.

direktno.hr