Napadi na Gojka Šuška napad su na temelje hrvatske države
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 07 Svibanj 2023 18:03
Četvrt stoljeća je od smrti Gojka Šuška. Brzo je prošlo vrijeme. Kao da je jučer bio kolovoz 1995. kada je nakon Oluje i nakon slavne hrvatske pobjede nad agresorskim Srbima u Srbiji i u Hrvatskoj i BiH izjavio: “Gospodine predsjedniče, zadatak je izvršen!”
Kao sin hercegovačkoga kamena i krša, gotovo ne otvarajući usta on je rekao da su Srbi poraženi kao nikada u povijesti. I to od Hrvata koje su uvijek prezirali i mrzili. I zato je to bio najbolniji srpski poraz i najveća pobjeda prvoga čovjeka Hrvatske vojske, Gojka Šuška, sina Hercegovine. Na 25. obljetnicu smrti Gojka Šuška podsjetili su me oni kojima smeta stari hrvatski pozdrav “Za Dom spremni!”, oni kojima smeta hrvatska država i oni kojima smeta i Gojko Šušak. Neposredan povod bila je najobičnija prigodna poštanska marka koju je Hrvatska pošta pustila u optjecaj. Crvenim štakorima na portalu Index to je zasmetalo (https://www.index.hr/vijesti/clanak/posta-izdaje-prigodnu-marku-gojka-suska-ovako-misle-da-je-izgledao/2458624.aspx). Čak su u uvodu redakcijskoga članka bili i neuobičajeno pristojni i napisali: »Šuškov lik je na marki u svojevrsnoj fotošopiranoj verziji i ponešto se razlikuje od toga kako je Gojko Šušak zaista izgledao za života«. Dakle, smeta im kako legendarni Šušak izgleda na slici, jer je “fotošopiran” kao da i druge poštanske marke nisu – “fotošopirane”. Čitajući dalje dolazimo do toga zašto je Indexu zasmetala marka s likom Gojka Šuška. Zato što na omotnici i paketu maraka stoji i legendarni Šuškov citat: “Zapovijed izvršili!” E, to im je zasmetalo. Jer Index, AP, Zemljotres Božinović, Kantić Tomić i njima slični nikako da prebole raspad protuhrvatske Jugoslavije. Sve ono drugo što je u ovomu članku napisano o Šušku dok je bio u emigraciji u Kanadi, izrugivanje da je imao restoran, pa čak i tvrdnja koja ne stoji da je bio čelni čovjek tzv. hercegovačke struje koja je »imala tvrde nacionalističke stavove i koketirala s ustaštvom«, djelomice je marginalno. Svima njima Šušak smeta što je pod njegovim zapovjedništvom Hrvatska vojska do nogu potukla srpsku vojsku početkom kolovoza 1995. godine.
Središnja misa se treba održati na mjestu pokolja hrvatske vojske i civila
Medijima je poslan službeni plakat Zagrebačke nadbiskupije na kojem novoustoličeni nadbiskup zagrebački i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Dražen Kutleša poziva na „Komemoraciju Bleiburške tragedije i Križnih puteva hrvatskoga naroda“ u subotu 13. svibnja 2023. kod Crkve Muke Isusove u Macelju, na misno slavlje u 12:15 sati“. Na kraju, malim slovima nalazi se upozorenje: „Dolazak je potrebno najaviti do 8. svibnja putem elektroničke pošte na e-adresu: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.“. Čudno sročeni poziv. Iz više razloga. Ovdje ne ćemo o jezičnom pitanju iako je važno, ovdje ćemo o političko-crkvenom pitanju. Sam pristanak da se nešto održava u Macelju, stotine kilometara udaljenom od Bleiburga, stvarnoga mjesta pokolja hrvatskih vojnika i civila u svibnju 1945. za mene je izdaja. To je puno gore od preseljenja „ciglica“, „Zida boli“ iz Selske kod Ilice 2005. u režiji Milana Bandića, jer Bandić je bio političar i to crveni političar iz SDP-a i očekivano da su mu smetali obilježja i podsjećanje na branitelje koji su ipak većinski bili uz tadašnji HDZ Franje Tuđmana. Kako se kod ili od crkvenih dostojanstvenika očekuje da nemaju izrazitu političku naklonjenost ili pripadnost nekom od osnovnih lijevih ili desnih političkih blokova, pa tako i kod Dražena Kutleše, ova izdajnička misa na Macelju za Bleiburške žrtve (žrtve Križnih putova samo su lukavo ubačene) za mene je druga Kutlešina izdaja. Prva je za zaboravne kada je objeručke sudjelovao u sramnom i protuzakonitom i protucrkvenom progonu porečko-puljskog biskupa Ivana Milovana 2011. godine. Iako je kasnije i svjetovni i crkveni sud presudio da je oko sporne Dajle biskup Milovan bio u pravu, Kutleša se nikada nije ispričao ni Milovanu, ni Crkvi, a ni vjernicima koji su svi bili za svoga biskupa. Što znači da je bešćutan birokrat koji sve gazi pred sobom.
Suvremeni svijet je talac laži
Carlo Maria Viganò, nadbiskup Katoličke Crkve je napisao: »Suvremeni svijet je talac laži. Sve što je teoretizirano od strane elite, afirmirano od strane institucija i propagandno od strane medija je laž, neistina i obmana. Psihopandemijska hitna situacija je laž, a sve zbog virusa stvorenog u laboratoriju radi masovnog cijepljenja koje je jednako neučinkovito koliko i štetno za zdravlje. Rodna teorija je laž koja poriče razliku spolova koje je Stvoritelj htio i koja nastoji poništiti Božju sliku i priliku u čovjeku. Klimatske promjene su laž, koja se temelji na lažnoj premisi klimatske krize uzrokovane ljudskim djelovanjem i na još lažnijoj himeri da smanjenje emisija ugljičnog dioksida u određenim zemljama može čak i minimalno promijeniti temperaturu Zemlje. Ukrajinska kriza je laž, koja je izazvana kako bi se uništilo društveno i ekonomsko tkivo europskih naroda nerazumnim sankcijama protiv Rusije. Agenda 2030. je laž, koju nameće banda subverzivnih kako bi porobila čovječanstvo. Probuđena ideologija je laž koja uzrokuje otkazivanje našeg identiteta, naše povijesti i naše vjere kako bi se nametnula paklena religija Novoga svjetskog poretka i barbarstvo Velikog resetiranja. Ono što najviše zabrinjava jest da je ova prijevara protiv naroda – koju su ovjekovječili oni na vlasti koji bi ih umjesto toga trebali štititi i braniti – zarazila i crkveno tijelo, gdje druge ne manje ozbiljne neistine kvare čistoću vjere, vrijeđajući Božansko Veličanstvo i uzrokujući prokletstvo mnogih duša, koje je Gospodin skupo platio, otkupljujući ih svojom najdragocjenijom krvlju. Ekumenizam je laž koja živog i pravog Boga temelji na razini idola naroda. Sinodalni put je laž koja potkopava božansku konstituciju Crkve koju je Krist namijenio pod lažnim izgovorom slušanja Božjeg naroda. Liturgijska reforma je laž, uvedena s izgovorom da se misa učini razumljivom vjernicima, s jedinom namjerom da se od Boga uzme čast i ugodi hereticima. Ženski đakonat je laž, koja s alibijem davanja uloge ženama napada misu i sakramente i petlja sa Svetim redovima koje je uveo Naš Gospodin. Mogućnost da razvedeni i izvanbračni parovi prime svetu pričest je laž, blagoslov homoseksualnih zajednica je laž, ulazak transseksualaca u sjemenište je laž: moral ne slijedi modu dana, što god Bergoglio rekao. Prihvaćanje sodomije je laž, koja prečesto izgleda želi legitimirati ponašanje mnogih prelata i svećenstva, a ne spasiti duše siromašnih grješnika. Te laži imaju drskosti očitovati se kao očite neistine, lišene bilo kakvih racionalnih ili vjerodostojnih argumenata. To nisu laži kojima se nespretno pokušava nešto sakriti: one su arogantna potvrda krivotvorenja, subverzije logike, negacije istine«. Ovomu se nema što dodati. Istina protiv laži ne traži nikakva pojašnjenja.
Drugarska kritika Андреюшку
Uvijek mi je zanimljivo čuti, pročitati, analizirati i pokušati shvatiti poruku kada AP-a alias Andrejušku Plenkovića napadaju njegovi lijevi, crveni i globalističkim novcima podmazani novinarski gmizavci. Jedan od njih je doseljeni drugovjerac iz Bosne Jasmin Klarić, donedavni novinar i urednik u riječkomu Novom listu, a sada piše za one koji ga plaćaju. A ustvari plaćamo ga svi mi. Normalni i Hrvatskoj odani. Svi mi koji smo za dom i domovinu spremni i prije spavanja, tijekom spavanja, i nakon što se mamurni budimo u državi u kojoj predsjednik Vlade vlada zajedno s onima koji su nas i oružano napali 1991. godine. Vratimo se momku iz Bosne, koja nam je dala razne frljiće, paveliće, čimiće, markovine i slične odrode i judo prodane duše. Klarić, kakvog li lijepoga hrvatskog i katoličkog prezimena našega muslimana(!), napada svoga ideološkog ćaću AP-a jer on navodno napada neovisne medije. Da, napada Andrejušku [ruska umanjenica za rusko ime Andrej!!! (Андрей)] i na portalu Telegram (https://www.telegram.hr/politika-kriminal/nakon-ovog-napada-na-neovisne-medije-andrej-plenkovic-nije-vise-prijetnja-samo-za-hrvatsku-demokraciju-nego-i-eu/) Ive Josipovića – čiji je ćaća na konju u svibnju 1945. slavodobitno ujahao u Zagreb – zato što »Nakon ovog napada na neovisne medije Andrej Plenković nije više prijetnja samo za hrvatsku demokraciju nego i EU«! U nastavku Jasmin K. piše: »Hrvatski premijer iskreno i dubinski ne razumije što je to demokracija. Nje nema bez slobodnih medija. Plenkovićeva pernarovska ocjena medijske scene s pozicije najviše političke moći u zemlji naoko je izrazito lagodna. Jer oslobađa i od najmanje naznake odgovornosti za suzbijanje medijskih sloboda. Kakvih sloboda, drugovi, kad su sve ionako briefovi, inputi i PR agencije? Jedno je kad megaporaz svog “briljantnog” kandidata za gradonačelnika prikažeš kao posljedicu medijske zavjere i sitnih novinarskih provokacija. Radi se o nečemu što se prije svega može objasniti kao refleks lošeg gubitnika, koji se u očajničkom bijegu od rasprave o vlastitom udjelu odgovornosti u bolnom porazu lovi i za najnevjerojatnije slamke. Ono što je, međutim, jučer kazao Andrej Plenković definitivno ga p(r)okazuje kao čovjeka koji suštinski ne samo da ne razumije, već i prezire samu bit demokratskog društvenog uređenja…« Zanemarimo Jasminove grifove i riječne pretumbacije kada Андрейa, Андреюшку naziva “drugom”, ipak je ovo napredak i najava nečega višeg. A da je vrag ponekad i crn potvrđuje i drugi lijevi, crveni i kosovsko obojeni mediji, u ovom slučaju pitomac JNA, poznatiji kao Kantić alias Ante Tomić, koji u JUL-u (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/ako-cete-opet-glasati-za-plenkovica-racunajte-da-cete-dobiti-nekoga-vrlo-nalik-vucicu-a-to-ce-se-dogoditi-15325802) otvoreno poziva svoje obožavatelje da: »Ako ćete glasati, računajte da ćete dobiti nekoga vrlo nalik Vučiću, a to će se dogoditi«. Ne sumnjajte da Jasmin-beg i Kantić-kos znaju više od nas.
Lukavi Talijani – naivni Hrvati!
Za ovu godinu talijansko Ministarstvo unutarnjih poslova dozvolilo je kvote za 82.705 radnih dozvola za državljane trećih zemalja. Od ovog broja čak 44.000 namijenjeno je sezonskim radnicima u poljoprivredi i turizmu. Najveći dio ostalih kvota rezervirano je za sektor transporta robe, brodogradnje, mehaničke industrije i telekomunikacija. Zanimljivo da je postupak izdavanja dozvola bitno pojednostavljen – ukoliko se u roku od 30 dana od podnošenja zahtjeva Ministarstvo ne usprotivi, dozvola je izdana. Predstavnici sektorskih udruženja smatraju kako je ovaj broj dozvola još uvijek premalen s obzirom da će prema njihovim procjenama u sljedeće tri godine Italiji trebati čak 500.000 stranih radnika. A kako to radi Hrvatska? Kako to radi Vlada AP-a? U Hrvatskoj je više od 115.000 stranih radnika i dovode ih čak 424 agencije za posredovanje! Prilikom dovođenja i zapošljavanja stranaca ima i neregularnosti, potvrđuju u agencijama, Inspektoratu i MUP-u, javlja Jutarnji list (jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/u-hrvatskoj-je-vise-od-115-000-stranih-radnika-dovode-ih-424-agencije-za-posredovanje-15293929). Budući Italija ima nekih 60 milijuna stanovnika, nekih 18 puta više od Hrvatske, onda je već na prvi pogled jasno kako će za koju godinu biti više budista iz Nepala, katolika iz Filipina, muslimana Pakistanaca i Bangladešana i hindusa iz Indije nego nas Hrvata.
Biden ispunjava obećanje
U veljači ove godine američki predsjednik Joseph Biden najavio je planove za ukidanje zahtjeva za cijepljenje protiv COVID-19 za savezne zaposlenike. Bijela kuća rekla je da će zahtjev za cijepljenjem prestati za savezne zaposlenike i izvođače radova 11. svibnja kada bi trebalo završiti i nacionalno izvanredno stanje zbog koronavirusa. Odnosi se i na međunarodne putnike. “Iako je cijepljenje i dalje jedan od najvažnijih alata u unaprjeđenju zdravlja i sigurnosti zaposlenika i promicanju učinkovitosti radnih mjesta, sada smo u drugoj fazi našeg odgovora kada te mjere više nisu potrebne”, priopćila je Bijela kuća. U međuvremenu je predsjednik izvršne vlasti u Hrvatskoj Andrej Plenković također najavio da će u svibnju prestati sve covid mjere. Zasad ne znamo što naš mudri vođa misli kako i kada to provesti. Prvoga svibnja Biden ide dalje, SAD ukida većinu saveznih mandata za cjepivo protiv Covida 19. Bidenova administracija okončat će 11. svibnja, kako je i najavljeno, većinu posljednjih preostalih saveznih zahtjeva za cjepivom protiv COVID-19 sljedeći tjedan kada završi nacionalno javnozdravstveno izvanredno stanje za koronavirus, priopćila je u ponedjeljak Bijela kuća. I dok Ameri ukidaju Covid mjere, naši momci i djevojke u zdravstvu ponašaju se kao da nema ukidanja Covid mjera. Oni i dalje šibaju kao i u vrijeme Capaka, lijepe Alemke i Beroša kao da samo u 2020. godini. Pacijente i dalje testiraju na Covid, buše im mozak iglama kroz i prisiljavaju bolesnike i posjetitelje da nose ružne i opasne maske kao najobičniji lopovi u ponoć.
Olako se troše novci
Šef splitske onkologije Eduard Vrdoljak u listopadu 2022. je uskliknuo: »Hrvatska je minimalno iskoristila 100 milijuna eura iz EU-a za nacionalni plan borbe protiv raka«!, podsjećajući da je 100 hrvatskih milijuna eura otišlo na izbjeglice iz Ukrajine, ne na školstvo, zdravstvo, poljoprivredu… Upitao je Hrvate, a misleći na A. Plenkovića, znamo li koliko je koštao pravnik u slučaju Agrokor? Koliko je koštao Ante Ramljak i ekipa? Na redu su oni koji znaju odgovor. Znam da ne će tako lako odgovoriti. Prije će završiti u Remetincu.
Trendovi se mijenjaju
Nedavno su se u Forbesu sjetili riječi Herberta Steina, ekonomskoga savjetnika američkih predsjednika Richarda Nixona i Geralda Forda „Ako se nešto ne može nastaviti zauvijek, prestat će“ i ustvrdili kako trendovi koji danas izgledaju nezaustavljivo prestat će. Primjerice, trend inflacije i kamatnih stopa. Konvencionalna mudrost, koja je predugo ignorirala inflaciju, sada se brine samo o inflaciji. Navodi se kako se svijet suočava s razdobljem viših kamatnih stopa koje će trajati sve do razdoblja niskih kamatnih stopa od 2009. do 2021. godine. Uobičajeno je čuti o stopama središnje banke od 5 posto kao o “povratku u normalu”. Ovo novo normalno predstavljeno je kao dobra stvar, povratak razumnom kapitalizmu, umjerenosti, zdravom razumu, gdje se čisti sav višak poluge. To je utješna ideja, ali to nije budućnost s kojom se suočavamo. A suočavamo se s tzv. divljim ubrzivačem nove tehnologije, generativnom umjetnom inteligencijom. Samo prije pet godina na planu tehnologije nastao je OpenAI, privatna istraživačka organizacija koju su osnovali Elon Musk i drugi kako bi olakšali upotrebu umjetne inteligencije. Zatim je lani 30. studenog OpenAI objavio javnosti svoju aplikaciju za umjetnu inteligenciju pod nazivom ChatGPT. U roku od tjedan dana prijavilo se milijun ljudi, a era umjetne inteligencije iznenada se prebacila na warp brzinu. I zato se, mi obični ljudi, moramo zapitati kuda ide ovaj svijet? Jer teško ga je slijediti, a kamoli shvatiti.
Kibernetički kriminal
U onom dijelu svijeta gdje promatraju i proučavaju kako se u budućnosti ponašati kod budućnosti kibernetičkog sadržaja, kako napraviti poslovnu strategiju, kako se osposobiti u području kibersigurnosti i digitalne transformacije došli su do zaključka da su kibernetička ulaganja postala su najvažnija ulaganja za tvrtke širom svijeta. A zašto? Zato što kibernetički kriminal raste, a 91 posto organizacija prijavilo je barem jedan kibernetički incident u prošloj godini. Ne samo da rastu u broju, već postaju sofisticiraniji i raznolikiji, s novim prijetnjama koje se stalno pojavljuju. Prema istraživanju Deloitte Global Future of Cyber iz 2023. godine, dakle najnovija istraživanja, u ovom okruženju poslovni čelnici mijenjaju način na koji razmišljaju o kiberu (eng. cyber), a ona se pojavljuje kao veća strateška rasprava povezana s dugoročnim uspjehom organizacije. Danas bi čelnici tvrtki, kompanija, organizacija, poduzeća, trebali razmotriti kako raditi kiber u svakom dijelu svog poslovanja – od poslovanja do zaposlenika i potrošača. Stvaranjem poslovnih strategija koje uključuju kibernetičku tehnologiju, poboljšavaju obuku zaposlenika i ugrađuju kiber u inicijative digitalne transformacije; Tvrtke mogu biti ispred krivulje i bolje zaštititi svoje organizacije.
Električni automobili ili prodaja magle!?
Sve više vidimo punionica gdje se električnom strujom napajaju tzv. električna vozila. Pri jednom od mojih prvih dodira s tim ljudima koji satima čekaju da im se napuni automobil strujom upitao sam dvojicu „čekača“ i upitao ih koliko ih košta ta struja na „pumpi“ u Kauflandu na Novoj Branimirovoj ulici u Zagrebu. Oni su se slatko nasmijali i rekli da je sve badava. Kako dobro znamo da nijedan ručak nikada nije niti će biti „džaba“, očito da netko plaća ovaj moderni način vožnje u japanskom automobilu i na pumpi njemačkoga trgovačkog lanca u Hrvatskoj. I kad sam prije više godina čuo za električne automobile znao sam da iza svega stoji neka „kvaka“. Evo nekih negativnih pokazatelja glede ovoga globalizacijskog noviteta koji je zasad – badava. Evo nekih činjenica. Električna vozila su mnogo manje prikladna za rad od automobila na benzin. Potrebno je četrdeset minuta za punjenje automobila, što znači da je to gubitak vremena i da ga mogu puniti samo oni koji ništa ne rade. Kako nema dovoljno punionica ljudi moraju ići daleko da bi strujom napunili automobil. Stoga je putovanje pokriveno dometom vozila. U svijetu, a posebice kod nas nema brzih punjača (Level 3, Direct Current Fast Chargers DCFC)… Ako velik broj potrošača kupi električne automobile prije nego što infrastruktura za punjenje bude primjerena, njihovo razočaranje (i ljutnja zbog javnog novca potrošenog na subvencije) mogli bi stvoriti ozbiljne probleme industriji i dugoročnom usvajanju tehnologije. Čini se i malo vjerojatnim da će električna vozila doživjeti sudbinu dizelskog Oldsmobilea, što je rezultiralo napuštanjem tehnologije u Sjedinjenim Državama 1980-ih, ali ciljevi administracije mogli bi se pokazati mahnito optimističnima. I na kraju, ne treba puno mudrovati. I nebitno je tko stoji iza električnih automobila. Gates, Schwab ili netko treći, Tko god iza toga stoji ne želi nam dobro.
Upozorenje iz Zambije
Otkako je Ivan Pernar pokazao zambijski dokument koji mu daje status svjedoka na suđenju trgovcima djecom zašutjela je u Hrvatskoj crvena medijska kamarila. Čeka naputke izvana, iz globalizacijskih središta moći.
Marijan Majstorović/hrvatski-fokus.hr
