Kafilerijski smrad
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 17 Rujan 2023 09:55
Mi nešto stariji još se živo sjećamo da kad bi krenuli autoputom iz Žitnjaka prema Sesvetama, negdje pred Sesvetama zapljusnuo nas je nesnosni smrad i pratio par kilometara. Bila je to kafilerija u sastavu tvornice mesa u Sesvetama. Od onda do danas puno se toga promijenilo u toj tvrtki, ali temeljni posao, zbrinjavanje životinjskog otpada, posebice životinjskih lešina ostalo je isto.
Danas ta proizvodnja ne zagađuje okoliš smradom. Tehnika i tehnologija su napredovale i osuvremenile se. Međutim, kad god se vozim na toj dionici puta, javlja se nelagoda i razne asocijacije vezane uz tvrtku Agroproteinka, koja je poput mnogih tvrtki i tvornica ranih devedesetih privatizirana i postala vlasništvo obitelji Grlić Radman. Tvrtka je uvijek imala i danas ima monopol. Apsolutno nema nikakvu konkurencije na ovim prostorima. Vrlo je profitabilna i unosna. Ovih dana se puno o tome piše. Naime, petinu tvrtke posjeduje aktualni ministar vanjskih poslova i europskih integracija, Gordan Grlić Radman. Na njegov račun je u zadnje tri godine sjelo preko dva milijuna eura, što je spomenuti ministar zaboravio prijaviti u svojoj imovinskoj kartici. Ministar kaže da je to samo tehnička greška, koju će on ispraviti. U međuvremenu se savjetuje s dužnosnicima komisije za sukob interesa, kako bi pravilno ispunio svoju imovinsku karticu, u pogledu dividende od poslovanja. Agroproteinke. Kaj god! Ministar od svih nas pokušava napraviti naivce i budale. To su mnogi pokušavali i pokušavaju napraviti, posebice oni čije se bogatstvo temelji na kapitalu iz bivše države. Tko je jamio, jamio je., rekao je onomad general Rojs. Dobro znamo kako se odvijala privatizacija i dokapitalizacija, u samostalnoj, neovisnoj, slobodnoj i demokratskoj republici Hrvatskoj. Kapital stečen u socijalizmu se samo oplemenjivao i rastao. Repovi od toga se još uvijek vuku. Nikad to nije i neće biti raščišćeno i objelodanjeno. Neki današnji tajkuni i bogataši stasali su još u bivšoj državi. Preko noći su zamijenili crvene knjižice plavima. Nitko im ništa nije mogao i ne može. Agroproteinka je eksplicitni primjer toga. U tom okružju se stasao ministar Grlić Radman. On ne vidi ništa sporno u svojim enormnim primanjima, čak niti onda kad ta primanja ne prijavi. Kaže da svota nije tolika koliko se po medijima spominje, već je puno manja. Tvrdi da je na sve platio porez državi. Najbolje da nije. To ne bi bilo ništa čudno. Ljudi koji su naučili stalno dobivati i primati nerado daju ikome išta.
Oporba se digla na noge zbog ovog slučaja. Tražiti će opoziv ministra. Od svega toga ništa. Znamo kako sabor funkcionira. Uz žetončiće prijedlog oporbe za opoziv ministra biti će odbačen. Premijer je poznat po tome da ne dozvoljava nikome da mu smjenjuje ministre. On to čini sam, kad mu voda dođe do grla. Ovdje to nije slučaj. Dapače! Premijer Plenković ne vidi ništa sporno u ovoj situaciji. “Nije ništa ukrao! Nije ništa sakrio!”, brani premijer svojeg ministra, koji je onomad u Moskvi Lavrovu recitirao Jesenjina na tečnom ruskom jeziku. Nije to nikakvo čudo. Djeca bivših partijskih dužnosnika ruski jezik govore bolje od hrvatskog jezika. To im je bio dio imagea iz bivše državi koji je ostao. Ne možeš se baš svega preko noći riješiti. Spomenuti ministar se ne može pohvaliti da tečno govori standardnim hrvatskim jezikom. Slušamo to i čujemo prilikom svakog njegova nastupa. On se uopće i ne trudi da to popravi. Zapravo, on vjerojatno misli kako to nije važno i bitno. Važno i bitno je kako takva osoba uopće može biti ministar u hrvatskoj vladi. Kako je dospio na taj položaj? Tko ga je pogurao i podupirao? Zar se te funkcije na neki način kupuju? Ministar vanjskih poslova je najvažniji ministar u vladi. On u svijetu predstavlja državu i sve nas. Nije potrebno sad elaborirati što sve taj ministar radi i mora raditi, kao ni da aktualni ministar za to nema kompetencije, ni kompeticije.
Poznato je da država i pojedine političke stranke oskudijevaju u dobrim rukovodećim kadrovima. Bez obzira na to, postoje kompetentni, obrazovani, sposobni i domoljubni ljudi koji bi trebali obnašati visoke državne dužnosti i biti rukovodeći kadar. Neki od tih i takvih se gnušaju politike i ne žele u njoj ni pod koju cijenu učestvovati. To nije dobro. Ta mjesta popunjavaju nekompetentni i moralno upitni pojedinci, na koje asocira onaj nesnosni smrad u Sesvetskom Kraljevcu, potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Ankica Benček
