Ako se promjena i dogodi, ona će doći s lijevog, a ne s desnog krila

Detalji: Objavljeno: Ponedjeljak, 20 Studeni 2023 12:08

Kad vidite stajališta tih tzv. desnih stranaka, zaključujete kako svi oni govore isto ili vrlo slično. Ali zajedničkog nastupa nema. Naprotiv, na djelu su sve oštriji sukobi i otvorena neprijateljstva. To je svakako u interesu vladajućeg HDZ koji se najviše pribojava ujedinjene desnice, odnosno Mosta i Domovinskog pokreta (ostali su nevažni), jer ona zadire u njegovo biračko tijelo i prisiljava ga na politiku s više nacionalnih osjećaja i odgovornosti.

Razgovor s novinarom i publicistom Josipom Jovićem

O političkoj situaciji u Hrvatskoj u susret tzv. superizbornoj godini, o dosadašnjem mandatu JovićIvice Puljka, otvaranju spomenika Miljenku Smoji, prijedlogu Zakona o hrvatskom jeziku i dr. temama razgovarali smo s novinarom i publicistom Josipom Jovićem.

Nalazimo se pred tzv. superizbornom godinom. Očekuju nas parlamentarni, europarlamentarni i predsjednički izbori. Je li HDZ pred još jednom pobjedom ili možemo očekivati neko iznenađenje?

Bit će relativni pobjednik, to je jedino sigurno. O tome barem govore ankete. I ima određene argumente u svojim rukama. Ne će biti lako naći koalicijske partnere. Manjinski zastupnici ovaj put ne će biti dovoljni. Ali i za to će se naći lijeka. Onaj tko vodi igru, uvijek ima skrivene adute u rukavu. U prilog HDZ-u ide nekoliko okolnosti. Postoji armija egzistencijalno ovisnih ili interesno povezanih, u njegovu korist upregao se dio medijske mašinerije, posebice najutjecajniji medij, Plenković se može pohvaliti eurom, Schengenom, statističkom podatcima, pozitivnim ocjenama kreditnih agencija pa i stanovitom stabilnošću u zemlji okruženoj nemirima i ratovima.

U prilog HDZ-u ne idu neke druge okolnosti. Korupcija jest nagrizla ugled vladajuće stranke, suluda se bitka vodi protiv „ustaša“, koja podsjeća na davno prohujala vremena, uhićuju se djeca zbog pjesama, mlada populacija napušta zemlju, seljaci prosvjeduju, službenici traže veće plaće, a umirovljenici mirovine, iritantno je pogodovanje nositeljima i propagandistima velikosrpske ideologije itd. No pitanje je koliko sve to dotiče birače, koliko su osjetljivi na sve to, pogotovo što su prilično pasivne braniteljske udruge, pasivna je Crkva, pasivne su kulturne institucije. Ovo nije vrijeme idealizma, čak ni ideologija, nego pragmatizma i egoizma. Ipak, iznenađenja nisu nemoguća.

Desna politička opcija ponovno ne će zajednički ići na izbore. Kome je to u interesu?

Osim toga, ove su podjele na desnici već tradicionalne, vuku se još od početaka prošloga stoljeća. Svatko, izgleda, izborigleda samo sebe, svoje mandate, svoje pozicije. Uvijek se sjetim jednog crnogorskog političara iz vremena kad se počelo u Jugoslaviji govoriti o pluralizmu. Reče: „Pluralizam je dobar, no đe ćemo mi“. Mogli bismo parafrazirati: Jedinstvo je poželjno, ali gdje je tu mjesto za mene.

Može li lijeva opcija iznenaditi na izborima? Čini sa ni na tom spektru nema dogovora…

Ona će prije iznenaditi nego desna opcija. SDP i Možemo, koji su zajedno poravnati s HDZ-om, nisu se dogovorili, ali će se lako dogovoriti dođu li u poziciju preuzeti vlast. Imamo sad i Socijaldemokrate s HSS-om, Reformiste i regionalne stranke. I svi će oni lako na kup bude li stani ili pani. Čak je ta lijeva opcija, bez obzira na Plenkovićeve nenormalne ustupke, ideološki prihvatljivija manjinama, posebno onoj najbrojnijoj. Vjetar u jedra HDZ-a su, s druge strane, nominirani kandidati ljevice za premijera. Tko normalan i dobronamjeran može na čelu države vidjeti Peđu Grbina ili Sandru Benčić?

Projekt stranih programera

Kako ocjenjujete dosadašnji mandat Ivice Puljka?

Ivica Puljak djeluje potpuno izgubljeno. Ne prestajem se čuditi njegovoj odluci da, navodno, uspješnu znanstvenu karijeru fizičara zamijeni bavljenjem komunalnim problemima u rješavanju kojih se bolje snalazio Željko Kerum. PuljakNjegovim radom nisu zadovoljni sami građani Splita. Nije ostavio ni započeo ni jedan od projekata koje je obećavao. Grad se zadužio, Ivošević, glavni čovjek u njegovu timu stalno nešto ruši i izaziva sukobe. Maja Đerek je razotkrila nezakonitosti, pogodovanja i privatizacije gradske uprave na čelu s ovom dvojicom. Najava o uvođenju reda, što je bilo Puljkovo glavno geslo, danas izaziva podsmijeh. Svojom je umišljenošću postao iritantan. Njegove ambicije, zajedno s preambiciznom suprugom Marijanom, idu jako visoko, sve do premijerskog položaja. No njih dvoje ostali su usamljeni i napušteni i u vlastitoj stranci. Ideološki su otišli daleko ljevije od centra, kako im se zove stranka. Na Dan grada organizirana je priredba u režiji Grada na kojoj se pjevalo: „Oj Mosore, Mosore, sve se diže u gore / Skupljaju se čete partizana...“ Čast mosorskim partizanima zbog otpora talijanskoj okupaciji Splita i Juri Kaštelanu koji je tu pjesmu napisao, ali danas pjevanje te pjesme ima jedno drugo ideološko značenje. Puljak je donekle sličan Tomislavu Tomaševiću, i jedan i drugi su „grijeh“ sada razočaranih građana, i jedan i drugi su, vjerojatno, projekt stranih programera.

Otvaranje kipa Miljenku Smoji izazvalo je dosta reakcija. Vaš komentar?

Pa, eto, i gradonačelnik je bio na otvaranju kipa na Matejuški, čak su se njih dvoje našli s brončanim Smojom u zagrljaju. Još sam 1982. godine Smoju u jednoj polemici s njim nazvao jugoslavenskim nacionalistom. On je to bio, bez daljnjega. Ne bi se on ni danas toga postidio. Čak je, kao rijetko tko u ono vrijeme agresije, podržavao smojeSlobodana Miloševića, Tuđmana je uspoređivao s Pavelićem, RH s NDH. Sve je napisano i dokumentirano u knjigama Joška Čelana („Spomenik izdaji“) i Nikice Barića („Split 1980-tih“). No Smoje je bio to što je nesumnjivo bio, ali više začuđuje spoznaja kako je današnje pravo idolopoklonstvo spram njega motivirano upravo njegovom političkom orijentacijom, a ne novinarskim ili književnom ostavštinom. Često se njemu u hvalu spominje uspješno „Naše malo misto“ i nešto manje uspješno „Velo misto“, a da se pri tome zaobilazi ime redatelja Danijela Marušića, iako je uobičajeno da se filmovi, predstave i slično atribuiraju prvenstveno prema redateljima. Marušić je radio zajedno sa Smojom i na scenariju. Jedan je od sljedbenika Orjune, poznati kolumnist, banalno mu je spominjati ime, napisao kako je Malo misto odlično, ali da režija ne vrijedi ništa. Smoje je Jugoslaven, a Marušić hrvatski nacionalist. I to je to, to je taj kriterij koji vidimo u odnosu na niz književnih, likovnih pa i znanstvenih stvaralaca.

Test stanja političkih duhova

Kako ocjenjujete prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku i reakcije koje su uslijedile?

Prijedlog je normalan, poželjan i dobrodošao. Poslužio je i kao test stanja političkih duhova u zemlji. Reakcije su posve neshvatljive. Taj zakon propisuje samo to da je u službenoj i javnoj uporabi, u upravi, medijima, poduzećima, ijeziktd. jezik kojim govori ovaj narod, a ne, recimo, engleski, njemački, latinski ili koji drugi jezik. Naravno, unutar svakog jezika postoje i narječja ili idiomi, kao što postoji standardni jezik. Zakon ništa ne propisuje i ne normira.

Standardni je jezik već normiran, standardiziran u gramatikama, pravopisima i rječnicima. Protiv donošenja ovoga zakona ustali su odmah i žestoko potpisnici one famozne deklaracije o zajedničkom jeziku pokrenute točno pedeset godina i u istom mjesecu kao i ona Katičić-Brozović-Krležina Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, odnosno kao tuk na utuk, kao zakašnjeli odgovor na nju. Ako je jezik ključni čimbenik identiteta jednog naroda, onda je njegova negacija negacija samog naroda i, dakako, države. Dobro je, makar zbog dodvoravanja biračima, da će Zakon, ako sve bude u redu, biti usvojen u Hrvatskom saboru, iako se već sada SDP-ovi zastupnici bune protiv njega. I neće biti usamljeni.

I Hrvatska je postala dio migracijskog žrvnja. Čini se da nismo puno naučili iz primjera zapadnih zemalja?

Prije nego što smo pristupili Europskoj uniji izražavao sam određeni skepticizam, što je u nas odmah označeno kao nešto zaostalo, neeuropsko, izolacionističko, ksenofobno, protuzapadno. U tom skepticizmu, ne sporeći i pozitivne strane te integracije, najviše sam polazio od bojazni kako će Hrvatska postati eldorado stranog trgovačkog i financijskog kapitala sa zapada i novog stanovništva s istoka. To se i događa pred našim očima. Sve više i sve opasnije, zabrinjavajuće za one kojima je stalo do Hrvatske. Zapadne zemlje, koje su u početku bile jako liberalne i otvoreno sada zatežu uzde, a Hrvatskoj kao da je namijenjena ona stara uloga predziđa.

U perspektivi će se, ako se ništa ne bude poduzimalo, dogoditi zamjena stanovništva, a time i kulture i identiteta, što našim političkim prvacima, koji su od danas do sutra, ne predstavlja problem. Nismo ništa naučili od primjera zapadnih zemalja (Finkielkraut je rekao kako čitavi dijelovi Pariza više nisu Francuska), ali ni od vlastite povijesti. Naši lideri samo ponavljaju do besvijesti naučene fraze i revno izvršavaju zadatke kao pravi satrapi moćnih careva i carstava.

Razgovarao: Davor Dijanović/hkv.hr

Zadnji komentari

Ako se promjena i dogodi, ona će doći s lijevog, a ne s desnog krila