U Hrvatskoj upravljaju institucijama i politikom samo sebični komunisti (kriminalci) kojima je bitan samo njihov standard i njihova moć
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 20 Studeni 2023 11:15
Plenković ne zna da Hrvatska nije EU već je Hrvatska Hrvatska unutar EU i mora gledati interese Hrvata, i da to što je u EU nema veze s gospodarstvom Hrvatske i životom građana Hrvatske. ‘Država to sam ja’ i ‘država to smo mi’ ne stoji, pa tako ni Plenković nije država, ni HDZ/SDP nije država, već ‘DRŽAVA TO STE VI’ (narod, građani).
Prometna nezgoda koju je izazvao dojučerašnji ministar obrane Mario Banožić došla je predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću kao naručena. Riješio je dva “problema”, riješio se problematičnoga Banožića – nakon što ga je iskorištavao kao ‘gromobran’ u svađanju s hrvatskim predsjednikom Zoranom Milanovićem – i testirao osječko-baranjskoga župana Ivana Anušića. Anušiću je, kao u Coppolinu Kumu, dao ponudu koju nije mogao odbiti, jer ako je odbije, doći će do javnoga rata, a ako pristane – a pristao je da zamijeni istrošenoga Banožića – to je znak i potvrda tko još uvijek vlada Hrvatskom. U cijelosti! Dakako, Plenković.
Kod Banožića još jednom se vidjelo tko je Plenković. Bešćutan čovjek i političar koji gazi sve pred sobom. Da kod njega postoji imalo ljudskosti, da ima imalo savjesti, ne bi dva sata nakon teške prometne nesreće smijenio ministra Banožića koji je u to vrijeme bio još u nesvijesti. Pričekao bi nekoliko dana i ne bi podlegao medijskoj paljbi protiv sada jadnoga i na svekolikoj vjetrometini bivšeg ministra. Nu, Plenković očito voli gaziti ljude, doslovno i u pejorativnom smislu. Voli gaziti (smjenjivati) ljude kada su u blatu, u nokdaunu! Ljudi s ljudskošću i savješću to nikada ne bi učinili. Jer to se tako ne radi. To je neljudski.
Druga je priča Ivan Anušić. Za razliku od Plenkovića, on je domoljub. Za razliku od Plenkovića, on je kao dječarac išao braniti hrvatsku domovinu (na slici). Za razliku od Plenkovića, on je kršten u katoličkoj crkvi i ne ide na mise samo protokolarno, jer on kao posavljački Hrvat živi i vjeru i hrvatstvo. I, što nije beznačajno, Anušić je kao mladac najprije branio Hrvatsku kao HOS-ovac, a, politički gledano, bio HSP-ovac, dok se nije skrasio u HDZ-u. Sve to nije radio Plenković, a tri godine je stariji od Anušića. Dakle, mogao je, a nije. Nije, jer nije htio. Pobjegao je izvan Hrvatske i iskoristio slabokrvnost (lat. anemia).
Ima li opasnosti za Anušića nakon što je prihvatio šefovu ponudu koju nije mogao odbiti? Ima. Svakako da ima. Njegov ministarski vijek bit će kratak, oko pola godine i ako izbori budu u rujnu sljedeće 2024. godine. A budu li izbori u lipnju, tada će Anušićev ministarski vijek biti još kraći što znači da se ne će ni skrasiti u ministarskoj fotelji. A odbiti šefa, kako sam već rekao, nije mogao. Osim kratkoga ministarskog staža koji mu prethodi, njegovo mjesto župana u Osječko-baranjskoj županiji zauzet će neki novi čovjek koji će za suradnike odabrati sebi sklone ljude tako da će Anušićev povratak “u bazu” nakon izbora biti, blago rečeno, otežan. A izgubi li HDZ na izborima – u što je sada teško povjerovati – u stranci će zapuhati neki novi vjetrovi koji bi, nadam se, napokon trebali otpuhati i Plenkovića. Na radost i sreću velike većine i hadezeovaca i Hrvata. A posebice Ivana Anušića.
Istina je u Hrvatskoj “utopija”
Kod Plenkovićeve bezočne otimačine privatne imovine, u našem slučaju kompanije Agrokor vlasnika Ivice Todorića, ne treba biti jako pametan i izmišljati ‘toplu vodu’. Dovoljno je poslušati “glas naroda”, a glas naroda su dva komentara na Indexu koja govore ono najbitnije (https://www.index.hr/vijesti/clanak/todoric-ostao-sam-bez-agrokora-zbog-plenkovicevog-salabahtera-iz-bruxellesa/2511898.aspx): »Ovakva bezočna pljačka privatne imovine moguća je isključivo u komunističkim režimima, gdje država jednog lijepog dana kaže “to je sada naše”. Ako je Agrokor bio u problemima, trebalo je postupiti po postojećem zakonu o stečaju, a ne izmišljati specijalne zakone o otimanju firme. Odlaskom u stečaj ne bi sve te silne zgrade i prodavaonice nestale… niti bi radnici ostali bez posla – netko bi kupio Agrokor… promijenio ime na trgovinama i nastavio najnormalnije raditi. ali u tom slučaju drug anemični i njegova ekipa lopova i kokošara ne bi se omastila stotinama milijuna €. Smeće od države« (kosinus drugi) i »Istina je u Hrvatskoj “utopija”. Ne možeš u “Hrvatskoj” dočekati istinu. Naravno da Briselu nije odgovarao jak Agrokor, ni da se Agrokor širi po Europi. Plenković je tulavac koji ne vidi i ne zna što su i koji su interesi Hrvatske, i naravno da radi za Brisel, a to je isto kao i da radi za Beograd u bivšoj Jugoslaviji. Plenković ne zna da Hrvatska nije EU već je Hrvatska Hrvatska unutar EU i mora gledati interese Hrvata, i da to što je u EU nema veze s gospodarstvom Hrvatske i životom građana Hrvatske. ‘Država to sam ja’ i ‘država to smo mi’ ne stoji, pa tako ni Plenković nije država, ni HDZ/SDP nije država, već ‘DRŽAVA TO STE VI’ (narod, građani). Todorić je nadmašio hrvatske granice i postao je Europski poduzetnik, a to je smetalo Briselu. U Hrvatskoj upravljaju institucijama i politikom samo sebični komunisti (kriminalci) kojima je bitan samo njihov standard i njihova moć, a za “Hrvatsku” i hrvatski narod ih uopće nije briga. Tako su i Židovima oduzimali imovinu, umjesto da su uveli porez na nekretnine, ali ne će sami sebi uvesti porez, kad mogu oteti imovinu Židovima« (Ne Svrstani).
Hrvatska je puna Protkovića
Vijeće Okružnog suda u Zagrebu osudilo je 11. travnja 1983. studente Marka Grubišića na kaznu zatvora od četiri godine, a Milana Sušca na kaznu zatvora od dvije i pol godine. Proglašeni su krivima jer su u studentskom domu Lašćina pjevali pjesmu „Marjane, Marjane” ubacivši u nju za Titin komunistički režim “nepodobne” riječi „crven-bijeli-plavi, pod kojim su pali Zrinski-Frankopani“, i „još jedno slovo ime Isusovo“ koje su pjevali u studentskom domu na Laščini. Osudio ih je sudac Ivan Protković. Ovo je kratka vijest Tanjuga koju je objavio 12. IV. 1983. Vjesnik. Čitajući ovu vijest-čitulju četiri desetljeća kasnije u vrijeme vladavine okrutnoga Andreja Plenkovića imam osjećaj da je sada još gore, da su ljudske slobode i prava pojedinca još ugroženiji. Posebno sam razmišljao o sucu Ivanu Protkoviću, tadašnjem predsjedniku sudskog vijeća i »Udbinom pouzdaniku među zagrebačkim sucima, koji je revno provodio montirane političke procese« (https://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/15633-ante-nobilo-protiv-mirka-i-mirne-sunic.html). Ako je živ, je li sretan? Mislim da bi Protković i drugi protkovići danas bili jako sretni!
HUP i geodetski fakultet zajedno
»2. listopada 2018. u prostorijama Geodetskog fakulteta održan je sastanak predstavnika HUP-UGGS i čelnika Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U ime HUP-UGGS na sastanku su sudjelovali predsjednik Udruge Željko Perić, dopredsjednik Vedran Car i Marijana Filipić, direktorica granskih udruga a u ime Fakulteta dekan prof. dr. sc. Damir Medak, prof. dr. sc. Boško Pribičević, pročelnik katedre i izv. prof. dr. sc. Almin Đapo, prodekan za znanost i međunarodne odnose. Na sastanku s razgovaralo o suradnji Fakulteta i HUP-udruge geodetsko geoinformatičke struke. Povezivanje znanosti i gospodarstva svi nazočnu su se složiti je preduvjet za razvoj RH i društva u cjelini. Kao daljnji koraci zajedničke suradnje, predloženi su kontinuirani sastanci te suradnja vezano uz stručne prakse studenata (gostovanje predstavnika HUP-a na predavanjima i vježbama studijskog programa geodezije i geoinformatika na kolegijima iz poduzetništva), suradnja pri definiranju standarda zanimanja tj. usklađivanja programa s Hrvatskim kvalifikacijskim okvirom« (https://www.hup.hr/predstavnici-hup-uggs-s-celnicima-geodetskog-fakulteta.aspx). Zašto ovo podsjećanje na događaj otprije pet godina? Zato da se još jednom potvrdi kako sve ima svoj početak i kraj, pa tako i odnos tadašnjih čelnih ljudi Geodetskog fakulteta i krovne organizacije hrvatskih poslodavaca. Samo se uloge ponekad promjene. Rotiraju se međusobno.
Prodani ili neznalice!?
Na poveznici HZZJ-a https://www.youtube.com/watch?v=XFZ-H-lrk-0 vrti se filmić na kojem su izjave „naših poznatih“. To je povratak otprije tri i pol godine i redaju se poznate osobe: veslači braća Sinković, Robert Prosinečki, Željko Bebek, Miroslav Ćiro Blažević, Zoran Šprajc, Tonći Huljić, Andrija Jarak, Bojana Gregorić, Enes Bešlagić… Svi su oni zagovarali cijepljenje i rugali se nama normalnima da ništa ne znamo i da smo zaostali. Neki od njih više nisu među živima, neki su malo jače oboljeli, ima onih koji su promijenili mišljenja, a nadam se da ima i onih koji se sada srame što su tada za Judine škude reklamirali.
Cjepiva protiv covida nisu cjepiva!
Američki odvjetnik, pisac i borac protiv globalizacijskoga fašizma Robert F. Kennedy Jr., sin ubijenoga američkog političara istoga imena i prezimena 1968. u Los Angelesu, dobio je slučaj protiv farmaceutskih lobista. »Cjepiva protiv covida nisu cjepiva«, stoji u presudi Vrhovnog suda kojom se potvrđuje da je šteta uzrokovana genskim terapijama covid mRNK nepopravljiva. Budući da je Vrhovni sud najviši sud u Sjedinjenim Državama, nema daljnjih žalbi i žalbeni su putovi iscrpljeni. Svi oni koji su ostali bez posla kao necijepljeni moraju dobiti naknadu. Robert F. Kennedy Jr. je u svojoj prvoj izjavi istaknuo kako je to uspjeh samo zahvaljujući međunarodnoj suradnji velikog broja pravnika i znanstvenika. Naravno, ova presuda otvara mnogo toga i na međunarodnoj razini, posebice u Švicarskoj gdje bi mogla izazvati domino efekt, zbog švicarskog saveznog ustava. Prema članku 118.b Nürnberškog zakona, zlouporaba genetskog inženjeringa na ljudima zabranjena je u Švicarskoj prema članku 119. Saveznog ustava. To je dopunjeno člankom 230bis Kaznenog zakona, tako da prekršiteljima prijeti kazna do 10 godina zatvora. Međutim, ova bi presuda također trebala natjerati ostatak svijeta da obrati pozornost, budući da Nürnberški kodeks ima međunarodnu valjanost i također je uključen u članak 7. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. U slučaju kaznenih prijava, deklaracija se poziva na aferu talidomid kako bi se dala posebna težina važnosti ove optužnice. Stoga politiku čeka vruća budućnost i puno posla.
Bilo bi ružno vas na HRT-u nazivati hrtavcima?
Dugogodišnji suradnik Hrvatskoga fokusa, prof. Teo Trostmann iz Dubrovnika, poslao je pismo HRT-u sljedećega sadržaja: »Poštovani, riječ klečavac zvuči uvrjedljivo. Mislim da bi komentari na javnoj Televiziji trebali biti neutralni i izražavati se korektno i pristojno čak i prema kriminalcima. Tako ja osobno ne nazivam rokere drečavcima i čupavcima, muslimane klanjavcima, homoseksualce guzavcima oliti čučavcima, djecu šmrkavcima, političare puzavcima i sluzavcima, gmizavcima, ljigavcima i pupavcima. Niti one na državnoj sisi sisavcima i glodavcima. Ili da članove HAZU-a zovemo hazavcima a Vas na HRT-u hrtavcima? Bonton je zadnja crta obrane ljudskih prava, demokracije i kulture. Primam na znanje s poštovanjem! Teo Trostmann, prof.« Očekuje odgovor!
Propali zapadni nultikulturalizam
Kamo je doveo zapadni multikulturalizam najbolje se vidi na primjeru donedavnih kolonijalnih država Velike Britanije, Francuske, Belgije, Nizozemske, Portugala i Španjolske u kojima se naselilo na milijune muslimana, crnaca i Azijata svih boja i vjeroispovijesti. Slična situacija je i u zapadnoeuropskim državama koje nisu bile izrazito kolonijalne sile poput ovih gore spomenutih šest država. Tu mislim na Njemačku, Švedsku, Dansku, Italiju, Austriju, Švicarsku i Norvešku koje su uvozom jeftine radne snage i nekontroliranim priljevom migranata s Bliskog istoka i sjeverne Afrike također preplavljene migrantima svih boja kože i vjera. S vremenom mali dio tih useljenika se je i “integrirao”, što god to značilo. Dio njih ušao je i u političke vode i polagano, ne samo rađanjem i brojem djece preuzima i političku vlast. Najeklatantniji primjer je suvremena Engleska koja za premijera ima indijskoga muslimana Rishija Sunaka. Zato ne čudi što su na čelu najvećih engleskih gradova gradonačelnici muslimani, primjerice Londona, Birminghama, Leedsa, Blackburna, Sheffielda, Oxforda, Lutona, Oldhama, Rockdalea… Bijele Engleze zabrinjava ovaj podatak jer prema službenim podatcima od oko 68 milijuna ljudi u Britaniji zasad je muslimana tek oko četiri milijuna. A kako se muslimanska populacija drastično povećava iz godine u godinu, za očekivati je da će uskoro svi veći engleski gradovi imati muslimane gradonačelnike.
Evo još nekih pokazatelja. U Engleskoj trenutačno postoji preko 3000 muslimanskih džamija, više od 130 muslimanskih šerijatskih sudova, više od 50 muslimanskih šerijatskih vijeća, 78 posto muslimanki ne radi, uzdržava ih država (besplatan stan), 63 posto muškaraca muslimana ne radi, uzdržava ih država (besplatan stan)… Muslimanske obitelji s prosječno 6 do 8 djece, uzdržavane od države, dobivaju besplatno stanovanje. Svaka škola u Velikoj Britaniji mora predavati lekciju o islamu! Problem kod useljenika je što koriste postojeću nesvrsishodnu globalizacijsku useljeničku politiku. Nikoga ne brine što su useljenici sve neobrazovaniji, uglavnom slušaju radio i gledaju TV, a ne čitaju novine, a kamoli druge tiskovine. I zato ne treba čuditi da je muslimanska kultura tiho je napala Zapad i razara ga iznutra. Osim Engleske koja ima oko četiri milijuna muslimana, još je gore stanje u Francuskoj. Ona ima preko pet milijuna muslimana, te Njemačka 3 milijuna i Španjolska oko 2 milijuna.
Marijan Majstorović/hrvatski-fokus.hr
