Biti odgovoran roditelj uz bombardiranje LGBT sadržajima
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 22 Veljača 2024 09:09
Odgovoran roditelj očito za svakoga ima različito značenje.
Prije nekog vremena na društvenim je mrežama ‘osvanuo’ video nakon kojega razuman čovjek neko vrijeme ostane bez riječi.
Na tom se video-zapisu jedna majka u suzama žalila da njezino dijete ne želi primiti – veterinar.
Da, dobro ste pročitali. Veterinar. Osoba koja je zadužena za zdravlje životinja.
Dijete ove uplakane majke, naime, glasa se kao jedna od životinja i tako se ‘deklarira’. A veterinar, eto, za to nije imao sluha.
Nekako nimalo ne sumnjam da je veterinar u ovoj bizarnoj priči ‘pobrao’ kakvu tužbu, a možda je ostao i bez licence za rad. Jer tako funkcionira današnji svijet.
Ciljevi plasiranja sadržaja
Navedeni video tek je jedan u nizu sadržaja kojima smo iz dana u dan bombardirani.
Nekoliko je ciljeva takvih sadržaja.
Prvi je da ih pogledamo što više.
Drugi – da se prestanemo čuditi.
I treći, da počnemo suosjećati s društvenim anomalijama u mjeri da osudimo sve što je racionalno i moralno prihvatljivo.
Na zapadu je to odavno svakodnevica, a kod nas se agresivno gura to postati.
‘Umiješanost’ roditelja u rad odgojno-obrazovnih ustanova
Učitelji i ravnatelji škola sve češće govore da se roditelji djece ‘miješaju’ u njihov posao.
To je umnogome i činjenica.
Djelomično zbog toga što su odgojno-obrazovnim djelatnicima srušeni autoriteti i vrijednost koju su imali u društvu općenito, a djelomično zbog sve većeg broja samoprozvanih ‘stručnjaka’ – roditelja sa sveznajućim stavom. Takvima bi učitelji očito trebali na nekoliko sati prepustiti mjesto za katedrom kako bi shvatili da nastavni proces nije nešto što može voditi prva osoba s ceste.
S druge strane, činjenica je da pojedincima zaista nije mjesto među djecom (a ni kolegama) u vrtićima i školama, ali i da se resorno ministarstvo rijetko bavi takvim ‘tricama’.
No, umiješanost roditelja u provođenje školskog kurikuluma itekako ima uporište. Stoga i postoje vijeća roditelja, kao i školski odbori u kojima sjedi njihov predstavnik.
No, novi se sadržaji kroz razna predavanja i radionice sve više, pa i agresivno, uvlače među djecu, ranjivu skupinu koja kritičko mišljenje tek treba izgraditi.
Novi ‘stručnjaci’ psihologije
Simptomatično je inzistiranje pojedinih psihologa, koje – usput rečeno – mainstream mediji predstavljaju kao izvanredne stručnjake u svom radu, da se seksualna edukacija u odgojno-obrazovne ustanove uvede što ranije.
Jer, eto, na jednom od prošlogodišnjih predavanja školskoj djeci u jednom hrvatskom gradu, jedna od izvjesnih ‘stručnjakinja’ psihologije ustvrdila je da seksualnost počinje stasati u dobi od tri do pet godina te da razgovore o tome kako djeca dolaze na svijet treba djeci objašnjavati što ranije, pokazujući im pritom sličice spolnih organa.
Jedna od njezinih izjava išla je u smjeru da se vrtićkoj djeci ‘u normativno heteroseksualnom’ svijetu sugerira da im simpatije mogu biti i djevojčice i dječaci.
U skladu s time, kaže, jednog jasličara ili vrtićarca ne treba pitati ima li curu, nego i ima li dečka.
Djecu odgaja – roditelj
Iako vrtići i škole osim obrazovnih nose i predznak odgojnih, nema onoga tko se neće složiti s činjenicom da sve polazi – od kuće.
Stoga bi odgojni segment, kako je i zakonski određeno kroz odgovornost roditelja, morao pripadati upravo njima.
Nitko ne dvoji da se sva djeca, redom i bez iznimke, i u školama moraju disciplinirati kroz pristojnost i primjereno vladanje.
No, isto tako kako nauk o vjeri spada u svjetonazorski dio ličnosti i obitelji, pa nastavu Vjeronauka ne pohađaju sva djeca, već je ostavljen kao izborni predmet, tako bi se agresivni aktivizam koji u odgojno-obrazovne ustanove od najranije dobi gura seksualnost, itekako trebao naći na raspravama svih dionika didaktičkog trokuta, koji uključuje i roditelje.
Kako zaštititi djecu?
Na koji način, ako on uopće postoji, zaštititi dijete od takvih sadržaja, za koje često roditelji i ne znaju?
Jer, unatoč suglasnostima koje trebaju potpisivati za dječjih 17 prelazaka ceste godišnje (karikiram, dakako), postoje glasni šumovi u komunikaciji oko onoga o čemu djeca slušaju iza vrtićkih i školskih zidova.
Biti odgovoran roditelj, pogotovo uz bombardiranje LGBT sadržajima koji ulaze u odgojno-obrazovne ustanove, veliki je izazov.
Dok se pojedini roditelji bave sporednim stvarima i naknadno saznaju da su djeca bila na ‘radionici’ ovoga ili onoga, netko drugi odgaja njihovo dijete.
Ja to ne želim. A vi?
