Bošnjačko prešućivanje i nepriznavanje hrvatskog stradanja u muslimanskoj agresiji
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 28 Lipanj 2024 17:15
Vjerski beha sukob za teritorij kojeg je započeo i genocidno vodio mladomuslimanski ekstremista, kasniji ratni zločinac i veleizdajnik kraljevine kraljice Katarine Kosača, Alija Izetbegović, nezaustavljiv je sve do muslimanskog zacrtanog cilja, a o kojem stalno govore, i k njemu idu Bošnjaci, “mi ili oni”.
A samo ta jedna rečenica na koju se Bošnjaci kontinuirano referiraju i ponavljaju kao sveti zadatak, govori ne samo o muslimanskoj isključivosti, nego i to da je bilo kakva Bosna i Hercegovina neodrživa i nemoguća u cjelovitosti i zajedništvu njenih nacionalni i vjerski razlika.
Jer, zar je moguće zajedništvo i cjelovitost neke zajednice ako jedan njen narod, a to je uvijek onaj brojniji, njenu budućnost uvjetuje “mi ili oni” a nikako i nikada mi i oni. Po tom muslimansko bošnjačkom viđenju buduće beha zajednice u njoj nema mjesta i za nas i za njih. Za sve njene sastavnice nikako ne može biti mjesta u zajedništvu i cjelovitosti zajedničke Bosne iHercegovine.
Za takvu, cjelovitu u zajedničku, beha zajednicu nisu ni došle vehabije, mudžahedini, isilovci i džihadisti da se bore. Oni su došli i ratovali, ubijali i progonili, silovali i masakrirali, za muslimansku Bosnu i Hercegovinu, za ono muslimansko bošnjačko mi, i žestoko protiv oni. U ime tog tadašnjeg muslimanskog i današnjeg bošnjačkog mi, sustavno su vršeni muslimanski zločini nad napadnutim hrvatskim narodom, kojeg su velikosrbi i velikomuslimani strpali u svoj sendvič isplaniran u tajnim muslimansko srpskim beogradskim pregovorima diobe Bosne i Hercegovine.
Pored toliki masovnih, još uvijek skrivanih, hrvatskih grobnica razasutih po svim beha dijelovima koji su u beogradskim pregovorima između se podijelili Muslimani i Srbi, nikako se ne može govoriti o izoliranim incidentima, nego je to sustavno izvođeno s ciljem etnički čistih prostora, Srbi na svom a Muslimani na svom u Beogradu dogovorenom dijelu.
Počinjeni sustavni muslimanski zločini koji ni danas nisu procesuirani, niti počinitelji osuđeni i kažnjeni, a bošnjačko ih čelništvo štiti po Turskoj, i nekim drugim muslimanskim zemljama kamo su ih sklonili, glavni su generatori današnjih beha problema, u kojima zemlja nestaje. Bošnjačko prešućivanje i nepriznavanje hrvatskog stradanja u muslimanskoj agresiji za širenje teritorija i islama glavna je razdjelnica bosansko i hercegovačke sadašnjosti, i ubojica njene budućnosti.
Sve dok cjelokupno bošnjačko društvo uveličava ratne žrtve na svojoj strani, i još više umanjuje na hrvatskoj ne će biti, zapravo ne može biti hrvatsko bošnjačkog pomaka pomirenju, što je vidljivo i u nastavku vjerskog beha sukoba kojeg bošnjačka strana vodi i danas.
Isil
Kao i u ratu i u današnjem beha primirju, koje je za Bošnjake vrijeme priprema za nastavak otvorenog oružanog vjerskog sukoba, na čelu bošnjačkih ekstremista isilovskih dimenzija istrjebljenja kršćana, opet se nalaze vjerski muslimanski lideri, hodže. Uz to što ta muslimanska praksa iz perioda tro i pol godišnjeg beha sukoba potvrđuje da je u beha zajednici vođen vjerski rat za teritorij i širenje islama, to pokazuje da vjerski sukob u beha zajednici i nije stao ni trideset godina poslije njegova primirja u Daytonu.
Cilj MI još nije ostvaren, i ONI ima još. A takva nacionalna i vjerska šarolikost muslimanskih društava ne postoji ni na jednom komadiću Kugle zemaljske. Nacionalna, napose vjerska jednobojnost u muslimanskom svijetu isključuje sve druge razlike i boje, što potvrđuje činjenica čisti muslimanskih zemalja, čak i na povijesnim kršćanskim prostorima gdje je došao islam i trajno nestalo kršćanstvo.
Turski vakat
Muslimansko bošnjačke vjerske fundamentaliste u procesu progona kršćana i kršćanstva na federalnom beha području, kao i u vrijeme muslimanske agresije na Hrvate i rušenja njihovih vjerskih svetinja, i danas u daytonskom nemirnom primirju predvode muslimanski vjerski lideri hodže i reisi, bivši ili sadašnji. Stoga, poput zločinačko genocidnog turskog vakta u okupiranoj fratarskoj zemljici Bosni i danas hodže procjenjuju i ocjenjuju gdje i kada smije zvoniti crkveno zvono, gdje i kada se smiju okupiti kršćani katolici na molitvu, gdje i kolika se crkva smije graditi, koju pak crkvu treba srušiti na njenim temeljima izgraditi džamiju. Vjerske, nacionalne i ljudske slobode i prava na muslimanski način, i po muslimanskim aršinima.
Budući da u muslimanskim zemljama nema granice između politike i vjere, da su te dvije dimenzije utopljene jedna u drugu, pa čak da vjerski lideri upravljaju društvima, primjer muslimansko bratske zemlje Iran koja je u svom imenu islamska, i u beha zajednici katolika, pravoslavaca i muslimana, reis i hodže su u završnom procesu preuzimanja vlasti, nakon čega slijedi proglašenje nove, druge i u svemu dugačije Bosne i Hercegovine, onog dijela pod muslimanskom vlašću, Islamska Republika Alijanistan.
U tu islamsku republiku na periferiji Europe kamo ju je, zajedno sa vremenom iz kojeg ne izlazi, zabetonirala turska okupacija, muslimansko bošnjački lider, imam u Rostovu bi i to beha mjesto stavio u njene zacrtane i u ratu zločinima genocida nad Hrvatima izzidane granice. Imamu, što je osobina svih muslimanskih vjerskih lidera, u tom mjestu smetaju i hrvatski nacionalni simbol zastava,i katolički vjerski znak križ.
Pored, u ratu muslimanskim zločinima nad Hrvatima katolicima, genocida i progona, klanja i ubijanja, masakriranja i silovanja, ubijanja bosanskih fratara i silovanje časnih sestara, etnički i vjerski čistog bošnjačko muslimanskog Bugojna na zamišljenoj i ocrtanoj udaljenosti ratni zločina kalibra Alije Izetbegovića, Dževada Mlaće, Selme Cikotića, Alagića, Mahmuljina, Genjca,,, ne smije biti ni hrvatska zastava ni katolički križ.
Muslimanska zamisao “multi kulti” beha zajednice, u jednoj vjeri islam, i u jednoj naciji potomci Osmanlija, ili građanin. Odnosno musliman.
U ime tog nacifašističkog cilja, u ime Isila i njegovih zastrašujućih pravila života, muslimanskom imamu u Rostovu, mjestu na kojem Mlaćo, Cikotić, Džaferović, Genjac, Mahmuljin, Alagić, Lendo, Izetbegović… kriju masovne grobnice Hrvata, katolički križ i zastava suverenih i konstitutivnih Hrvata je provokacija. U blizini saudijsko arabijske i kuvajtske džamije u Bugojnu koja je morala biti veća od katoličke crkve u tom gradu kao znak muslimanske dominacije, ne smije se vidjeti osim turske, iranske, hrvatska zastava i križ, kao u vrijeme turskog danka u krvi kada su bosanski ujaci morali graditi crkve bez križa i daleko od putova kojima su prolazili Turci.
Potomak Osmanlija Benjamin Duvnjak pokazuje se većim i brutalnijim kršćanofobistom i od Turaka, okupatora koji su Katarininu kraljevinu Bosnu i Hercegovinu uz pljačke, rušenja crkava, ubijanje katolika, nabijanje fratara na kolac i žive ih pekli na ražnju, prvu noć spavali sa katoličkom mladom a mladoženju zatvorili u drugu sobu da čuje agino seksualno iživljavanje. Tom muslimansko bošnjačkom janjičaru, koji potvrđuje staru beha istinu “poturica gora od Turčina” smeta križ i hrvatska zastava i u dvorištu hrvatske obitelji, i na njihovo uklanjanje poziva svoje nacionalističke i islamističke pristalice, što je zapravo otvoreni poziv u nastavak vjerskog beha rata za teritorij i za vjeru.
Kao i u muslimanskoj agresiji na Hrvate kada su imami bili na čelu ubojica i ratnih zločinaca, i danas ih ponovo pozivaju hodže u džihad, u borbu protiv križa.
Multi kulti u zelenoj boji
U rostovskom slučaju vidljivom u isilovskom pritisku na malobrojni povratak prognanih Hrvata, uključio se cijeli muslimansko bošnjački narod, Mlaćini ratni zločinci, jer imam tvrdi “da bošnjačkome stanovništvu smeta što je u jednome privatnome dvorištu hrvatske obitelji postavljen križ, te hrvatska zastava”.
Ubrzo nakon imamova poziva u džihad odazvao se velik broj džihadista i zaprijetili “putem društvenih mreža najavile kako bi mogle ukloniti križ i hrvatski stijeg”, i samo zahvaljujući policiji i novinarima koji su u zakazani džihadistički ratno rušilački pohod na križ bili na licu mjesta i križ i stijeg nisu završili kao što su završili križevi i crkve u muslimanskoj agresiji krajem Dvadesetog stoljeća.
I kako su završili bugojanski Hrvati za čije grobnice se ni danas ne zna. Mlaćo, Cikotić, Lendo, Genjac, Komšić, Izetbegović, Mahmuljin, Halilovići, Alagići…, ostavljenu Bosnu Alije Izetbegovića kao amanet Turskoj ubrzano šerijatiziraju, i svaki vidljivi križ im smeta i sa njime bi učinili kao i sa njegovim vjernicima, katolicima, sve bi križeve spalili i zatrpali u “masovne grobnice” kao i vjernike katolike.
Materijal kojim je Alija Izetbegović započeo i u ratu gradio multi kulti beha zajednicu, ubijanje i istrijebljenje katolika i katoličanstva, rušenje križeva i crkava, Dolac, Putićevo, Guča Gora, Brajkovići, Vitez, Nova Bila…, nastavljaju i muslimani Bošnjaci.
Multi kulti BiH u zelenoj muslimanskoj boji, u jednoj vjeri islamskoj. Zbog toga im i smeta i križ, i katolici, i hrvatski stijeg, jer potrebno je prostora za džamije iz islamskih zemalja, za islamske zastave, za tursku, iransku, afganistansku, za džihadiste, za kršćanofobiste. Za ubojice kršćana, za rušitelje križeva i crkava. Muslimansko bošnjačko radikalno slikanje buduće Bosne i Hercegovine, po uzoru na najradikalnije islamske zemlje.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
