Zašto je Mladen Bajić savjetnik Glavnoga državnog odvjetnika!?
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 12 Lipanj 2024 11:05
U ovoj hrvatskoj državi apsurda, trebamo usporediti slučaj Ive Sanadera i Ivana Turudića. Zbog čega? Zbog kopernikanskih obrata i zahvale oporbe tim obratima. Zar nije oporba trebala biti zahvalna Ivi Sanaderu što je on “demokratizirao Tuđmanov HDZ”? Kao i Ivanu Turudiću što je on presudio HDZ-u, da bi oni mogli govoriti kako je “HDZ jedina politička stranka koja je osuđena kao kriminalna organizacija”.
Uistinu, neobjašnjiv fenomen. Zašto oni kojima je sudac Ivan Turudić omogućio da govore kako je “sud dokazao da je HDZ kriminalna organizacija” danas ne će tog suca za Glavnog državnog odvjetnika? I najveći protivnik Ivana Turudića je sadašnji predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, koji je bio predsjednik hrvatske Vlade kada je sudac Ivan Turudić osudio HDZ (Ivu Sanadera). Po nalogu Zorana Milanovića i tadašnjeg Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, sada savjetnika Glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića!? Zašto mu Zoran Milanović tako vraća? Zbog izručenja Josipa Perkovića Njemačkoj? Izgleda. Pa imamo čudnu borbu pete kolone s ostale četiri kolone, ljevice i desnice, oporbe i vlasti te fašista i antifašista. Samo se ne zna tko je tu tko i što. I što je to “borba protiv HDZ-ove korupcije”? Ili ipak znamo. A to ću poslije reći.
Uzevši u obzir “prešutni dogovor” o Jasenovcu, kao uzrok povod svega. Naime, predsjednik genocidne Republike srpske Milorad Dodik je ljut na predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, što Zoran Milanović ne podržava njegov broj žrtava u Jasenovcu, a trebao je po dogovoru. Sve to treba povezati s UN-ovom rezolucijom za Srebrenicu, nečijom šutnjom o toj rezoluciji, te ovim slijedećim iz Izjava tjedna u Hrvatskom Fokusu. Zbog UN-ove Rezolucije za Srebrenicu?
Klauškom se priviđaju bijeli miševi
“Sad već imamo Plenkovićeve ministre koji naveliko hodočaste po komemoracijama za Bleiburg i govore o ustašama kao o “hrvatskim vojnicima” prema čijoj žrtvi treba “iskazivati zahvalnost”, a u isto vrijeme Plenković šalje poruku kako “hrvatsko društvo treba i može u političkom smislu biti bolje”. Je li to Vlada s kojom bi onda oporba trebala uspostaviti dijalog s najgorima iz oporbe”, kaže Tomislav Klauški.
A saborska zastupnica Uršula Raukar Gamulin kaže: Ministar Ivan Anušić je vojnike fašističke NDH nazvao “hrvatskim vojnicima” što je suprotno Ustavu RH, a ministar Tomo Medved im iskazao počast zahvalu”. Zbog čega ovo od novinara i saborske zastupnice? Zbog čega ova zadrtost i nepismenost? Zbog UN-ove Rezolucije za Srebrenicu? Porukom Srbima – “ne bojte se, to će brzo proći, to će se brzo zaboraviti, a ustaše ostaju”, sugeriraju ove izjave. Koji ne znaju da pridjevi ustaški i fašistički ne mogu biti nacionalni. Prema tomu, uvažena gospođo saborska zastupnice, Uršula Raukar, Vi se sramite! zbog toga, ali ustaša je bio hrvatski vojnik. Samo ne znam zbog čega biste se trebali sramiti, zbog toga što je ustaša bio Vaš vojnik, ili zbog Vaše nepismenosti? Što ne znate da ustaško i fašističko nije nacionalno?
Kao i ovo od Saše Kosanovića: Godine 1941. ustaška vlast je zabranila ćirilicu i pokušala fizički izbrisati svaki spomen Srba u Zagrebu i cijeloj NDH. Ono što nisu uspjeli genocidom komunisti su dovršili nacionalizacijom. Tijekom rata osnovano je srpsko društvo “Prosvjeta” koje je prema mišljenju vlasti trebalo zamijeniti sva ukinuta društva, ali je na kraju i “Prosvjeta” zabranjena. Pa su zagrebački Srbi dočekali raspad Jugoslavije i dolazak Tuđmanovih nacionalista bez ijedne nacionalne institucije. Pa ne čudi što je oko 20.000 Srba napustilo Zagreb devedesetih, danas u Zagrebu živi 12.000 Srba. “Privrednik” i “Prosvjeta” su obnovljeni, ali i je tek nedavno vraćena imovina, banke, palače i kuće nekadašnje ekonomije politički moćne predratne srpske zajednice samo su uspomena. Danas na njih u Zagrebu podsjeća samo uspomena, a svijest o njihovu postojanju izbrisana je iz službenog sjećanja”.
Sašo, zašto su i kada Srbi begali iz Zagreba?
Iz ovog strši jedna nelogičnost kao objašnjenje. “20.000 Srba je devedesetih napustilo Zagreb”. Doduše, tu Kosanović stavlja u kontekst 1941. i “Tuđmanov nacionalizam devedesetih”. Ali on sam kaže da su Srbi sami, dragovoljno napustili Zagreb. Zašto, i gdje su otišli? Dobro, “osloboditelj Zagreba 1945. Đoko Jovanić” je devedesete pobjegao u Beograd, kao i još mnogi “osloboditelji Zagreba 1945.”. Ali drugi zagrebački Srbi? Gdje su oni devesdesetih otišli iz Zagreba? U “Krajinu”! A neki, i u Srebrenicu? Gdje su ih čekale “Kragujevke”(automati JNA). Očito, ovo je pokušaj ublažavanja i omalovažavanja UN-ove Rezolucije za Srebrenicu – napadom na 1941. i Tuđmana.
Ovo je fenomen ljudske patologije. Patološke iskvarenosti i mržnje, u službi srpskog genocida. Nakon viđenog zla kojeg su Srbi činili nekoliko godina, tu spominjati ustaše, to je branjenje srpskog genocida. Kada Saša Kosanović kaže da su mnogi Srbi Zagreb devedesetih napustili, on kaže da su oni to svojevoljno učinili. Ali su to za njega “žrtve 1941. i Tuđmana”. A svi znamo da su oni išli vršiti genocid nad Hrvatima u “Krajini”. A kako su i kada Srbi stekli tu imovinu u Zagrebu o kojoj govori Saša Kosanović? Crnom Rukom, Istragom Nikole Stojanovića i metalnom šipkom po glavi Milana Šuflaja!?
A šutnja Jugoida (feralovaca) o UN-ovoj Rezoluciji za Srebrenicu? Šute li, ako šute, zašto šute hrvatski Jugoidi o UN-ovoj Rezoluciji za Srebrenicu? Je li njihova šutnja podrška Rezoluciji, ili njihova trauma – propast pandanizma (usporedba s NDH i “devedesetima”)? Izgleda da je u pitanju propast pandanizma uzrok njihove šutnje o UN-ovoj Rezoluciji za Srebrenicu. Pa nema teksta ni konteksta hrvatskih Jugoida. Ali imamo “borbu protiv HDZ-ove korupcije” što je za mene unutarnja agresija na Hrvatsku. Da, da. Ja kažem da je “borba protiv HDZ-ove korupcije” interes Srba i “Bošnjaka”. Jer je za mene tajno tajno svjedočenje 20 zaštićenih svjedoka protiv Herceg-Bosne u Den Haagu najveći koruptivni pothvat, i u međunarodnoj politici.
U zadnjem članku na ovom portalu kažem da čelnik Vijeća za borbu protiv korupcije i Glavni državni odvjetnik ne će pitati Stjepana Mesića je li dva puta bio zaštićeni svjedok u Haagu, da novi Glavni državni odvjetnik ne će otvoriti istragu za zaštićenog svjedoka protiv Herceg-Bosne u Haagu Mladena Bajića i navodim imena svih zaštićenih svjedoka protiv Herceg-Bosne u Haagu, pozivajući se na objavu… bojnika Vlade Marića, koji je ta imena objavio na jednom portalu, i nitko ništa. Pa ću ih pokušati isprovocirati ovako…, tko je meni kriv što nisam bio u mogućnosti biti zaštićeni svjedok protiv Herceg-Bosne u Haagu – dobiti milijun dolara od arapskih šeika.
Ne će novi Glavni državni odvjetnik otvoriti istragu za zaštićenog svjedoka protiv Herceg-Bosne u Haagu, nego ga je stavio za svog savjetnika. Zbog ucjene i prešutnog dogovora? – presuda HDŽ-u i slučaj LORA? Ne će Nacional ili “novinar istražitelj” objaviti što je zaštićeni svjedok protiv Herceg-Bosne u Haagu Ranko Ostojić govorio na tom sudu, nego da HDZ-ov ministar ne stanuje u jednom nego u drugom stanu, nakon čega imamo napad roja stršljenova. Jer, nema Stjepan Mesić svoju Ankicu Lepej u banci.
Jure Vukić, Tribanj/hrvatski-fokus.hr
