Mladen Pavković: Sramota. Što će nam prošlost, okrenimo se budućnosti!
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 11 Lipanj 2024 07:24
Sve se češće čuje – ostavimo prošlost, okrenimo se budućnosti.
Ali, to ne važi za teme iz II. svjetskog rata, a poglavito za one nakon njega kada su „u ime naroda“, bez suda i suđenja, učinjeni strašni partizansko-komunistički zločini, osobito nad nevinim Hrvatima.
Tko je i kada će odgovarati za te zločine?
U Maceljskoj šumi, primjerice, još i danas ćete naići na razasute ljudske kosti!
Zahvaljujući pojedincima, poput istinskog domoljuba Damira Borovčaka i pojedinim članovima Udruge Macelj, o toj klaonici Hrvata ipak se još nešto zna i čuje.
Komunistički logori Stara Gradiška i Goli otok uistinu su ostavljeni prošlosti – raspadaju se sami od sebe, umjesto da i ta mjesta postanu Memorijalna spomenpodručja. Ali, kad bi to postala, onda bi se morala i trebala naglašavati zvjerstva „pobjednika“, ali to očito nikome nije u interesu.
Mnogi još i danas pitaju- kako je okupiran (ili prodan) Vukovar, a nitko – kako se s tako malo hrvatskih branitelja i oružja uopće mogao toliko dugo i održati?
Još je gore s onim Hrvatima koji su branili Bosansku Posavinu. O njima se već davno prestalo govoriti i pisati!
Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata u Vukovaru „prekriveno“ je s 938 bijelih križeva,a ni na jednom nema imena. Vukovarci će vam reći da je na tom mjestu bila jedna od najvećih masovnih grobnica nakon 1945.!
I što- nikome ništa, okrenimo se budućnosti!
Možemo li se i trebamo nakon svih tih silnih križeva, ispod kojih leže brojne kosti nevinih Hrvata, tek se samo tako „okrenuti budućnosti“?
Pored toga, u svakom ratu je bilo Junaka, izdajica, dezertera i ratnih profitera.
Hrvatska je i po tome jedinstvena, jer u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu službeno takvih ljudi, poglavito Junaka, nije bilo.(sic!)
Ako kojim slučajem i država nekog „proglasi“ Junakom, onda je mahom riječ o mrtvom branitelju, kakvi su bili Blago Zadro ili Marko Babić ili Damir Tomljanović Gavran.
Kad je bivša predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović dodjeljivala visoko odličje Velered predsjednika Franjo Tuđman slentom i Danicom također se nije usudila dati ga nekom živom branitelju, već je s 20 godina zakašnjenja (sic!) onoposthumno pripalo zagrebačkom nadbiskupu, kardinalu Franji Kuhariću (1919.-2002.).
Ovo visoko odličje više se ni ne dodjeljuje jer ga ova gospođa nije ni uvela u tzv. službenu proceduru!
Zanimljivo je da je Hrvatska vjerojatno jedina zemlja na svijetu koja je bila pobjednik u ratu, a koja se lakoćom pera „odrekla“ velikog broja istinskih ratnih zapovjednika.
Što su primjerice doživjeli Gotovina i Markač, a što doživljavaju ratni zapovjednici obrane Vukovara Dedaković i Borković, što ratni zapovjednici HOS-a, a što Marko Miljanić iz Škabrnje, koji ni staru majku nije mogao smjestiti u zadarski Umirovljenički dom?
O hrvatskim ratnim zapovjednicima iz Bosne i Hercegovine da i ne govorimo. O njima najviše znamo i čitamo kao o „ratnim zločincima“! Sramota!
Tomislava Merćepa su osudili kao ratnog zločinca, a ratni zapovjednik i simbol obrane Osijeka Branimir Glavaš i dalje obilazi sudove, baš kao i general Ljubo Ćesić Rojs.…Brodarca su uhitili i „ubili“ u zatvoru, a generala Bobetka „zaboravili“…Ratni ministar zdravstva dr. Andrija Hebrang ostao je „sam“ u borbi za istinu u svojem resoru.
Počasni čin brigadnog generala ratni pilot Rudolf Perešin (1958.-1995.) dobio je tek ove godine! Marko Babić, simbol obrane Vukovara, kao i većina ratnih zapovjednika brigada vjerojatno ga neće dobiti nikada, ali za to čin generala imaju neki „notorni i smiješni“ pojedinci u tzv. Hrvatskom generalskom zboru!
Još uvijek nažalost nemamo ni službeni popis poginulih iz Domovinskog rata u Vukovaru, a ni popis djece koja su stradala u velikosrpskoj agresiji. O njima se, da ti pamet stane, govori samo kao o brojkama! Primjerice, može se čuti da je pobijeno 402 djece u Domovinskom ratu, ali ne i njihova imena!
Ne znamo ni imena onih branitelja koji su nakon 1991. izvršili suicid, a takvih je navodno već najmanje blizu četiri tisuće!?
U Zagrebu je na poticaj bivšeg gradonačelnika podignut velebni Spomenik Domovini, (zašto ne Hrvatskoj Domovini?), ali bez ijednog napisanog imena. Ni na nacionalnom Spomeniku hrvatske pobjede Oluja 95. u Kninu također nije uklesano ni jedno ime!
Pa, što-nikome ništa!
Titovi partizani su 1322 svojih boraca proglasili „narodnimherojima“, a kod nas, na moj poticaj, priznanje Junak hrvatskog obrambenog Domovinskog rata dodjeljuju tek pojedine braniteljske udruge!
Dakle, što će nam prošlost, okrenimo se budućnosti!
Mladen Pavković,predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
