Zemlja je talac muslimanske nostalgičnosti za njezinim najtragičnijim razdobljem u povijesti
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 03 Kolovoz 2024 13:17
Samo što je novi dan osvanuo u daytonskoj tvorevini, u nikad dovršenoj zgradi za stanovanje tri naroda koji su je u vjerskom beha ratu branili svaki za sebe, svaki svoj stan i grunt, zapravo komadali na svoje dijelove i označavali za budući život, on je već prošlost.
U takvoj zajednici koju su stranci i projektirali, i izgradili, i sad je ćuvaju da se ne uruši, sve je prošlost, jer i ona je sama prošlost, ne samo bez budućnosti nego i bez sadašnjosti. Živi u prošlosti i brojniji je narod ćuva u najkrvavijoj i najtragičnijoj njenoj prošlosti. U prošlosti Osmanlija i danka u krvi, obilježenog tragičnim kršćanocidom, prisilnom islamizacijom.
Vrijeme je u beha zajednici davno stalo, onog kobnog momenta kada je na njeno europsko i kršćansko tlo stala prljavi opanak turskog okupatora. I nikad više od tog trenutka, gotovo, da krene naprijed, sa malim izuzetkom četrdesetogodišnje austrougarske vladavine, kao perioda beha procvata svakog predznaka. Bio je to bosansko i hercegovački povijesni period hoda naprijed i gledanja u budućnost. U tom, nažalost, kratkom četrdesetogodišnjem periodu bosanskohercegovačkog oslobađanja od osmanlijskog danka u krvi, u zemlji je stostruko više izgrađeno i bilo pozitivnih pomaka negoli u turskom crnom vaktu.
Sama riječ turski crni vakat govori sve, da je to bilo četristo i petnaestogodišnje rušenje, pljačkanje, ubijanje, prisilna islamizacija, gradnja džamija na porušenim crkvama, nabijanje fratara i katolika na kolac i potkivanje istih. Bio je to uistinu najcrnji period beha povijesti, za kojeg se potomci Osmanlija, Muslimani, u vjerskom beha ratu borili, i za koji se i danas zapjenjeno bore uz povike koji odzvanjaju po razderanom beha tlu, po još uvijek neoslobođenim prostorima kraljevine kraljice Katarine Kosača, “Alah u ekber”.
Time do tada nevidljivi zidovi podijeljene beha zajednice izrastaju u svom pravom izgledu debljina i širina, visina i neprohodnosti. Ne čudi stoga što u takvoj poderanosti, čak i bez zakrpa da se pokriju sve te rupe i rupetine, nema ništa cjelovito, zajedničko i od sva tri naroda barem u sitnicama prihvatljivo.
Poderanost i rascjepkanost beha zajednice pokazatelj je neodrživosti takve zemlje, koju Hrvati vuku na Zapad, Bošnjaci u islamski svijet, Orijent, Srbi u pravoslavni, Istok. Tri naroda tri smjera buduće Bosne i Hercegovine, tri dijela koje u ovom vremenu ne povezuje ama baš ništa.
Džihadisti, mudžahedini i vehabije
Taj bosansko i hercegovački sadašnji trosmjer vodi je i u tronacionalnu budućnost, što je zasigurno i jedino pravedno rješenje sve zamršenijeg beha labirinta, iz kojeg se već stoljećima ne izlazi. U tri nacionalne i vjerske republike, od kojih se za jednu muslimansko-bošnjačku i borili strani, jednako i domaći, džihadisti, mudžahedini i vehabije. Koliko je nemoguć beha izlazak iz osmanlijske okupacione prošlosti govori i činjenica da je svaki pokušaj izlaska iz nje uvijek propadao i propao. Dva su razloga tome. Prvi da su Osmanlije uspjele ostaviti iza sebe velik broj svojih ćuvara i branitelja, i drugi da je taj period turciziranja fratarske Bosne i Hercegovine bio uistinu u svim svojim segmentima rušilački, razbojnički, krvav i nemilosrdan prema pokorenim kršćanima katolicima.
Bio je genocidan i kršćanocidan, a zbog nekažnjenosti, iako zločin ne zastarijeva, danas ga dio muslimansko-bošnjačkog korpusa i vraća u sadašnjost i sa njim se poistovjećuje, pokušavajući ga ostaviti i za budućnost.
Takve okupatorske brutalnosti nisu zabilježene ni nad jednim drugim okupiranim katoličkim narodom u svijetu. Zbog toga Bosna i Hercegovina i ne može da se izvuče iz te osmanlijske prošlosti i da živi svoju sadašnjost za svoju budućnost. No, nikako za tursku, islamsku.
To je zemlja za koju je kazao jedan hrvatski pisac “ne ide, ne ide, pa stane”. A stala je one tragične 1463. godine kada ju je poklopila najbrutalniji okupatorski u svemu prljavi osmanlijski opanak. Turska ostavština u radikalistima vjerskih dimenzija današnjeg ISILA i Hamasa, dinastije Izetbegović, ubojica bosanskih fratara, silovatelja časnih sestara, tvoraca najveći konclogora za katolike u Europi na kraju Dvadesetog stoljeća, mučitelja i ubojica katoličke djece, vjerni je odani ćuvar osmanlijskog genocida i kršćanocida, crkvocida i djecocida.
Muslimansko-bošnjački čuvari Turske i turskog zločina u kraljevini kraljice Katarine glavni su kočničari svakog bosanskohercegovačkog pokušaja izlaska iz te prošlosti i hoda, bilo u mirnu, bilo u europsku, bilo u demokratsku, bilo u tolerantnu, bilo u pomirbenu, ili mirnu budućnost. I stoga ta zemlja je talac muslimanske nostalgičnosti za njenim najtragičnijim periodom u povijesti.
Globalni muslimanski terorizam
Svaki i bilo čiji pokušaj da tu nacionalno vjersku zajednicu naroda i vjera izvuče iz prošlosti kako bi barem živila neku mirnu i sigurnu sadašnjost muslimani Bošnjaci radikalno zaustavljaju, početak iskrivljuju i na kraju ne priznaju. Tako je i sa referendumskom Bosnom i Hercegovinom koju su Hrvati i Muslimani te mali broj Srba označili i potvrdili na slobodnom i demokratskom Referendumu 29. veljače i 1. ožujka 1992. godine, “državom ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive”.
Pod pritiskom, nepriznavanjem i iskrivljivanjem referendumskog izbora od strane Muslimana i danas Bošnjaka nestalo je i te i takve beha zajednice, što je bio i uvod u krvavi vjerski rat na tom predziđu kršćanstva. Muslimansko iskrivljivanje zaključaka referenduma uz to što je i nepriznavanje drugi naroda i vjera, i njegovo tumačenje po svojim hirovima koji izviru iz vjerske mržnje prema kršćanima, i osjećaja apsolutnog vlasnika BiH-a, muslimanski uvod u vjerski beha sukob, koji traje, je i početak globalnog svjetskog rata vjera i civilizacija, kultura i svjetova.
Potvrdio je to kasnije islamistički teroristički napad 11. rujna 2001. na Ameriku, i sinkronizirani islamistički terorizam diljem svijeta. Globalni muslimanski terorizam u svijetu snaga je muslimanima Bošnjacima u radikalizmu i isključivosti, zbog čega je i nestala referendumska Bosna i Hercegovina, i nestaje i Daytonska.
Kao i svaka druga koja je nastajala i koja se pojavljivala tuđinsko okupatorskim zločinima poslije pada Katarininog kraljevstva. Muslimani Bošnjaci raskomadaše i ovu referendumsku, a tu istu sudbinu nestanka zasigurno čeka i daytonsku tvorevinu, u koju ne vjeruje i koju ne prihvaća domovinom niti jedan njen narod, napose muslimansko-bošnjački koji kroz cijelu tursku okupaciju i vlastito pojavljivanja na tim europskim područjima nije niti će prihvatiti bilo kakvu multi kulti beha zajednicu.
Izokrenuše po vlastitom tumačenju kako to muslimani diljem svijeta čine, “državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive”, u državu kovertita današnjih Muslimana u sutrašnje Hrvate, “Građane”, Ostale i janjičare, čime si uzimaju za pravo gradnje čiste muslimanske Bosne i Hercegovine. Suvremenog Isilistana na europskom pragu, kao muslimanske baze iz koje se kreče u osvajanje i uništenje Europe.
Tridesetogodišnje nekažnjavanje muslimanskih ratnih zločinaca, ubojica i hrvatske djece diljem područja kroz koje su prošli sa domaćim i stranim mudžahedinima, vehabijama i džihadistima, i one osmero koje izmasakriraše na viteškom igralištu, i one trojice sinova majke Anice Jurić, trojice sinova i muža majke Serafine Lauš, i one majke Ankice Grebenar kojoj islamistički zlikovci iz vjerske mržnje ubiše dvoje djece, snaga je muslimansko bošnjačkih barbara u izgradnji “malog terorističkog muslimanskog otoka” u Europi. Snaga tih istih rušitelja svake nacionalno vjerske šarene beha zajednice.
Muslimansko ubijanje i rušenje referendumske i daytonske Bosne i Hercegovine, ubijanje bosanskih fratara, časnih sestara, hrvatske djece, rušenje crkava i katoličkih grobalja, ubijanje hrvatskih malobrojnih povratnika, Bošnjaci nastavljaju i zločinački, staljinovo hitlerovski ubijaju i suverenost i konstitutivnost hrvatskog naroda, dotjerujući ga do obespravljenosti u granice turske ahdname. No prije negoli hrvatski narod postane muslimansko-bošnjačka raja, čija bi sloboda bila u granicama Ahdname koju bi ispisali potomci Osmanlija, Građani, Ostali, Komšići, Izetbegovići, Genjci, Mlaće, Džaferovići…, ubojice hrvatstva i katoličanstva, Bosna i Hercegovina će zasigurno, sasvim opravdano, nestati.
Na tolikim nekažnjenim muslimanskim ratnim i bošnjačkim poratnim zločinima iz vjerske mržnje prema kršćanima, poglavito prema katolicima, ne može rasti ništa ni divljije, a kamoli nešto pitomo.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
