Zadnji komentari

Naša politička stvarnost

Pin It

Stručnjaci upozoravaju: Igračke "ljigavci" mogu biti štetni za decu

Kako u životu, tako i u politici postoje svakojaki, razni i različiti ljudi. Pravi političari su prvenstveno  pošteni ljudi. Ti i takvi znaju što hoće i znaju što rade. Ini imaju svoj stav, svoje opredjeljenje, svoj put, svoj cilj i svoju misiju. Takvih je relativno malo. Takvi idu „trnjem do zvijezda“.

Onih drugih koji to sve nisu ima puno više, na svim razinama. To su ljigavci, pervertiti i konvertiti. To su arogantni egomani koji misle samo na sebe. Oni se vješto prikrivaju i nisu dugo uočeni. Njihov uspon je često strelovit. Nije rijetkost da ti i takvi imaju nekoga tko ih gura i pomaže im. To su njihove mecene ili gospodari. Kako god moćno izgledali i na kojoj god funkciji bili ti ljigavci su uglavnom krpene lutke ili lutke na koncu kojima se upravlja, prema potrebi i situaciji. Te krpene lutke takvima ne postaju odjednom. Njih se stvara i formira od najranije mladosti. To su podobni i poslušni pojedinci, koji se ponekad otrgnu s lanca i počnu solirati. To onda postane opasno, za ostale i za društvo, posebice kad su to poluobrazovani i polupismeni ljudi. Domognu li se kakve  funkcije i sinekure takvi se umisle da oni to zaslužuju i da vrijede. Postoje važni sami sebi. Zaobilaze propise, zakone i pravila, pa čak i ustav. To karakterizirala neke lokalne šerife.

Ni na državnoj razini takvih nedostaje, ni u kojem području i segmentu rada, djelovanja i života.  Posebno su uočljivi u politici. Napreduju skokovito. Asertivno i agresivno jure prema najvišem mjestu i položaju u političkoj stranci kojoj pripadaju. Ponekad postanu stranački lideri. Ideologija i stranački interesi za njih postoje samo deklarativno. U stvarnosti takvi rade isključivo za sebe i svoje osobne interese. Koriste funkciju i položaj da bi se bogatili. Sukob interesa za njih ne postoji. Rade što požele i što im odgovara. Prave se demokratima, a u stvari su autokrati i tirani. Za njih stranačka tijela postoje samo na papiru. Takvi samostalno o svemu odlučuju. To su ulizice i licemjeri. Onima iznad sebe se ulizuju, u stilu sluga pokoran, a one ispod sebe ugnjetavaju i pritišću. Takvo ponašanje i takva praksa nije dugog vijeka. Stranka koja ima takvog čelnika malo pomalo se urušava i propada. Ponekad pukne, podijeli se, raspadne se i nestane s političke scene. Početak takvog propadanja političke stranke počeo je dovođenjem nekakvog ljigavca na čelo, koji kao takav nije bio prepoznat.

Čudim se obrazovanim i pametnim ljudima da padnu pod utjecaj narcisoidnog pervertita. Kako ne vide i ne prepoznaju da je taj i takav izrastao i razvio se na nečijoj i nekakvoj žrtvi. Naša „športska“ vlast i vlada ima takvih. Gledamo ih i slušamo gotovo svakodnevno. Odijelo ne čini čovjeka, pogotovo intelektualca. Diploma, posebice ona na nedostojan način stečena ne daje znanje, sposobnosti, vještine i ostale kvalitete, koje bi trebale resiti svakoga na visokoj funkciji. Dugogodišnji uporni rad na sebi i postignuća kroz rad i djelovanje stvaraju čovjeka i političara, koji može biti uzor drugima, posebice mladima. Oni koji bez puno truda, napora i rada dolaze na određene funkcije, često su nekompetentni, ne zadovoljavaju, izazivaju podsmijeh u porugu. Nikakve brzopotezne privatne instrukcije iz bilo čega ne mogu popuniti rupe u njihovu obrazovanju i odgoju. Iz opanka je teško ući u salonsku cipelu i u njoj normalno hodati, posebice, ako je to štikla. Neke naše dame su u štiklama gazile vojničkim korakom, na svojim visokim državnim funkcijama. To je valjda bilo otvoreno pokazivanje njihova domoljublja.

Smiješno mi je gledati pojedince, koji su odnedavno u vlasti, kako naučeno gestikuliraju rukama i prilagođavaju te pokrete mimici i govoru. Nije to lako niti jednostavno. Ne može se u kratkom roku napustiti dugogodišnje načine komunikacije i ophođenja. Ne može se spretno jesti beštekom, ako si do jučer jeo rukama i žlicom. Ne može se preko noći postati gospodin. Ne može se slon snaći u staklarnici.  Ne može rođeni tiranin postati demokrat. Ne može led biti vruć. Ne mogu mnogi oksimoroni postati stvarnost, posebice politička stvarnost.

Za sve smo si sami krivi. Mi smo birali te ljigavce, pervertite i konvertite koji odlučuju o našoj budućnosti. 

Ankica Benček