Faktograf brani Novosti lažnim narativima i pristranim prosudbama
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 17 Kolovoz 2024 16:06
U srpnju ove godine Faktograf.hr izdao je „studiju“ o napadima na tjednik i portal „Novosti“. Autorica Tajana Broz u djelu „Novosti se ili pali ili gasi. Studija slučaja napada na tjednik Novosti nakon hrvatskih parlamentarnih izbora 2024. godine“ potencira nekoliko lažnih narativa.
Samoprozvani „fact-checking medij“ Faktograf daleko je od objektivnosti i neovisnosti u provjeri informacija koje kolaju medijskim i javnim prostorom. Ova “studija” savršeno ocrtava što Faktograf doista jest i što predstavlja. U “studiji” je iznesen niz lažnih narativa, te subjektivnih procjena koje nam jasno govore kako je Faktograf ideološki obojen medij.
Kako je nastao Faktograf?
Ukratko, prije analize studije o napadima na „Novosti“ nešto treba reći i o samom Faktografu. Portal kojem je navodno stalo samo do činjenica vodi udruga istoimenog naziva: Faktograf – udruga za informiranu javnost. Godine 2015. portal zajedničkim snagama pokreću lijeva civilna udruga Gong i Hrvatsko novinarsko društvo. Faktograf je umrežen i s međunarodnim „fact-checking platformama“.
Tko financira Faktograf?
O sebi kažu kako su „stranački neutralni i nepristrani“. Opovrgava ih sam njihov rad i fokus na provjeravanje činjenica u najvećoj mjeri s desnog političkog spektra. Financiraju se iz stranih izvora, a novac primaju i od države. Naprimjer, od Agencije za elektroničke medije. Faktograf ima potporu Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu, zaklade TechSoup i organizacije National Endowment for Democracy. Od globalnih civilnih udruga ističe se Balkan Trust for Democracy. Naravno, tu je i potpora Europske unije. Financira ga i Facebook, odnosno Meta.
Već u samom naslovu Faktograf iznosi jedan u nizu lažnih narativa
Sam naslov studije Tajane Broz u sebi sadrži jedan od lažnih narativa koji se provlače kroz dokument. Konstrukcija „Novosti se ili pali ili gasi“ sugerira kako oni koji „napadaju“ ovaj tjednik žele uništiti taj medij. Međutim, kritičari „Novosti“ imaju prigovor isključivo na financiranje tjednika. Republika Hrvatska plaća tjednik koji Republiku Hrvatsku i njezine vrijednosti, povijest i nacionalne junake blati, vrijeđa i izruguje.
Osnova za dobivanje državnog novca jest ta kako su „Novosti“ glasilo srpske nacionalne manjine. Međutim, iako se u tjedniku piše i o temama koje se tiču srpske manjine, prevladavaju političke teme i oštri napadi na neistomišljenike. Primjerice, je li naslovnica „Novosti“ na kojoj je prikazan Marko Perković Thompson sa srpom pod vratom pitanje srpske manjine ili izljev mržnje? Stoga, legitimno je postaviti pitanje: Treba li država financirati nečiji politički aktivizam? „Novosti“ su slobodne djelovati na tržištu, poruka je onih za koje Faktograf tvrdi kako žele „ugasiti“ tjednik.
Medijska sloboda postoji i bez državnih sredstava
Autorica Broz u samom uvodu također otkriva svoju ideološku pozadinu, Faktografovu neobjektivnost i nevjerojatnu pristranost, odnosno licemjerje medija koji tvrdi kako ga zanimaju isključivo činjenice. Zahtjev za prestankom financiranja „Novosti“ Broz ocjenjuje „jednim od najozbiljnijih udara na medijske slobode u novijoj hrvatskoj povijesti te simbol antisrpske histerije koju predvodi Domovinski pokret, stranka ekstremne desnice“. Ova konstatacija Broz u jednoj rečenici sadrži tri subjektivne ocjene ili neutemeljene teze.
Prvo, medijska sloboda postoji i bez državnih sredstava. Naprimjer, portali Index i Telegram svrstavaju se na lijevi politički spektar. Nitko iz politike, pogotovo iz „ekstremne“ desnice, ne traži da se tim portalima zabrani rad. Zatim, Broz zahtjev za ukidanje financiranja „Novosti“ povezuje s „antisrpskom histerijom“. Riječ je o klasičnom izvrtanju teza. Portal i tjednik „Novosti“ koristi atribut srpski upravo kako bi se zaštitio od kritike i zadržao pravo na javni novac. „Novosti“ i srpski narod u Hrvatskoj ne žive u simbiozi. Kritika na pisanje „Novosti“ nije napad na Srbe. I treće, Broz Domovinski pokret svrstava na ekstremnu desnicu. I ovdje je riječ o subjektivnoj procjeni. Zamjetan je trend, ne sam
Domovinski rat ili ‘hrvatsko-srpski rat devedesetih’?
U drugom paragrafu uvoda Broz izbjegava koristiti termin Domovinski rat. Naziva ga „hrvatsko-srpskim ratom“ iz prve polovice 1990-ih. Ovdje vidi izvor „antisrpske histerije“ i konstantnih napada na srpsku nacionalnu manjinu koja je „najčešća meta javnih šovinističkih ispada“. Ekstremna desnica u Hrvatskoj koristi se napadima na Srbe i “Novosti” kako bi „motivirala svoje birače“, odnosno mobilizirala ih za izbore. Ovdje vidimo još jedan lažni narativ koji se potencira u ovoj „studiji“ – ugroženost srpskog naroda u Hrvatskoj.
Narativi napada prema Broz
Nakon poglavlja „Prikaz napada na Novosti tijekom pregovora o sastavljanju Vlade RH 2024. godine“ Broz donosi svoje narative napada na „Novosti“. Na početku, brani „pravo“ tjednika na novac iz državnog proračuna. To argumentira tezom kako su „Novosti“ glasilo srpske nacionalne manjine. Ovdje Broz ističe i kako su novinari i vanjski suradnici radili u „Feral Tribuneu“ – „jednom od najvažnijih hrvatskih medija iz 1990-ih i dvijetisućitih godina“. Autorica „studije o napadima na Novosti“ narative je svrstala u tri kategorije: nacionalistički, medijski i financijski.
Nije teško zaključiti što se nalazi pod tim pojmovima. Ukratko, Broz „Novosti“ smatra „kritičkim“ medijem koji propituje državne mitove, ističući pritom Domovinski rat i Katoličku Crkvu. Ne vidi vrijeđanje osjećaja vjernika i hrvatskih građama, ali vidi „desničarske“ teorije zavjere i zle namjere kako bi se Srbima onemogućilo medijsko i kulturno djelovanje. Ono što je šovinizam prema Srbima, kada dolazi iz „Novosti“ prema Hrvatima je – kritička misao!
Tko su ‘ključni akteri napada’ na ‘Novosti’?
U poglavlju „Ključni akteri napada“ Broz izdvaja: Domovinski pokret, zastupnika Stephena Nikolu Bartulicu, predsjednika DP-a Ivana Penavu, zamjenika predsjednika stranke Maria Radića, portal Narod.hr, tiskovinu Hrvatski tjednik i Bujicu, emisiju novinara Velimira Bujanca na Z1 televiziji. Ovdje je Broz pobrojala sve “grijehe” i “blasfemiju” protiv “Novosti”.
Narod.hr i ‘Novosti’
Pišući o portalu Narod.hr, Broz više od polovice teksta posvećuje napadu na dr. Željku Markić. Istaknula je referendum o braku i inicijativu Hod za život kojom se “osporava pravo na pobačaj”. „O djelovanju Željke Markić u okviru različitih fundamentalističkih kršćanskih inicijativa i antirodnih pokreta ekstenzivno su pisale upravo Novosti i njihov novinar Hrvoje Šimičević“, piše Broz. Takozvani „antirodni pokreti“ jedna su od novih izmišljotina rodnih ideologa u Hrvatskoj. Sve što se protivi ekstremno lijevom pogledu na svijet, LGBT propagandi i rodnoj ideologiji ulazi u sferu „antirodnih pokreta“.
Novinar Šimičević kojeg Broz spominje u svojim tekstovima često „razotkriva“ djelovanje dr. Markić i udruge U ime obitelji. Za svoje izmišljene konstrukcije o kršćansko-fundamentalističkom „fašizmu“ dobiva i nagrade HND-a. To novinarsko društvo, Faktograf i Novosti trojac su koji se međusobno podupire, dijele nagrade među sobom, štite jedni druge, a sve pod krinkom slobodnog i neovisnog novinarstva. I kritičkog, naravno! Broz navodi kako je dr. Markić česta tužiteljica „Novosti“. Ono što ne navodi jesu klevete i teške uvrede koje novinari „Novosti“ redovito upućuju izvršnoj direktorici U ime obitelji.
Na kraju, Broz piše: „Članci portala Narod.hr višekratno su bili predmetom Faktografove provjere činjenične točnosti te je jednako tako višekratno utvrđeno da šire dezinformacije ili informacije kojima nedostaje kontekst“. Prvo što treba reći jest to kako su članci portala Narod.hr predmet Faktografove „provjere činjenične točnosti“ isključivo iz ideoloških razloga. Konstatacija kako Narod.hr širi dezinformacije subjektivna je ocjena Faktografa koji se u više navrata pokazao kao ideološko oružje ljevice.
Zatim, kada Faktograf piše kako „informacijama nedostaje kontekst“, najčešće se radi o točnoj informaciji za koju Faktograf ne želi da stigne do javnosti. Najlakše je reći „nedostaje kontekst“ i na temelju te proizvoljne ocjene diskreditira se informacija i portal koji ju objavi. O kredibilitetu Faktografa najbolje svjedoči njihov LGBT aktivizam u kojem brane neobranjivo – „promjenu spola“. Treba li išta više reći o „fact-checking paltformi“ koja promjenu spola prihvaća kao mogući ishod takozvane tranzicije kod takozvanih transrodnih osoba?
Što je Narod.hr skrivio portalu ‘Novosti’?
Posljednja rečenica Tajane Broz u poglavlju koji „analizira napade portala Narod.hr“ jest sljedeća: „Narod.hr kontinuirano u svojim tekstovima optužuje Novosti da ‘omalovažavaju čitav hrvatski narod’, ‘vrlo grubo vrijeđaju osjećaje katolika’ te na različite načine izvlače rečenice objavljene u Novostima iz konteksta, pritom potpuno zanemarujući satirične elemente ilustracija i kolumni“.
Kako je Narod.hr došao do takvih zaključaka? Ispada kako „Novosti“ nikada nisu vrijeđale katolike, rezale vrat Thompsonu, radovale se padu hrvatskog MiG-a ili dr. Markić uspoređivale s nacistima. Zapravo, piše Broz, to je sve satira, a Narod.hr očito nema smisla za humor. Posebno satirična i smiješna naslovnica „Novosti“ bila je ona o požarima u Hrvatskoj: „Lijepa naša lijepo gori“. Nije uvreda, satira je! Vatrogasce i one koji su izgubili imovinu u požarima, „Novosti“ su na ovaj način samo željele razvedriti.
Zaključak Broz: Ekstremna desnica napada kritičke medije
“Novosti” su kritički medij, glasilo srpske nacionalne manjine u kojem pišu nagrađivani istraživački novinari i bivši djelatnici „najvažnijeg medija 90-ih i 2000-ih – Feral Tribunea“. Na čitavom Zapadu raste popularnost „ekstremne desnice“ koja je jedina politička opcija koja guši medijske slobode i kritičke medije, zaključujemo iz zaključka Tajane Broz. Postavljamo i pitanje za kraj: Koji medij nije kritički medij? Svaki medij, lijevi, desni ili centristički, kritičan je prema nekoj političkoj opciji. Nije li?
Ova „studija“ nije ništa drugo nego politička obrana istomišljenika iz jednog ekstremno lijevog medija, pod sponzorstvom takozvane „fact-checking platforme“ koja je umrežena sa tim istim medijem kojeg navodno brani činjenicama. Osovina Novosti – Faktograf – HND nastavlja se predstavljati kao neovisno novinarstvo, jedan od temeljnih stupova demokracije i kontinuirana oporba vlasti, dok istovremeno od vlasti traži – novac. Nedostaje li nam kontekst?
