Muslimanski genocid i kršćanocid nad domicilno autohtonim katoličkim narodom, braniteljem Europe i europejstva
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 06 Listopad 2024 14:08
Bez kršćanofobije kao globalne muslimanske ideologije krvi i tla nikada se ne bi dogodio genocid i konfesiocid nad kršćanima u kolijevci kršćanstva na Bliskom Istoku, gdje ih gotovo i nema, ni u drugim islamskim zemljama u kojima su također nestali, ili nestaju, niti u kraljevini kraljice Katarine gdje su u završnici nestajanja.
A baš na toj europskoj zemljopisnoj periferiji, no nekada u vrijeme hrvatskih kraljeva politički i kulturnom središtu tadašnje Europe, muslimanski genocid i kršćanocid nad domicilno autohtonim katoličkim narodom, braniteljem Europe i europejstva, traje u kontinuitetu punih 561 godinu, i još sa tragićnijim tragovima budući da mu se kraj ne vidi. Ili je taj kraj hrvatsko katoličkog stradanja u Bakirovoj izrečenoj nacifašističkoj prijetnji “mi ili oni”.
Kršćanofobija koju su Osmanlije donijele sa sobom i posijale u fratarskoj zemlji najveća je i najrazornija povijesna prijetnja kršćanima, kršćanstvu, njegovoj civilizaciji i kulturi. Tim više što je ta muslimanska ideologija mržnje iz vjere prema nemuslimanima stara sa dubokim stoljetnim korijenima u svijetu i u Bosni i Hercegovini.
Iz petsto i šezdeset jednogodišnjim osmanlijskim sijanjem vjerske mržnje po osvojenoj i okupiranoj bosansko i hercegovačkoj kršćanskoj zemlji, ništa drugo niti je moglo, niti je bilo za očekivati da će izrasti među tim novim narodom i vjernicima koji su došli sa Turcima ili prisilno prešli na islam, od neprohodne i sa svih strana bodljikave šume kršćanofobičnih stabala. Osmanlijski genocid, kršćanocid, crkvocid, djecocid, počinjeni u zločinačkom danku u krvi, škola je u kojoj su se odgajali i rasli budući kršćanofobisti. Oni koji se, poslije turskog poraza i povlačenja iz Bosne i Hercegovine, krajem Devetnaestog stoljeća, u vjerskom beha sukobu devedesetih godina Dvadesetog stoljeća za teritorij pokazaše i potvrdiše njegovim vjernim čuvarima, brutalnijim i barbarskijim kršćanofobistima i od svojih predaka, čiji odlazak ne mogu nikada prežaliti, što je razlog krvave borbe za povratak Turske.
„Alijine budale“
No, kad vidješe da ne mogu povratiti Turke u Bosnu i Hercegovinu tada Bosnu i Hercegovinu dadoše u amanet Turcima. Bez te nostalgije za Turskom, i bez tolikog naboja u kućnom odgoju kršćanofobije, nikako se ne bi mogao dogoditi tako strašan muslimanski zločin genocida nad katolicima diljem beha zemlje kojom su prošli, i prolaze, potomci Osmanlija, konvertiti, Građani, Ostali, uz povike “Alah u ekber” i pjesme “Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati”.
Da tako uistinu i ostane učiniše sve Silni Muhamedi Alagići, Genjci, Mlaće, Izetbegovići, Mahmuljini, Delići, Halilovići, Džaferovići… i druge brojne Alijine budale, i ponoviše turske zločine nad povijesnim katoličkim braniteljima križa časnog i slobode zlatne u fratarskoj zemljici. Bez tih imenom i prezimenom, i onih još nenavedenih ali hrvatskim žrtvama poznati kršćanofobista, danas samoprozvanih građana a u stvari skup najokorijelijih islamista, i njihovog vrhovnog zapovjednika pisca i čuvara kršćanofobije, prijeratnog i ratnog zločinca Alije Izetbegovića, ne bi se mogla Lašvanska dolina pretvoriti za Hrvate katolike u europsku Hirošimu i Nagasaki.
Bez lidera kršćanofobista, Alije Izetbegovića, prijeratnog osuđivanog nacifašiste, što zapravo znači cjeloživotnog islamiste i mrzitelja katolika i katoličanstva što je potvrdio i u svom pisanju rekavši “nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih institucija”, ne bi bilo ni ubojstava bosanskih fratara, ni silovanja časnih sestara, ni masovnih hrvatskih grobnica, ni etničko vjerskog čišćenja katolika, ni ubijanja hrvatskih povratnika.
Ratni zločinac, čuvar i dograditelj ostavljene turske kršćanofobije u Bosni i Hercegovini, i njen širitelj izvan beha granica, čovjek koji je beha zajednicu muslimana, katolika i pravoslavaca ostavio u amanet muslimanu, što je zločin veleizdaje zemlje i znak nepriznavanja Hrvata i Srba, Alija Izetbegović je svijetu poručio da je za čistu muslimansku Bosnu i Hercegovinu spreman u smrt poslati i 250 tisuća svojih i Muslimana i muslimana. U ime tog cilja čistog muslimanskog entiteta, krvi i tla, a čijom realizacijom bi Alija ušao u povijest muslimanskog svijeta kao prvi tvorac islamske države u Europi, što nije pošlo za rukom na genocidnim i još uvijek nekažnjenim Osmanlijama iako zločin ne zastarijeva, kršćanofobija je i danas, a bit će i sutra, snažno prisutna u velikom dijelu muslimanskog naroda u beha zajednici.
Kršćanofobija
Uz počinjene zločine nad kršćanima kršćanofobija je jedina Alijina ostavština, i radikalna vjerska partija SDA ostavljena sinu Bakiru. Za kršćanofobiste u beha zajednici, i u svijetu, kršćanofobija je ljudsko pravo, kojim u svom narodu šire strah od kršćanstva, držeći ga u stalnoj mržnji prema kršćanima. Sve je to posljedica svjetskog nekažnjavanja muslimanskog osvajanja Bosne i Hercegovine i genocida počinjenog, i u kontinuitetu ponavljanog, nad okupiranim katolicima.
Kršćanofobija u beha zajednici je dokaz potpune neuspjelosti europeizacije muslimana kako u okupiranoj Bosni i Hercegovini tako i u Europi. Zapjenušeno stoga sve muslimanske generacije na europskom tlu, kojeg je povijesni dio i Bosna i Hercegovina zločine počiniše i čine uz povike “Alah u ekber”, čime utjeraše kršćanski puk u smrtnu šutnju u kojoj im zabraniše svaki vid obrane, pa im zabraniše i kažnjavanje i muslimanskih zločinaca i kršćanofobije, ideologije koja širi mržnju prema kršćanima.
Budući da je svaka mržnja sjeme zločina, i kršćanofobija je mržnja prema kršćanima sjeme zločina nad kršćanima diljem svijeta. Tim više što je to državno institucionalna vladajuća ideologija u mnogim islamskim zemljama, napose u onim sto posto čistim muslimanskim u kojima je izbrisan svaki trag identiteta kršćana i kršćanstva, i u koje se nastoji uvesti i beha zajednica.
Bez vladajuće državničke kršćanofobije nikako se ne bi moglo dogoditi pretvaranje osvojene crkve u džamiju, kao što je to današnji slučaj u Turskoj gdje predsjednik države osvojenu crkvu Svete Sofije službeno proglašava džamijom i prvi u njoj klanja. Bez muslimanske državničko priznate i življene kršćanofobije u bosansko i hercegovačkoj zajednici ne bi se crkva Svete Marije u Jajcu mogla proglašavati džamijom, niti bi se mogla graditi džamija u Travniku na okupiranoj katoličkoj zemlji, a niti u muslimanskoj agresiji okupirani gučogorski samostan pretvoriti u komandni centar zločinačke muslimanske armije.
No, zločinačko teroristička snaga kršćanofobije je u nekažnjavanju kršćanofobista iz perioda turskog zuluma, onih iz vremena ratnog zločinca Alije Izetbegovića, i ovih iz sadašnjice Komšićevih i Bakirovih muslimanskih “građana” i “ostali”. Bosna i Hercegovina je time petstošesdeset i jednogodišnja nepresušna baza kršćanofobije i kršćanofobista čiji je cilj rata protiv kršćana i kršćanstva ne samo u beha zajednici nego i u svijetu “mi ili oni”.
Neeuropeizirani muslimani
Koliko je Europa puna islamista potencijalnih terorista, i rođenjem zadojenih kršćanofobista svijet je vidio na otvaranju 26. 7. i zatvaranju 11. 8. 2024. Olimpijskih igara u Parizu, kada se sa javno neviđenom mržnjom iz vjere ismijavalo i ponižavalo, do granice katakombi, kršćanstvo i kršćani. Ti isilovci koje je Francuska primila u prošlosti i prima i danas, muslimanska je vojska u Europi, čiji je zadatak destabiliziranje, rušenje, i islamiziranje europskog društva.
Među tim muslimanskim ekstremistima, pete i više nikad europeizirane generacije muslimana, velik je broj i onih iz muslimansko-bošnjačkog naroda, pridošlih u prošlosti ili dolazećih u sadašnjosti kao pojačanje milijunskoj muslimanskoj ratno osvajačkoj vojsci u Europi. Svaka europska obrana od te terorističke muslimanske vojske, koju Erdogan u Turskoj oprema i šalje po dogovoru sa bivšom njemačkom diktatorkom Honeckerovih dimenzija Angelom Merkel, i koji se kod muslimana u beha zajednici odmaraju i pripremaju za zadatak po kojem su poslani, za muslimane diljem svijeta kao i one u BiH ta obrana je islamofobija.
Pa čak i počinjeni muslimanski terorizam u Europi i svijetu je islamofobija. Izmišljeno muslimansko oružje u rukama radikalnih kršćanofobista , islamofobija, je najrazornije i najopasnije za opstanak kršćana i kršćanstva na bilo kojem komadiću kugle zemaljske.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
