Nezajažljiva potreba
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 28 Kolovoz 2024 07:38
Što to pojedinca tjera i motivira da svugdje gdje dođe bude prvi ? Dođeš u tvrtku kao radnik i postaneš direktor, dođeš u školu kao nastavnik i postaneš ravnatelj, dođeš u upravu grada kao službenik i postaneš gradonačelnik, dođeš u stranku kao član i postaneš lider stranke, ili pak doveden si u političku stranku da postaneš lider,…
Pri tom tvoje znanje, sposobnost i vještine nisu vrhunske, već ponegdje i ispodprosječne. Sve je to skup okolnosti u vremenu i prostoru. Nije svejedno gdje si gradonačelnik. Nije svaki grad, grad heroj. To ima svoje prednosti i svoju karizmu. Ta karizma se prenosi i na gradonačelnika. Pitanje je: Je li gradonačelnik tome dorastao ? Čini se da je dorastao, dok uz njega stoji i podupire ga HDZ. Mora se priznati. Bez potpore HDZ-a i države, Vukovar se ne bi obnovio.
Pitanje je samo koliko i kako se obnovio. Nije dovoljna samo materijalna obnova, iako se ona najbolje vidi. Potrebna je duhovna, kulturna i civilizacijska obnova. To je ono što se događa građanima Vukovara. To je život. Kako danas ljudi (građani) žive u Vukovaru ? Je su li sretni? Je su li prevladali ratne traume? To je u neku ruku odgovornost gradonačelnika. Zadovoljni i sretni građani će biti uvijek uz gradonačelnika, bez obzira kojoj stranci pripadao ili bio stranački neovisan. Gradonačelnik koji im je osigurao dobar život postaje njihov. Njemu ne treba ničija potpora za reizbor. To dolazi samo od sebe, zbog onoga što je gradonačelnik napravio i što radi za „svoj“ grad. Imamo dosta takvih primjera u Hrvatskoj. Neki pojedinci su godinama načelnici i gradonačelnici, a da iza njih ne stoji HDZ, niti da ih protežira premijer Plenković. Te i takve gradonačelnika protežira njihov rad i djelovanje. Kad gradonačelnik od HDZ-a i premijera traži potporu za novi mandat, sigurno je da ne obavlja dobro svoje zadaće i poslove vezane uz funkciju gradonačelnika. Takvog gradonačelnika nitko, nikada, nigdje ne bi trebao podupirati.
Jednako tako je i s drugim funkcijama. Kad netko ne zadovoljava na svojem radnom mjestu ili funkciji, trebalo i moralo bi ga se smijeniti, posebice kad je političar. Nikakve igre prijestolja se tu ne bi smjele igrati. Igre prijestolja se upravo igraju u Domovinskom pokretu. Oni su izgleda plesali jedno ljeto. Orkestar koji im je svirao se raspada. Dirigent orkestra želi biti One Man Bend.
Čini se da mu je sintesajzer raštiman, jer u njegovom sviranju nema suzvučja.
Čuju se neki atonalni zvukovi : prijetnje, objede, samohvale, teror, sjeverno korejski modeli vlasti, primitivnost, imaginacija, destruktivnost,….Ispod svega je nekompetentnost, necjelovitost i pokondirenost.
Politička stranka u kojoj se to događa ne bi smjela participirati u vlasti ili biti vlast.
Politička stranka u kojoj dolazi do raskola, zbog velikih ambicija čelnih ljudi, urušava se i nestaje.
Nerealne ambicije pojedinca su dovele do raskola stranke. U svakoj stranci postoje članovi kojima je stalo do osnovnih postavki i ideologije stranke.Čini se da je ideologija u Domovinskom pokretu maknuta na margine ili je uopće više nema. U ime domoljublja se ne uništava, ne dijeli, ne razdvaja, nego spaja i usavršava.
Vratiti ću se početku ovog napisa i pitanju: Što to dovodi i usmjerava pojedinca da želi postati Gazda, gdje god se pojavi? Nije to osamljen slučaj. Društvo bi se nad tim trebalo zabrinuti.Ta pojava zahtijeva multidisciplinarno istraživanje i pomnu analizu dobivenih numeričkih podataka, kako bi se objektivno i znanstveno tome pristupilo. Jedan čovjek s nerealnim (bolesnim) ambicijama, na određenoj državnoj funkciji može u društvu i državi napraviti velike probleme, ako ga se ne zaustavi u njegovoj namjeri da postane Gazda.
Takva osoba sigurno ima svoj uzor u ponašanju i djelovanju. To često ide po onoj narodnoj: „Vidjela žaba kako potkivaju konja. Stala u red i digla nogu.“
To je smiješno i nakaradno gledajući sa strane. To je opasno. U tome se ne smije sudjelovati. To bi trebalo spriječiti i osujetiti.
Silom na silu se ne bi smjelo ići u demokratskom društvu. To bi trebali riješiti unutarstranački demokratski izbori. Što je to? Postoji li to u nas ? Ide se po terenu i kupuju se glasači? To nema veze s demokracijom. U tom magnovenju i igranju demokracije nekad pobijede pojedinci s nezajažljivom potrebom „biti Gazda“.
Tad počinje novi krug. Političko vrzino kolo se okreće u mraku neznanja, primitivnosti, pohlepe, pomućenog razuma, s vraćanjem u prošlost, koja se iskrivljava.
Ankica Benček
