Plenkoviću bi se ova odluka mogla obiti o glavu: Hrvati ne žele biti Glovo dostavljači...
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 12 Rujan 2024 13:08
Hrvatska je prevelika zemlja da bi živjela samo od turizma, misao je s kojom bismo trebali počinjati i završavati svaki razgovor o rezultatima turističke sezone koja je evo i ove godine, objavio je ministar Tonči Glavina bila uspješna.
U tri ljetna mjeseca u odnosu na prošlogodišnja tri u hrvatsku se ekonomiju slilo 5,4 milijardi eura kroz fiskalizirane račune, 11,5 posto više nego lani, a do kraja godine Hrvatska narodna banka procjenjuje da će turizam donijeti nešto više od 15 milijardi eura. No, ove je godine u turizmu najvažnija jedna druga poruka. Ona glasi da u ta tri mjeseca ljetne sezone više nema prostora za rast.
Uvođenje poreza na nekretnine koji će za kuće za odmor moći biti dvostruko skuplji, postrožavanje uvijeta za stavljanje apartmana u kratkoročni najam kroz zahtjevanje suglasnosti od susjeda trebali bi stoga služiti suzbijanju interesa za bavljenje turizmom. Ideja je odvratiti ljude od djelatnosti koja se u posljednja dva desetljeća toliko među svima uvriježila da su mnogi počeli razmišljati kako će iznamljivanje turističkog smještaja biti "karijera" za nekoliko budućih generacija.
S jedne strane stisnuta budućim porezima, s druge strane dosegnutim maksimumom u špici sezone iznajmljivačka djelatnost u turizmu na putu je da izgubi svoj povlašteni status, a time možda i svoju popularnost. Možda se i turizam konačno svede na prihvatljivu mjeru metodom batine radi koje će zbog novih poreza i stožih uvjeta te smanjenih prilika postati manje profitabilan.
Što ćemo poticati?
No, u promišljanju politika kojima se uređuje okvir unutar kojeg će se odvijati gospodarstvo nije dovoljno neku djelatnost prestati porezno favorizirati ili onemogućavati joj jedostavan procvat da bi se ljude skrenulo prema nekim drugim djelatnostima. Iznamljivanje apartmana, odnosno famozna apartmanizacija koju se danas proizva krivcem za odumiranje centara gradova, za uskraćivanje mladim obiteljima stanova u kojima bi mogli živjeti i za još koješta nije nastala niti iz hira niti iz pohlepe, već iz potrebe i želje za materijalno boljim životom nego što je to život koji si radni u ljudi u Hrvatskoj mogu omogućiti radeći brojne druge poslove.
Turizam je postao rješenje za mnoge izazove i probleme. Svođenje tog biznisa na prihvaljivu mjeru mnogima bi moglo biti otjriježnjujuće. Nakon dva desetljeća poticanja apartmaniacije sada ćemo je suzbijati i mnogi će se radovati tome. No, što ćemo poticati? Nekako kao da u hrvatskom društvu uvijek rađe raspravljamo o onome što nam je neka bujica poput one koja nas je počastila u ime početka nove školske godine nanijela a monogo manje o branama koje planiramo graditi kako bi nam neke buduće bujice nanijele što manje štete.
Način i smjer u kojem se razmahala turistička industrija postao je destruktivan za hrvatsko društvo, no destruktivan je i za mnoga druga eurposka društva. Takvoj se industriji treba oduprijeti, ali kakvu industriju želimo? Ako ne znamo što želimo poticati, potreba ljudi da bolje žive nagnati će ih da upotrijebe baš kao i u slučaju apartmanizacije sredstva koja imaju stavljajući ih u funkciju svojeg boljeg života.
Ne razgovaramo o poslovima prema kojima želimo da se mladi ljudi usmeravaju
Vlast u svojem trećem mandatu osjetila se dovoljno snažnom i sigurnom da suzbija i uzima, natjecatelji za lidere opozicije također sve glasnije govore o uzimanju još više nakon što su se svi tiho složili da se njihva primanja povećaju. Kao da zaboravljaju da je posao vlasti između ostalog da organizira okvir unutar kojeg će nešto dobro i rasti, a posao opozicije da u tom smislu nudi bolja rješenja.
Na početku još jedne školske godine i ususret početku još jedne akademske godine mi još uvijek u Hrvatskoj ne razgovaramo o poslovima prema kojima želimo da se mladi ljudi usmeravaju, ne naglašavamo važnost obrazovanja, nego češće poništavamo ikakav doprinos škole u učenju životnih vještina, zapleteni u iracionalnu važnost formalnog ocjenjivanja, vrlo malo vremena ili barem javnog prostora posvećujemo njegovanju talenata, baš kao što školski sustav neizostavno i nepogrešivo proces učenja prezentira teškimm, mukotrpnim i napornim, umjesto da od njega učini nešto uzbudljivo u konačnici svaki proces učenja jest.
Što domaći ljudi žele biti?
Neka vlast u trećem mandatu suzbija i uzima, to će joj uspjevati dok ima od koga, ali nek se zabavi pa nek nam javi što će poticati? Domaći ljudi ne žele biti dostavljači sa "glovo" torbom na leđima, u to ime radi trenda u kojem potrošači zahtjevaju da im sve bude dovedeno na kućni prag uvozimo stranu radnu snagu. No, što domaći ljudi žele biti? Što je alternativa iznajmljivanju apartmana u turizmu?
Na hrvatskoj obali ljudi rade u "Županiji" ili "Općini". Apartmanizacija se razvila sama od sebe jer imala priliku i poticaj. U ime turizma i vrućine na tjedan je dana odgođen početak školske godine, a u tom odgađanju smo mogli čuti da je dobrodošlo jer "djeca pomažu u turizmu" koji im je u mislima njihovih roditelja i važniji od škole.
Kakav okvir za razvoj čega će vlast u svojem trećem mandatu ponuditi "obali" umjesto apartmanizacije i servisiranja potreba stranih gostiju? I opozicija je pozvana da nešto radi na nuđenju ideja, glupo je da se natječu s vlašću na temi kako bi novim porezima uzeli čak i više nego je vlast najavila.
Dragana Radusinović/direktno.hr
