Zadnji komentari

Zašto je EU naglo povećala uvoz ruskog plina: novi ‘brak iz interesa’?

Pin It

Rekordan uvoz u godinu i pol dana

Jučer smo prenijeli vijest koju je objavio medij POLITICO, o još ratobornijem, u odnosu prema Rusiji, novom sazivu Europske komisije na čelu s reizabranom Ursulom von der Leyen, a kojeg još samo treba potvrditi Europski parlament.

U nastavak, pa čak i moguće jačanje proturuske politike od strane Bruxellesa nakon ovog više malo tko sumnja (iako takvih, ruku na srce gotovo da i nije bilo i prije toga). Međutim, čini se kako sve to i dalje ne smeta nastavku, da tako kažem „snošljive suradnje“ dviju strana u energetskom sektoru – naravno, isključivo iz pukog (nužnog) interesa obiju strana. A kako će stanje u europskom i svjetskom gospodarstvu biti sve teže, tako će sve više biti i nužde za ovom „snošljivom suradnjom“ između dviju strana, što se vidi iz nastavka teksta.

Plin razdora i nužde

Naime, usprkos višestrukom smanjenju (čak i do pet puta) uvoza ruskog plina od strane Europske unije u sklopu njene politike zelene tranzicije, diverzifikacije opskrbe i postupnog potpunog odustajanja od ruskog plina do 2027. godine, intenzivirane nakon početka ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. godine, taj uvoz i dalje traje.

I ništa u tome, naravno, nema sporno, jer Europska unija pritom ne krši bilo kakve sankcije koje je sama uvela protiv Moskve, ali ipak „bode u oči“ podatak da je u srpnju EU uvezao plin iz plinovoda iz Rusije u maksimalnoj količini od kraja zime 2023.  godine. To je podatak koji se mnogima koji na Rusiju gledaju poprijeko iz geopolitičke perspektive, a poglavito Ukrajini koja s njom vodi rat – sigurno neće svidjeti. Osim toga, taj podatak očito ukazuje na postojanje problema s diverzifikacijom opskrbe barem kada je riječ o udarnim mjesecima za punjenje europskih skladišta pred nadolazeću sezonu grijanja.

Italija je upeterostručila uvoz ruskog plina u odnosu na lanjski srpanj

Naime, informaciju o povećanju uvoza ruskog plina od strane EU-a u srijedu je, u svojoj analizi objavio ruski državni medij RIA Novosti pozivajući se na podatke Eurostata.

Sredinom ljeta zemlje EU-a povećale su kupnju ruskog plinovodnog plina jedan i pol puta u odnosu na godinu ranije – na 665,4 milijuna eura. To je najviše od veljače prošle godine, kada je uvoz iznosio nešto više od milijardu eura.

Glavni kupac bila je Italija , koja je upeterostručila nabavu u odnosu na prošlogodišnji srpanj, čime su količine dosegle najveću razinu od ožujka ove godine od 214 milijuna eura. Mađarska i Slovačka su tijekom godine povećale uvoz ruskog magistralnog plina za 21% – na 164,2 milijuna odnosno 115,8 milijuna eura. Istodobno, Grčka je , naprotiv, smanjila uvoz za 6 posto – na 162,1 milijuna eura, Bugarska – za 9,5 posto, na 6,7 ​​milijuna, a Češka – za polovicu, na 2,6 milijuna eura, dok Austrija, tradicionalno, ne objavljuje podatke o kupnji plina.

U samo sedam mjeseci ove godine Europska unija kupila je plin od Rusije u vrijednosti od 3,95 milijardi eura, što je 24 posto manje nego u istom razdoblju prošle godine. Istodobno, EU je smanjila kupnju od ostalih dobavljača – za 45 posto, na 17,3 milijarde eura. Kao rezultat toga, ruski udio u europskom uvozu plina iz cjevovoda porastao je na gotovo 19% s oko 14% godinu dana ranije.

Europska unija u srpnju uvezla ruski ukapljeni prirodni plin za najveću količinu od kraja zime, 565,7 milijuna eura.

Početkom rujna direktor ruskog Odjela za gospodarsku suradnju ministarstva vanjskih poslova Dmitrij Biričevski rekao je za RIA Novosti da zemlje EU-a nastavljaju povećavati kupnju ruskog plina. Kako je pojasnio ovaj diplomat, do danas udio ruskog plina u ukupnom uvozu EU doseže 15%.

Gazprom u problemima

Mnoge europske zemlje 2022. prestale su – djelomično ili potpuno – dobivati plin od Gazproma. U proljeće je taj ruski energetski div smanjio ili zaustavio isporuke Bugarskoj, Poljskoj, Finskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj i Danskoj, uglavnom navodeći kao razlog nepoštivanje uredbe ruskog predsjednika Vladimira Putina o plaćanju u rubljama ili druge tehničke razloge.

Do jeseni iste godine prestala je i opskrba glavnom plinovodnom rutom Sjeverni tok nakon izvršenih diverzija u rujnu u kojima su oštećene tri od ukupno četiri cijevi. Zaustavljeno je i ubrizgavanje plina duž bjeloruske rute “Yamal – Europe” (plinovod je dug više od 4100 kilometara), dok je duž ukrajinske rute značajno smanjeno. I ova potonja postaje krajnje upitna, jer je Kijev već obznanio kako od iduće godine ne namjerava dozvoliti tranzit ruskog plina preko ukrajinskog teritorija.

Moskva pak opetovano tvrdi da je „Zapad napravio ozbiljnu grešku odbijanjem kupnje ugljikovodika od Rusije“ i da će „zbog poskupljenja pasti u novu, jaču ovisnost“. Oni koji su odbili opskrbu ipak će ruske energente kupovati ali po višoj cijeni preko posrednika – navode u Moskvi.

Ali i ruski Gazprom zbog svega ovog trpi velike gubitke, jer mu je europsko tržište bilo najveće i najvažnije što se prihoda tiče. Zbog ruskog razlaza sa Zapadom Gazprom je fokus proizvodnje i opskrbe plinom prebacio na istok – u Aziju.

Poglavito se oslanja na plinovode Snaga Sibira za kinesko tržište, ali i tu još uvijek ima i dovoljno problema oko isporuka planiranih količina od 50 milijardi m3 plina godišnje (sada se to kreće do 30 milijardi m3), kao i oko cijene samih isporuka koje su niže nego ih je imao pri izvozu na europsko tržište. Jer Kina je, usprkos sve snažnijim partnerskim odnosima s Rusijom, uvijek za sve tvrd pregovarač kada su u pitanju njeni ekonomski, a poglavito  energetski interesi i u to se Gazprom itekako uvjerio.

Ali previše opcija osim suradnje s Kinom Gazprom zapravo i nema, iako, definitivno, sve više diverzificira izvoz i prema drugim azijskim partnerima, poput Indije, Pakistana (većinom ukapljenog plina, LNG), a tu je i Turska, kao i deal s Azerbajdžanom oko plasmana ruskog plina zajedno s azerbajdžanskim na europsko tržište plinovodima te zemlje i njenih partnera o čemu se nerado javno priča. Dakle, i Gazprom, poput EU-a u odnosu na njega, želi smanjiti svoju preveliku ovisnost o Kini.

Ono na što Moskva i Peking dodatno računaju je izgradnja novog plinovoda Snaga Sibira za potrebe Kine preko teritorija Mongolije, o čemu se, između ostalog – razgovaralo prigodom nedavnog posjeta ruskog čelnika Vladimira Putina Ulan Batoru.

 Zoran  Meter/geopolitika.news