Milanović prema migracijama gotovo identično preporukama UIO, koje je 2015. ignorirao
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 20 Rujan 2024 17:06
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović nije isti ako ga usporedimo s predsjednikom Vlade Republike Hrvatske Zoranom Milanovićem kada su u pitanju ilegalne migracije i zaštita hrvatske granice. Za vrijeme velike migrantske krize 2015. sigurnost hrvatskih građana nije mu bila na prvom mjestu.
Isticao je humanitarnu dimenziju i pomoć „izbjeglicama“, te ih je gotovo nekontrolirano propuštao u stotinama tisuća kroz Hrvatsku. Udruga U ime obitelji tada je reagirala otvorenim pismom. Naravno, Milanović nije htio ni čuti za prijedloge. Međutim, danas se njegovi stavovi u velikoj mjeri podudaraju sa stavovima udruge, ne samo po pitanju migranata, već i po pitanju stranih radnika.
U jesen 2015. hrvatska vlada bila je „spremna“ na prihvat i tranzit „izbjeglica“, govorio je premijer Milanović. Nudio je i pomoć Srbiji u transportu, a drugog susjeda – Mađarsku – optuživao je za nedemokratsko ponašanje. Postavljanje žice i zaštitu schengenskog prostora od strane mađarske vlade uspoređivao je s holokaustom. S druge strane, licemjerno, od Grčke je tražio da nadzire tu istu granicu Europske unije.
Milanović i otvoreno pismo udruge U ime obitelji iz 2015. godine
Podsjećamo, udruga U ime obitelji reagirala je otvorenim pismom s preporukama tadašnjoj vladi. Prenosimo ga u cijelosti.
„Poštovani predsjedniče Vlade, g. Milanoviću,
Svaki dan u Europu dolaze tisuće izbjeglica koje u njihovim zemljama progoni Islamska država ili druge terorističke skupine. Mnogi od njih bježe jer su im ugroženi životi.
Ti ljudi trebaju naše suosjećanje, potporu i pomoć. Hrvatska je jedina od 28 zemalja Europske unije koja je u novijoj povijesti, tijekom Domovinskog rata, iskusila teror i progon svog stanovništva s gotovo jedne trećine državnog teritorija. Više od 250 000 Hrvata prognano je iz svojih domova.
Te prognanike – žene, djecu i starce iz Vukovara, Iloka, Dalja, Hrvatske Kostajnice, Petrinje, Gline, Knina, Škabrnje, Drniša i toliki drugih mjesta – primali su i deseci tisuća hrvatskih obitelji koje su živjele u tada slobodnim dijelovima Hrvatske. Te obitelji, domaćini, sve su svoje podijelile s obiteljima koje su bježale, dok su njihovi muževi, očevi i sinovi nastavili braniti Hrvatsku.
U nama slike prestrašenih žena i djece koji čamcima Sredozemnim morem bježe pred smrtnom opasnošću bude sjećanja na slike progona iz Dalja te tragedije i progonstva koja su prije dvadesetak godina pretrpjeli mnogi Hrvati – potičući nas na solidarnost i pružanje pomoći.
Hrvatska je isto tako jedina članica Europske unije koja je dok je i sama bila u ratu, 1992. i 1993. primila više od 400 000 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, žena i djece, velikim dijelom Muslimana.
Upravo to iskustvo koje je Hrvatska imala – i naše osobno iskustvo prognaništva i primanja izbjeglica u okolnostima mnogo težim od onih u kojima se danas nalaze države poput Velike Britanije, Francuske, Nizozemske ili Njemačke – omogućuje nam da danas jasno razlučujemo što se događa:
1. Među ženama, djecom i starcima koji bježe pred smrtnom opasnošću iz dalekih zemalja postoje i mnoge izbjeglice koje u Europsku uniju dolaze zbog ekonomskih razloga ili poslani upravo od terorističkih skupina koje u tim zemljama proizvode kaos.
2. Poznato je da Islamska država godinama stvara “nekontrolirane izbjegličke krize” kako bi potencijalne džihadiste, pomiješane sa stvarnim izbjeglicama, ubacivala u zemlje u kojima želi stvarati kaos. Poznato je da IS tim potencijalnim džihadistima izdaje lažne sirijske putovnice.
3. Očito je da u ovom trenutku niti Europska Unija niti pojedine zemlje članice nemaju kontrolu nad time tko ulazi u EU.
Poštovani predsjedniče Vlade, gospodine Milanoviću, od Vas očekujemo da od Europske komisije i NATO-a zatražite sljedeće:
1. Da se prihvatni centri za izbjeglice otvaraju u pograničnim zemljama, izvan Europske unije, kako bi se uz hitnu pomoć potrebitima moglo osigurati sve potrebne provjere i vladavinu zakona.
2. Da izbjeglice koje trebaju našu zaštitu i pomoć, jer su u životnoj opasnosti – budu raspoređene među članicama EU na pravedan način – proporcionalno broju stanovnika, uzimajući u obzir ekonomsku snagu, ali i povijesne veze koje još od kolonijalnog doba sa zemljama iz kojih izbjeglice dolaze imaju zemlje poput Velike Britanije ili Francuske. Ove su zemlje, također, imale velike uplive i na političku situaciju i ekonomski razvoj u zemljama iz kojih nam danas dolaze ovi nesretni ljudi.
3. Da bogate zemlje golfskog zaljeva počnu primati izbjeglice. Zbog blizine i veće sličnosti kultura – privremeno udomljavanje u tim zemljama omogućit će bolju prilagodbu izbjeglim osobama.
Molimo Vas da čim prije obavite dio opisanog posla koji je Vaša odgovornost i osigurate mjere kojima će hrvatski građani moći sigurno pružiti ruku onima kojima je pomoć stvarno potrebna – više puta dokazana solidarnost hrvatskog naroda neće doći u pitanje.
Pozivi hrvatskih biskupa na solidarnost s ljudima u smrtnoj opasnosti i jučerašnji poziv pape Franje da svaka župa u Europi primi po jednu izbjegličku obitelj – pružajući im utočište dok se ne stvore uvjeti za njihov povratak kući – poticaj je svima nama kako možemo konkretno djelovati i stvarno pomoći ovim ljudima. U tom smislu će djelovati i “U ime obitelji”.
S poštovanjem,
Dr. Željka Markić,
Upravni odbor U ime obitelji“
Milanović je ignorirao otvoreno pismo
Otvoreno pismo premijer Milanović i tadašnji ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić su ignorirali. Mediji su ismijavali preporuke. Međutim, situacija je danas, barem što se tiče bivšeg premijera, potpuno drugačija.
U predizbornoj kampanji za parlamentarne izbore, u kojoj je sudjelovao i predsjednik Zoran Milanović, kršeći tako Ustav, 20. ožujka 2024. na Facebooku se oglasio oko hrvatske granice i problema migracija. Prenosimo i njegov status u cijelosti.
„Hrvatska je danas suočena i s problemom migracija. Ali, danas to nisu migranti kao 2015. godine kada smo imali human i otvoren, ali i kalkuliran pristup tom problemu, kada sam i sam kao premijer gledao kako da tim ljudima pomognemo, a sebe kao državu ne ugrozimo. Danas je sve drukčije jer sada ovdje dolaze migranti s računicom i želeći uzeti samo socijalnu pomoć. Da, treba zaštiti one koji bježe od progona, rata ili genocida, međutim, danas migranti ne bježe zbog toga. Ti ljudi su protupravno ovdje i kao takvi trebaju biti tretirani. Budimo i dalje prema njima pošteni i sućutni, ali ne budimo bedaci. Hrvatska granica je sveta, za nju se u ratu ginulo, ljudi su se dizali na otpor, brigade su se formirale – da bi se znalo što je naše. Pomozimo kome je potrebno, ali prije svega štitimo hrvatske ljude!“
Nadalje, nedavno se Milanović oglasio oko stranih radnika u Hrvatskoj čiji je broj eksplodirao posljednjih par godina. U općini Kamanje u Karlovačkoj županiji osvrnuo se na strane radnike i rekao kako treba zaustaviti „nekontrolirano dovođenje stranih radnika“. Odbacio je kako se radi o nacionalističkoj i rasističkoj izjavi. Naglasio je kako nije riječ o vjeri ili boji kože, već o kulturi. Milanović iz 2015. s njime se ne bi složio. Tada je govorio da „izbjeglicama“ treba dopustiti da se zaposle, rade, privređuju, plaćaju porez i ostvare bolji život. Nije dovodio u pitanje kulturu i nekompatibilnost s vrijednostima Zapada. Postavlja se pitanje zašto bi to bilo dopušteno izbjeglicama, ali ne i stranim radnicima koji dolaze legalno?
Za Milanovića situacija se promijenila: nema više izbjeglica, sada su to ekonomski migranti
Međutim, iako je radikalno promijenio stavove, ostaje pri tezi kako je 2015. imao „human, otvoren i kalkuliran pristup“. Godine 2024. o ljudima koji se ne razlikuju s onima iz 2015. kaže: „Danas je sve drukčije jer sada ovdje dolaze migranti s računicom i želeći uzeti samo socijalnu pomoć“. Kada bi to bila istina, naprimjer, izbjeglice iz Sirije ostale bi u Turskoj ili kojoj od okolnih zemalja 2015. godine.
Zanimljiva je i retorika u kojoj Milanović spominje rat, brigade i vojsku, nazivajući granicu svetom. Milanović iz 2015. takvu retoriku nije mogao ni čuti. Zaoštrena retorika Milanovića danas dobrim dijelom je uvjetovana i njegovim političkim otporom Plenkoviću.
Otvoreno pismo U ime obitelji i danas je aktualno
Otvoreno pismo udruge U ime obitelji i danas je aktualno. Promijenile su se neke okolnosti. Propala je Islamska država, no džihadizam i islamski ekstremizam i dalje su svakodnevica na Bliskom istoku i državama razorenim u raznim sukobima na tom području. Iste preporuke dr. Markić uputila je i novoizabranom premijeru Andreju Plenkoviću. Tada je bio, pa i danas je, veliki pritisak krijumčara i ilegalnih migranata na hrvatsku granicu s Bosnom i Hercegovinom. Posebice u Karlovačkoj i Sisačko-moslavačkoj županiji.
Gdje su podudarnosti između Milanovića i pisma U ime obitelji? Danas, Milanović naglašava i prepoznaje kako se radi o ekonomskim migrantima. Prije gotovo deset godina govorio je isključivo o izbjeglicama koje bježe od rata. Nadalje, sigurnosno pitanje postalo je prioritet, iznad humanitarne dimenzije. Zbog upozorenja na potencijalne teroriste u redovima migranata 2015. godine udrugu i „desničare“ prozivalo se širenje panike i ‘huškanje’. Danas mediji za ‘huškanje’ prozivaju Milanovića. Potom, udruga je iznijela činjeničko stanje kako se u EU propuštaju ljudi bez gotovo ikakve kontrole. Tek se posljednjih godina Europa počela suočavati s posljedicama takve politike.
Danas Milanović kritizira Srbiju i BiH, no ne i Mađarsku
Krajem prošle godine, Milanović je obišao granicu s BiH. Pohvalio je rad policije, otklonio mogućnost izlaska vojske na granicu, ali je rekao kako nije isključeno da će ona logistički pomagati. Govorio je isključivo o „problemu“ s migrantima. Iznio je mišljenje kako krijumčari od sudova dobivaju „smiješne i prijateljske kazne“, najčešće i uvjetne kazne zatvora. Odnosno, u zatvor niti ne idu. Kritizirao je i naše susjede. Međutim, ovaj put ne i Mađarsku kao 2015. godine, već Srbiju i BiH.
Posebno je blizak stav Milanovića i udruge U ime obitelji u vezi kulture, kako migranata tako i stranih radnika. Također, predsjednik RH sve više govori i o odgovornosti velikih sila koje su vojno djelovale u područjima otkud dolaze migranti. Stoga, na njima bi trebao ležati najveći teret prihvata izbjeglica, odnosno migranata. Zatim, može se reći kako Milanović ima oštriju retoriku od udruge, ako se stav udruge uopće može nazvati „oštrim“. Naime, Milanović je krajem prošle godine u obraćanju studentima riječkog Ekonomskog fakulteta izjavio kako među migrantima ima i „baraba koji nisu potrebiti ljudi“.
