Protupravno (Anti-Rights): Novo oružje ljevice za cenzuru
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 07 Studeni 2024 17:00
Nastoje nametnuti ograničenja na mogućnost pojedinaca i skupina označenih kao anti-pravaši da sudjeluju u prostoru civilnog društva UN-a i ciljaju ih za cenzuru putem umjetne inteligencije na društvenim mrežama
UVOD
Posljednjih godina oznaku “anti-prava” koriste dužnosnici UN-a, progresivne zemlje i organizacije kako bi ocrnili pojedince i organizacije koji brane tradicionalne društvene vrijednosti, uključujući zaštitu života u maternici i obitelji. Ova Definicija ispituje kako je taj pojam nastao, kako ga koriste progresivne vlade i njihovi surogati i kako se uklapa u širu kampanju za označavanje socijalnih konzervativaca kao opasnosti za progresivni koncept ljudskih prava i njihovo ušutkavanje. Kao što će ovo izvješće objasniti, oznaka “anti-prava” nije samo vježba političkog prozivanja, već dio šire strategije za delegitimizaciju socijalno-konzervativnih glasova u multilateralnim prostorima i redefiniranje civilnog društva kako bi se isključile takve konzervativne organizacije. Ovaj plan postaje posebno opasan kada njegovu taktiku usvoje oni koji imaju moć djelovati kao čuvari vrata.
Optužba za “anti-prava”
Oznaku “anti-prava” posljednjih su godina neselektivno koristili diplomati iz progresivnih zemalja i dužnosnici UN-a kako bi opisali protivnike progresivnih socijalnih politika poput pobačaja, sveobuhvatnog seksualnog odgoja, homoseksualnih brakova i transrodnih politika. Oznaka se proširila, posebno u birokratskim subjektima UN-a i entitetima za ljudska prava.
U ožujku 2022., u svom uvodnom obraćanju na godišnjem povjerenstvu za status žena, glavni tajnik UN-a António Guterres rekao je: “Svjedoci smo otpora na prava žena; moramo se oduprijeti odbijanju.” [1]
U to je vrijeme bilo široko shvaćeno, i svaki put kada je od tada koristio ovu terminologiju, da je mislio na pro-life i pro-obiteljske stavove tradicionalnih zemalja. Kasnije te godine, zajedničko priopćenje nekoliko UN-ovih subjekata izjavilo je da je “došlo do porasta pokreta protiv prava, uključujući antifeminističke skupine, što je rezultiralo smanjenjem prostora za civilno društvo, reakcijom na organizacije za ženska prava i porastom napada na braniteljice ljudskih prava i aktivistkinje”. [2]
Optužba protiv prava nije samo etiketa. To je oružje za cenzuru i isključivanje skupina označenih kao protivnici prava. Poanta je na kraju nametnuti ograničenja mogućnosti pojedinaca i skupina označenih kao anti-rights da sudjeluju u UN-ovom prostoru civilnog društva i ciljati ih na cenzuru putem umjetne inteligencije na društvenim mrežama. Ova namjera može se jasno vidjeti iz načina na koji progresivci koriste taj izraz.
Oznaka protiv prava usko je povezana s “govorom mržnje” i “dezinformacijama”. Na primjer, u svom godišnjem izvješću za 2020. posebni izvjestitelj za pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja osvrnuo se na “kontekst obilježen porastom pokreta protiv prava, širenjem njihovih dezinformacija i upotrebom taktika govora mržnje”. [3] Slično tome, progresivci koriste oznaku prostora civilnog društva gdje blokiraju sudjelovanje skupina “protiv prava”. Skupina UN-ovih stručnjaka za ljudska prava pozvala je 2023. na “stvaranje sigurnog i poticajnog okruženja za feminističke pokrete i civilno društvo kako bi se borili protiv nazadovanja protiv ljudskih prava žena i oduprli se svim trendovima i pokretima protiv prava”. [4]
Namjera cenzure i isključivanja postaje očita u govorima najviših dužnosnika UN-a. Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava Volker Türk povukao je asocijacije između “pokreta protiv prava” i “dezinformacija i manipulacija”. [5] I eksplicitno je iznio vezu između oznake “anti-prava” i pro-life i pro-obiteljskih stavova. Na Međunarodni dan žena 2023., Türkin ured pozvao je na “feminističku revoluciju” u digitalnim prostorima: “Otpor pravima žena i djevojčica posebno se odnosi na seksualno i reproduktivno zdravlje i prava gdje skupine koje se protive ljudskim pravima koriste online peticije i kampanje koje se protive pristupu uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja.” [6]
Nedavno je Bidenova administracija usvojila nadimak “protiv prava” unutar američkog State Departmenta, gdje su američki diplomati pozvali da se jezik protiv prava uključi u rezolucije UN-a. [7] Akcijski plan za jednakost Bidenove administracije za 2023. upućuje State Department da radi preko Ujedinjenih naroda i drugih vlada na pronalaženju načina za cenzuru skupina koje se protive ljudskim pravima putem umjetne inteligencije i drugih informacijskih tehnologija stvaranjem upravljanja tehnologijama koje “potvrđuju prava”. [8] Također poziva State Department da istraži skupine koje se bore protiv ljudskih prava i njihove izvore financiranja – s implikacijom da se mogu primijeniti sankcije.
Čak i sada, američki State Department oglašava bespovratna sredstva za suprotstavljanje “akterima koji se protive ljudskim pravima koji koriste isključivo uokvirivanje ‘tradicionalnih vrijednosti’ ili ‘anti-rodne ideologije’ kao protivljenje i zamjenu univerzalnih ljudskih prava”. [9] Tekst obavijesti o financiranju odnosi se na “napade” skupina “protiv prava”. Ipak, njezin sadržaj jasno pokazuje da bi protivljenje rodnoj ideologiji, protivljenje posebnim kategorijama prava na temelju seksualne orijentacije ili rodnog identiteta i podrška zakonima koji ograničavaju propagandu o tim temama, uključujući i djecu, bili uključeni pod kišobran “napada”.
Definirana anti-prava
Oznaku “anti-prava”, kao i reference na “pushback” ili “backlash”, preuzele su progresivne vlade i feminističke organizacije posljednjih godina kako bi stvorile strah i tjeskobu zbog svoje nesposobnosti da ostvare napredak za pobačaj i rodnu ideologiju na međunarodnoj razini, posebno u multilateralnom kontekstu. Neke skupine promiču narativ o teško stečenim dobicima u opasnosti da budu izgubljeni. Feministička skupina za pobačaj Women Deliver optužuje konzervativne organizacije da rade na “uskraćivanju i poništavanju teško stečenih postignuća koja se odnose na [seksualno i reproduktivno zdravlje i prava], uključujući pristup sigurnom pobačaju i sveobuhvatnom seksualnom odgoju (CSE)”. [10]
Posljednjih godina objavljeno je nekoliko izvještaja koji pokušavaju mapirati, okarakterizirati i objasniti pokret “protiv prava”. Svi oni jasno daju do znanja da su “prava” koja žele braniti specifična za teme roda, seksualnosti i reprodukcije te osporavane teme koje nikada nisu postigle međunarodni konsenzus kao ljudska prava. Neke od tih analiza, uključujući one organizacija AWID i Civicus, koje primaju sredstva od Europske unije i Otvorenog društva, posebno navode C-Fam, izdavača Definicija, kao organizaciju koja se bori protiv prava, zajedno s Heritage Foundation, Alliance Defending Freedom i drugim glavnim pro-life i pro-obiteljskim organizacijama, od kojih su mnoge akreditirane za sudjelovanje kao članovi civilnog društva u UN-u. [11],[12]
Među izvješćima protiv prava koja se ističu je i ono koje je izradio UNRISD, UN-ov istraživački institut za društveni razvoj. [13] Izvješće identificira C-Fam, Vatikan/Svetu Stolicu, Family Watch International, Međunarodnu organizaciju obitelji (IOF), Svjetski kongres obitelji (WCF), Institut za obiteljsku politiku, UN-ov Klub za obiteljska prava kao anti-rights i “anti-gender” te poziva na daljnje istrage pro-life i pro-obiteljskih skupina (kurziv dodan).
Kao što ovi primjeri jasno pokazuju, oznaka “protiv prava” nije ograničena ili čak primarno korištena za označavanje rubnih skupina. Uključuje, prije svega, mainstream skupine koje podržavaju tradicionalnu obitelj i protive se pobačaju kao ljudskim pravima i rodnoj ideologiji – prijedlozi koji nikada nisu odobreni konsenzusom u UN-u i ostaju kontroverzni u zemljama u svim regijama svijeta.
Definiranje konzervativnih skupina iz “civilnog društva”
Način na koji progresivni akteri koriste oznaku anti-rights kako bi isključili pro-life i pro-obiteljske skupine možda je najpodmukliji aspekt kampanje. Ideja je stvoriti prostor civilnog društva koji “potvrđuje prava” i nema skupina koje se protive pravima. A ova druga faza kampanje protiv skupina “protiv prava” već je operativna.
UN Women obećao je da će raditi na borbi protiv skupina koje se protive ljudskim pravima u nedavnom dokumentu objavljenom na web stranici agencije UN-a. [14] Lopa Banerjee, direktorica Odjela za civilno društvo UN Women, upotrijebila je taj izraz u svom doprinosu priručniku za 2020. za nevladinu organizaciju CSW, platformu civilnog društva povezanu s Komisijom za status žena. [15] Ovaj dogovor između UN Women i NVO-CSW protiv onih koji se smatraju protivnicima prava posebno je zabrinjavajući jer je platforma NVO-CSW blokirala sudjelovanje pro-life i pro-obiteljskih organizacija barem od 2019., sprječavajući ih da organiziraju događaje na marginama Komisije za status žena. [16] Slično tome, neke su skupine otvoreno pozvale na protjerivanje skupina koje se protive pravima iz Ujedinjenih naroda u kontekstu sastanaka nevladinih organizacija i CSW-a s diplomatima UN-a i dužnosnicima UN Women. [17]
U sustavu UN-a skupine civilnog društva mogu se akreditirati putem Odbora nevladinih organizacija (NVO) Gospodarskog i socijalnog vijeća (ECOSOC), koji omogućuje pristup zgradama UN-a i nudi mogućnosti sudjelovanja u određenim procesima, uključujući davanje izjava i održavanje događaja. Brojne konzervativne pro-life i pro-obiteljske skupine imaju takvu akreditaciju, uključujući C-Fam.
Međutim, neke nevladine organizacije preuzele su na sebe da strože definiraju kategoriju “civilnog društva” kako bi isključile one koji ne dijele njihove progresivne vrijednosti i prioritete. U 2019. godini Civicus, grupa koja prima sredstva od Europske unije, objavila je “Protiv vala: Odgovori civilnog društva na grupe koje se bore protiv prava”, u kojoj definiraju “skupinu protiv prava” kao onu koja radi na ograničavanju određenog prava ili skupa prava. Civicus posebno izdvaja pro-life i pro-obiteljske skupine i naziva ih “desničarskim, ultranacionalističkim, neofašističkim, neonacističkim, bijelim supremacističkim i islamofobnim skupinama”. [18]
Civicus je osnovan 1993. godine i međunarodna je neprofitna organizacija sa sjedištem u Johannesburgu u Južnoj Africi, s članovima diljem svijeta. Njihov izvještaj o “anti-rights” skupinama ima fotografiju prosvjeda za pobačaj u Argentini na naslovnici. Dok konzervativne skupine koje kritiziraju “djeluju u prostoru civilnog društva”, Civicus ih ne smatra legitimnim akterima civilnog društva. Umjesto toga, Civicus definira civilno društvo kao “nedržavne skupine koje se zalažu za univerzalna ljudska prava i progresivne vrijednosti”.
Uz definiranje protivnika iz civilnog društva bez dokaza, Civicus optužuje “anti-pravne” skupine da ne slijede nepisana pravila civilnog društva: “Oni ne dijele naše građanske načine rada. Pokušavaju ugasiti ili oteti raspravu. Općenito nisu otvoreni za uvjeravanje niti zainteresirani za istinski dijalog. Oni izravno sudjeluju u nasilju ili ga omogućuju promicanjem mržnje i podjele.” [19] Slično tome, za “skupine protiv prava” kaže se da krše još jedan ključni atribut civilnog društva: oni “vide prava kao igru nulte sume: žele unaprijediti prava svojih pristaša ili biračkih jedinica oduzimanjem prava drugim skupinama. Oni žele osporiti univerzalnost ljudskih prava.” [20]
Začudo, “anti-rights” skupine su optužene da se ponašaju točno onako kako bi UN-ove nevladine organizacije trebale djelovati, da rade u grupama i lobiraju i ponašaju se točno onako kako se ponašaju feminističke skupine. Izvješće think tanka ODI iz 2024. optužuje pro-life skupine za “višestruke, dobro financirane, međusobno povezane i profesionalne strategije… zaposlen na nacionalnoj i transnacionalnoj razini, uključujući lobiranje, obuku i mobilizaciju aktivista, strateške parnice i kampanje za podizanje svijesti javnosti.” Dokument ODI-ja citira znanstvenike koji “upozoravaju da progresivna pristranost UN-a više nije dana, već da je na kartama ‘fundamentalno drugačiji društveni poredak’ koji favorizira (sic) ‘pro-obiteljske’ vrijednosti nad pravima žena.” [21]
Antidemokratski “prvaci” demokracije
Ironično, iste skupine i pojedinci koji žele suzbiti takozvane skupine protiv ljudskih prava prepoznaju da je pro-life i pro-obiteljski cilj politički popularan u mnogim zemljama.
Konferencija Women Deliver 2023. pružila je ilustrativan primjer kako je gatekeeping, a ne otvoreni dijalog, način na koji današnji feministički pokret nastoji djelovati. Otvoreno pro-pobačajna konferencija bila je poprište mnogih pritužbi protiv skupina “protiv prava”. Među pozvanim govornicima bila je i usamljena konzervativna, tadašnja predsjednica Mađarske, Katalin Novák, koja je održala kratku prezentaciju u kojoj je detaljno opisala neke od napora svoje zemlje da podrži žene i obitelji, uključujući beneficije za one s mnogo djece i napore da se osigura da žene u radnoj snazi dobiju potrebnu podršku. Reakcija je bila intenzivna i trenutna. Jedna skupina za pobačaj žalila se da su u konferenciju “prodrli ljudi koji su zastupali mišljenja protiv prava”. [22]
Njihova suštinska zamjerka je da progresivne organizacije doživljavaju desetljeća zastoja u kontroverznim društvenim pitanjima u pregovorima UN-a, čak optužujući UN za nazadovanje i nazadovanje. Ovaj zastoj za skupine za pobačaj dogodio se uglavnom zbog sada već 30-godišnje prisutnosti pro-life skupina koje rade na tim pregovorima u UN-u. Ovi trajni porazi doveli su progresivne skupine do rastućeg skepticizma prema istinski demokratskim i otvorenim multilateralnim procesima. Reagirali su zamjenom takvih službenih konferencija UN-a vlastitim zatvorenim događajima, zajedno s rigoroznim čuvanjem vrata. Skupine za pobačaj, poput Women Deliver, odustale su od pokušaja da se njihov program usvoji konsenzusom u Ujedinjenim narodima. Odlučili su zaobići normalne međunarodne vladine procese u korist konferencija i mehanizama koje isključivo kontroliraju. Zatim pokušavaju birokratski usvojiti zaključke svoje konferencije. Skupine za pobačaj bile su vrlo uspješne u kooptiranju Svjetske zdravstvene organizacije da promovira radikalne stavove o pobačaju na ovaj način.
U srpnju 2023., nedugo prije feminističke konferencije Women Deliver sazvane te godine u Kigaliju u Ruandi, ODI je snimio podcast kako bi raspravljao o “rastućem programu protiv prava koji se odnosi na žene i seksualne manjine”. Voditeljica podcasta Sara Pantuliano osvrnula se na konferencije u Kairu i Pekingu. “Uvjeti međunarodne rasprave o rodnoj pravdi do sada su se promijenili, uključujući i zbog ultrakonzervativnih snaga o kojima ćemo danas raspravljati da zaista osjećam da takvi trenuci danas zapravo ne bi bili mogući.”
Maliha Khan, predsjednica Women Delivera, rekla je: “Mislim da se nijedan od ovih trenutaka ne bi mogao dogoditi sada jer postoji takav pokret protiv prava koji ne bi dopustio da se dogodi Peking ili ICPD.” Khan je predložio da, umjesto toga, “nemultilateralni prostori poput Women Deliver mogu pomoći u popunjavanju nekih od tih aspiracijskih i inspirativnih praznina”. [23]
Da su konferencije u Kairu i Pekingu danas nemoguće, to ne bi bilo zato što su isključivale neomiljene šefove država ili njihove predstavnike, a još manje propisno akreditirane organizacije civilnog društva koje su se zalagale za konzervativne stavove. Umjesto toga, na rezultate tih konferencija, u dobru i zlu, utjecali su relativno demokratski aspekti njihovog rada. Ljevica je uglavnom podbacila u Kairu i Pekingu, pa su promijenili taktiku. Međutim, ključna za njihov projekt je ideja da se otvorena rasprava između progresivnih i konzervativnih strana mora izbjegavati, a konzervativni glasovi moraju biti diskreditirani i, gdje je to moguće, potpuno isključeni.
Prijetnja koju predstavljaju potencijalni čuvari vrata
Pro-life i pro-obiteljske organizacije koje rade u multilateralnim institucijama nemaju se čega bojati uvreda i kleveta organizacija koje se zalažu za pobačaj koje ih nazivaju “anti-pravima” ili su optužene za “mržnju”. Međutim, zabrinjavajuće je vidjeti da sam glavni tajnik UN-a koristi pejorativne fraze seksualne ljevice protiv konzervativnih nevladinih organizacija. Pod vodstvom glavnog tajnika Guterresa, Tajništvo UN-a objavilo je sustavno izvješće neovisnih recenzenata koji procjenjuju “sposobnost sustava UN-a da ostvari ravnopravnost spolova”. Objavljeno prošle godine, izvješće zaključuje:
“Ispitanici civilnog društva […] izrazio je zabrinutost zbog kanala za angažman organizacija civilnog društva koje koriste akteri koji se bore protiv prava, koji promiču agende za koje se čini da promiču prava, ali u praksi su u suprotnosti s temeljnim instrumentima za ljudska prava i krše obvezu sustava da nikoga ne zapostavlja.” [24]
Implikacija je, još jednom, da akteri “protiv prava” moraju biti isključeni ili protjerani iz UN-ovog prostora civilnog društva. Doista, izvješće glavnog tajnika navodi Civicus i AWID kao svoje izvore, obje organizacije koje financira Europska unija, a koje su identificirale pro-life skupine kao aktere “protiv prava”.
Strategija UN-a za rodnu ravnopravnost objavljena krajem 2023. pod nazivom “Clarin plan” predstavlja se kao odgovor na “nazadovanje prema pravima žena i djevojčica i samom konceptu roda i rodne ravnopravnosti”. [25] Plan poziva na potporu i zaštitu “braniteljica ljudskih prava žena” “u skladu s međunarodnim normama i standardima:”
“Svjedoci smo kampanja “protiv rodne ideologije” usmjerenih na ukidanje postignuća u području rodne ravnopravnosti i prava žena, povezanih s nasilnom mizoginijom i širim programom protiv prava, kao dio širih napora da se potkopa demokratsko upravljanje.” [26]
Ne samo da čuvari vrata žele držati takozvane aktere protiv prava izvan prostora UN-a, već također žele diktirati kako će se svi u sustavu UN-a baviti rodom i ljudskim pravima. Drugdje u “Clarinom planu” postoji više referenci na “seksualno i reproduktivno zdravlje i prava” (SRHR), uključujući ovaj mandat da se uključi u sva izvješća i brifinge UN-a:
“[Glavni tajnik], [zamjenik glavnog tajnika] i svi čelnici entiteta dosljedno inzistiraju na tome da se prava žena i djevojčica, rodna ravnopravnost i spolno i reproduktivno zdravlje i prava razmatraju u svim izvješćima i brifinzima glavnog tajnika. […] Izvješća koja se ne bave stanjem rodne ravnopravnosti i mjerama sustava UN-a za promjenu ovlasti i održavanje snažnog političkog stava bit će vraćena na poboljšanje.” [27]
Ako ovaj plan bude usvojen, jasno pokazuje da birokracija UN-a bira strane u vrlo osporavanoj raspravi i dobrovoljno prihvaća retoriku “protiv prava” koja će se koristiti za zatvaranje rasprave i isključivanje kritičkih glasova.
Ovaj pritisak na kontrolu prostora UN-a ima punu podršku američke vlade pod Bidenovom administracijom. Gore spomenuti Akcijski plan za jednakost američkog State Departmenta za 2023. zahtijeva od State Departmenta da aktivno promiče načine isključivanja aktera koji se protive ljudskim pravima iz prostora civilnog društva na međunarodnoj razini. Kao jednu od svojih metrika predlaže “broj zajedničkih bilateralnih i multilateralnih napora u borbi protiv diskriminatornog nacionalnog zakonodavstva i/ili rješavanju uloge tehnologije u globalnim pokretima protiv prava”. Također nalaže State Departmentu da prati i prati skupine koje se protive ljudskim pravima s metrikom “poboljšanog praćenja podataka i mapiranja transnacionalnih financijskih i zagovaračkih aktivnosti skupina i pokreta protiv ljudskih prava kako bi se bolje informiralo o ciljanim intervencijama i angažmanu”. [28]
Kao i drugi dokumenti State Departmenta koji su nedavno usvojili jezik “protiv prava”, u ovom planu nema ničega što bi specificiralo na koje se skupine odnosi, niti bilo kakve posebne aktivnosti ili taktike koje bi opravdale oznaku “anti-prava”, kao što bi se moglo koristiti pri označavanju terorističke skupine. Umjesto toga, jedina ujedinjujuća značajka takvih skupina je protivljenje rodnoj ideologiji, uokvirivanje ženskih prava na temelju prava žene na pristup pobačaju i protivljenje ideološki ekstremnom seksualnom odgoju djece.
Zaključak
Ono gdje oznaka “anti-prava” postaje uistinu opasna je kada vođe multilateralnih organizacija, kao i nacionalne vlade, usvajaju aktivistički jezik progresivnih skupina i koriste ga za marginalizaciju kolega iz skupina civilnog društva s kojima se ne slažu.
U UN-u svjedočimo zabrinjavajućem odmaku od dogovorenih ishoda prema summitima i forumima kojima više upravljaju agencije. Što više procesi UN-a isključuju glasove obiju zemalja i skupina civilnog društva koji se ne slažu s najprogresivnijim tumačenjem standarda ljudskih prava, to će koncept ljudskih prava više gubiti kredibilitet, a UN će riskirati da postane odjek u kojem će se nalaziti “rasprave” onih koji se već čvrsto slažu oko svega. U međuvremenu, organizacije koje zastupaju konzervativne vrijednosti i djeluju unutar UN-a i drugih prostora civilnog društva u skladu s njihovim pravilima u opasnosti su da budu ušutkane ili isključene – ne na temelju prijetećeg ponašanja ili opasnih taktika, već isključivo na temelju svojih stajališta, koja dijele mnogi delegati koji predstavljaju vlade svojih zemalja u istim multilateralnim institucijama.
Dr. sc. Rebecca Oas/hrvatski-fokus.hr
