Ministar bi trebao razmisliti umjesto da govori o balvan revoluciji: Sustav nema rješenja
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 10 Listopad 2024 11:02
Hrvatski osnovnoškolski obrazovni sustav ne posjeduje mehanizme kroz koje bi uspješno riješio situaciju u kojoj desetogodišnji učenik s društveno neprilagođenim ponašanjem na nastavi zlostavlja drugu djecu tako što, prema onome što je objavljeno u medijima, lupa drugu djecu šakama u potiljak, u jednoj od tri škole koje je pohađao nekome je slomio ruku, seksualno zlostavlja djevojčice i dječake
te ih psihički maltretira govoreći im "lešinarko", "kravo debela", "kurvo" i slično.
Medijima je slučaj poznat dulje od pola godine, prate ga sada već kroz dvije osnovne škole nakon što je dječak krenuo u svoju drugu odakle se potom ispisalo 14 učenika, da bi sada, kada pohađa svoju treću, oko sedam stotina djece ostalo kod kuće odlukom njihovih roditelja zbog toga da ne bi bili zlostavljani od strane desetogodišnjaka koji ima asistenta u nastavi. Za medije izjave daju odvjetnici.
Ministar obrazovanja Radovan Fuchs situaciju naziva balvan revolucijom, dijete prozvano problematičnim opisuje kao inteligentnog dječaka koji razumije nastavni proces, poziva na empatiju i pita se pa zar da dijete tretira kao kriminalca? Istovremeno s druge strane mediji izvještavaju o traumatiziranim učenicima, njihovom pravu na školovanje bez zostavljanja, o njihovom strahu od odlaska u školu.
I što sada, ako su svi u pravu? Sva djeca, naime, imaju pravo na javno obrazovanje. Bez obzira na njihovo ponašanje, poteškoće, razvojne poremećaje ili sasvim neuređene obiteljske okoline u kojima odrastaju. Istovremeno, školski sustav mora, i to bezizostavno,osigurati da ni jedno dijete u školi ne bude sustavno vrijeđano, omalovažavano ili zlostavljano i da učenici u školi mogu neometano pratiti nastavu.
Muko moja, pređi na drugoga
Sustav s velikim "S", kako bismo mu mogli tepati, bezizostavno bi morao osigurati sve vrste stručne i psihosocijalne pomoći dječaku s problemima u ponašanju te njegovim roditeljima, te osigurati uvjete za normalno školovanje u razredu. Sustav s velikim "S" bi trebao imati protokole i mehanizme kojima to čini. Sustav će nam poručiti da je primjenio mjeru premještanja u drugu školu.
Na selu se to kaže "muko moja pređi na drugoga" i mehanizam je koji su znali primjenjivati ljudi i prije nego što ih prosvjetiteljstvo opismenilo. Druga mjera je dodjeljivanje asistenta u nastavi. Ono siroto biće koje za skroman novac treba pomagati učenicima u učenju jer to im je osnovni zadatak. Osim ako u ovom slučaju nije riječ o nekom specijalnom asistentu s vještinama za rad s djecom neprilagođena ponašanja.
Dodjela asistenta koji zapravo nema vještine za rješavanje problema bi se moglo podvesti pod onaj vic u kojem su drugu Titu u vlaku kad je nestalo pruge tresli vagon da misli da se kreće, a ne kreće nigdje ništa nego stoji, a problem raste. Međutim, najveći propust sustava je u tome što u njemu valjda vlada uvjerenje da grupa učenika koja čini razred može ili oni smatraju da bi trebala omogućiti djetetu s problematičnim ponašanjem da se uklopi. I to bez da im je itko u tome pružio ruku pomoći.
Dijete bi trebalo prodgajati dijete?
Dodatno, među spasonosna rješenja nerijetko se ubraja i probiranje najboljih učenika u razredu kojima se onda u blizinu klupe smještaju ono etiketirani kao problematični s ciljem valjda da dijete preodgaja dijete? Teško je zapravo i zamisliti kako je Ministarstvo zamislilo rješavanje problematične situacije na dulji rok osim puštanjem vremenu da problem sam od sebe riješi, jer eto, djeca na svu sreću rastu, godine prolaze pa i ne učine li ništa problem će sam od sebe postati dio povijesti.
Povijest će za neke biti više, a za neke manje traumatična, ali onda je to već njihov problem kako će u svojim životima zapakirati nesavršene okolnosti u kojima su im se djeca obrazovala. I tako to u konačnici bude. Djeca s problemima u ponašanju ne uspiju naći svoje mjesto u društvu, društvena okolina također sastavljena od djece pretrpi nevjerojatnu količinu maltretiranja kroz neuspješne pokušaje da se nađe rješenje, radni kolektivi roditelje sve upletene djece također pate, a danas ih je evo više od sedam stotina, učitelji i nastavnici u školama ozbiljno razmatraju davanje otkaza jer im je, što je sasvim razumljivo, uz sve povišice plaća i dalje preniska da bi se bavili skandalima koji im nisu u opisu posla.
Sustav je poražen
Sustav nema mahanizme za rješavanje problema koji proizlaze iz neprilagođenog ponašanja učenika u školama. Posljedica toga je zauzimanje ratnih rovovskih pozicija, potom zauzimanje strana pod krilaticom borbe za pravo na obrazovanje koje jest javno, ali svi ga mi plaćamo plaćajući razne poreze. U priči o desetogodišnjem dječaku etiketiranom da je zlostavljač poražen je samo sustav jer očito je da ne zna i ne može naći rješenje u kojem svoj djeci može dati pravo na obrazovanje.
Riječ je o priči koja je eskalirala, ali takvih je po hrvatskim školama mnogo. I zato bi ministar umjesto da govori o balvan revoluciji mogao razmisliti o primjenjivom i funkcionalnom protokolu koji bi u razumnom roku doveo do rješavanja problema. Prigovori li ministar ovim riječima da zvuče diplomatično, odgovor će biti da eto, konačno govorimo – istim jezikom.
Dragana Radusinović/direktno.hr
