Roditelji učenika nisu ulica
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 10 Listopad 2024 08:44
Tamo negdje od proljeća ove godine se piše o desetogodišnjem dječaku, problematičnog ponašanja, učeniku trećeg razreda, jedne zagrebačke osnovne škole, koji maltretira djecu u svom razredu i školi. To je dovelo do toga da su ostala djeca iz njegova razreda jesenas otišla u druge škole. Na kraju je i taj dječak prebačen u jednu novozagrebačku školu. On se time ništa nije promijenio.
U novoj školi nastavio je po starom. Psihički i fizički maltretira djecu u razredu. Roditelji učenika su se pobunili. Ne puštaju svoju djecu u školu, dok se situacija ne sredi. Podržali su ih ostali roditelji. U znak podrške roditeljima djece u čijem je razredu spomenuti učenik, u ponedjeljak oko 700 učenika nije došlo u školu. Roditelji ne traže da se taj dječak izbaci iz njihova razreda, već da mu se pomogne, jer mu očito pomoć treba. Njegovo ponašanje je neprimjereno i neprihvatljivo. U školu su se sjatili svi koji u školstvu nešto znače, sve do ministra obrazovanja. Zasjedalo je i Školsko Viječe, sve s ciljem rješavanja nastalog problema, kojeg ne bi bilo da su sve nadležne stručne službe na vrijeme odradile svoj posao i da su roditelji učenika i učenici pripremljeni na novog učenika. Nije to nikakav poseban slučaj. U svakom razredu i u svakoj školi postoji neki učenik čije je ponašanje problematično, koji izaziva probleme i stvara situacije. Sve se to može riješiti na relaciji roditelj- učitelj. Kad to nije moguće uključi se stručna služba škole. U težem i većem slučaju uključuju se po potrebi stručne službe Grada i Ministarstvo. No, to je krajnji potez, kad se već sve drugo iscrplo. Rijetko kada do tog stupnja uključivanja dođe. Kako je bilo u spomenutom slučaju, to se baš i ne vidi iz ovog ishoda sada, kad roditelji ne puštaju svoju djecu u školu. Činjenica je da je to dijete problematično. To njegovo ponašanje nije takvo od jučer. To se moralo manifestirati u ranijim razredima, pa i u vrtiću. Dječak je inače fizički zdrav. Uključuje se i prati nastavu. Postiže uspjehe. Sada je u četvrtom razredu.
Pitanje je gdje, kada i zašto je to krenulo po zlu. Gdje je ta točka s koje više nije bilo povratka? Slučaj je dospio u javnost. Mediji su se toga uhvatili. Mnogi stručnjaci i „stručnjaci“ sad komentiraju slučaj. Svi se oni prave jako pametni i važni. Pričaju nam priče, Ponekad i bajke. Te oni bi ovako, oni bi onako. Kaj god! Koriste se razni Protokoli i Projekti. Sve je napravljeno u skladu sa Zakonom. Pustite administraciju. Bavite se s djetetom. To dijete je posebno. Ima određene poteškoće. S njim se treba baviti, družiti i puno pričati. Postoje u školi službe čiji je to posao, od učiteljice, preko stručnih službi do ravnatelja, ako je potrebno.
To treba htjeti, znati i moći. Taj dječak se ne smije izolirati od ostalih. Ostali ne smiju trpjeti njegove nestašluke. Te krajnosti treba pomiriti i dovesti u red. Za to idemo u školu. Izostajanje ostalih učenika iz škole neće riješiti ovaj problem.
Prosvjedi roditelja ukazuju da nešto nije u redu. Roditelji učenika nisu ulica. Njihove prosvjede treba uvažiti. Dječaku s poteškoćama u ponašanju treba po moći. Ne treba mu „žandar“ u vidu pomoćnika u nastavi, koji će stalno u školi paziti na njega i koji ga neće ispuštati iz vida. Dječakovo ponašanje bi trebalo korigirati i promijeniti kontinuiranim stručnim i profesionalnim radom i djelovanjem. Za to je potrebno vrijeme. Svi njegovi problemi u ponašanju nisu od jučer. Stvaralo se to godinama. Nije se reagiralo adekvatno. Problem je eskalirao. Prosvjed roditelja učenika u čiji razred je „nestašni“ dječak došao je vrh sante leda. Nije to nikakva balvan-revolucija, kako reče resorni ministar. To je odgovor na nečinjenje ili nedovoljno činjenje onih koji su nadležni u ovom slučaju. Ministar je svojim istupom pokazao kako nije dorastao ovoj situaciji. „Da ga zatvorim? Nije kriminalac!“ To nije za komentirati. To je za dobro se zamisliti, nad našim školstvom i onima koji ga vode.
Najnovije vijesti govore kako spomenuti učenik nije dobio pedagošku mjeru premještanja u drugu školu, već su ga roditelji tu upisali, prema mjestu stanovanja. Osim toga, negdje sam pročitala kako učenik ima uzorno vladanje u učeničkoj knjižici.
Tko je ovdje lud!
Ankica Benček
